srijeda, 1. lipnja 2011.

Isus s Majkom u kući Ivana Kuzine

Isus ide prema kući Ivane Kuzine. Kad sluga vratar vidi tko je taj što dolazi, uzvikne tako radosno da je čitava kuća u žamoru. Isus ulazi smiješeći se, blagoslivljajući. Ivana trči iz perivoja koji je sav u cvatu da se baci k nogama Učiteljeivim da ih poljubi. A dolazi i Kuza koji se najprije duboko naklanja a zatim ljubi rub Isusove haljine. Kuza je lijep čovjek od sovjih četrdeset godina. Nije jako visok, ali je dobro građen. Ivana je viša od muža. Od minule bolesti sačuvala je samo naglašenu vitkost. To je veoma lijepa žena... Smiješi se i otkivene glave. "Kome dugujem radost što Te imam kao svoga gosta?" pita Kuza. "Mojoj potrebi da se zaustavim i počekam svoju Majku. Dolazim iz Nazareta... i moram uzeti sa sobom za neko vrijeme svoju Majku. S njom ću ići u Kafarnaum." Zašto ne kod mene? Nisam dostojna, ali..." kaže Ivana. "Ti si i te kako dostojna. Ali moja Majka ima sa sobom jetrvu koja je od natraag malo dana udovica." "Kuća je velika te može ugostiti više od jednoga. A Ti si mi dao toliko radosti da Ti nije uskraćen pristup ni k jednom kutku u njoj. Zapovijedaj, Gospodine, Ti koji si udaljio smrt od ovog boravišta i vraito mi moju procvala i cvatuću ružu", kaže Kuza u podršku ženi, koju mora da jako ljubi. To pokazuje i načinom kako je gleda. "Ne zapovijedam. Ali prihvaćam. Moja Majka je umorna i mnogo je trpjela u ovo zadnje vrijeme. U strahu je za Mene, a Ja joj želim pokazati da ih ima koji Me ljeube." "Ah, onda je dovedi ovamo! Ja ću je ljubiti kao kćerka i sluškinja" reče Ivana. Isus pristaje. Kuza izlazi da odmah izda naređenje o tome. Nedugo zatim odlaze udobna i brza kola s kojima je sluga Jonatan otišao u Nazaret da pridigne Mariju. Grad Nazaret se uzbuđuje zbog događaja. A kad Marija i jetrva, kojima Jonata iskazuje poštovanje kao dvijema kraljicama, ulaze u kola pošto su ključeve od kuće povjerile Alfeju Sarinom, uzbuđenje raste. Kola kreću, dok se Alfej osvećuje zbog grubog čina što su ga priuštili u sinagogi i kaže: "Samaritanci su bolji od nas! Vidite jednog od Herodovih ljudi kako časti Njegovu Majku? A mi! Stidim se što sam Nazarećanin." Neki pristupaju Alfeju sa pitanjima. "Naravno!" odgovara Alfej. "Gosti prokuratorove kuće. Jeste li čuli što je kazao njegov intendant: "Moj gospodar te moli da počastiš njegovu kuću." Počastiti, razumijete li? A Kuza je bogat i moćan, a žena mu je kraljevska princeza. Počastiti! A mi, to jest vi, gađali ste ga kamenjem. Sramota!" Dok Nazarećani odlaze potišteni kao išibani psi, Alfej ostaje sam kao neki Arhanđeo osvetnik na ulazu Marijine kuće.
Kasno navečer stižu Jonatina kola s gostima. Kuzinine sluge, koji su već bili na straži kod vratiju, daju znak i pritrčavaju s fenjerima povećavajući svjetlost što ju širi mjesec.
Pritrčavaju Ivana i Kuzina. Pokazuje se i Isus smiješeći se, a iza Njega apostolska skupina. Kad izađe Marija, Ivana se baca ničice sve do zemlje i pozdravlja: "Slava cvijetu kraljevskoga roda. Slava i blagoslov Majci Riječi i Spasitelja", a Kuza se naklanja tako duboko da dublje ne može ni pred Herodom i kaže: "Blagoslovljen bio čas koji te dovodi k meni. Blaagoslovljena Ti, Isusova Majko!" Marija odgovara blago i ponizno: "Blagoslovljen naš Spasitelj i blagoslovljeni dobri koji ljube mog Sina." Svi ulaze u kuću primljeni s najživljim znakovima poštovanja. Ivana drži Mariju za ruku i smiješi joj se govoreći: "Dopustit ćeš mi da ti služim, zar ne?" - Ne meni. Njemu uvijek služi i ljubi Ga. Time ćeš mi već dati sve. Svijet Ga ne ljubi... To je moja bol." Znam. Zašto ta ravnodušnost kod jednog dijela svijeta, dok bi drugi za Njega dali život?" "Jer je On znak protivljenja za mnoge. Jer je On vatra koja pročišćuje kovinu. Zlato se čisti.Troska pada na dno i baca se. Rečeno mi je kad je bio malešan ... ( "Ovaj je evo postalvljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca " - Lk 2,34-35) i proroštvo se ispunja dan za danom..." "Ne plači, Marijo. Mi ćemo Ga ljubiti i braniti", tješi Ivana. Ali Marija nastavlja svoj tihi plač, koji vidi samo Ivana u polumračnom kutu u koji su se sjele.