četvrtak, 1. prosinca 2011.

Svjetlost svijeta rodila se na Blagdan Svjetla

Marija nakon dana Isusova rođenja

Apostoli su pitali Isusovu Majku nakon što im je ispripovjedila o rođenju njezina Sina, što je bila najveća stvar na zemlji, skrivena ispod najobičnije vanjštine: "Što je bilo sutradan? I dalje?" - "Sutradan? O, vrlo jednostavno! Bila sam Majka koja doji svoje Dijete i koja Ga pere i povija, kao što rade sve majke. Grijala sam vodu uzetu iz potoka na vatri koja je upaljena ondje vani da dim ne bi silio na plač dvije plave očice, a onda sam u najzaklonjenijem kutu prala svoje Čedo u jednom starom vjedru i povijala Ga u čiste povoje. I iđoh na potok prati pelenice i rastirati ih na suncu ... a onda, radost među radostima, davah Isusu prsi i On sisaše i postajaše rumeniji i veseliji... Prvog dana, u najtoplije vrijeme, pođoh sjesti tamo vani da Ga dobro vidim. Ovamo svjetlost probija kao korz filter, ne ulazi, a svijeća i vatra davahu čudan izgled stvarima. Pođoh tamo van, na sunce... i pogledah Utjelovljenu Riječ. Tada je Majka upoznala svoga Sina i službenica Božja svoga Gospodina. I bijah žena i klanjateljica..." "Ali ipak... krenuti tako u zadnji čas! Koje li nerazboritosti! Zašto ne čekati? Odredba je predviđala produžni rok za izvanredne slučajeve, kao što su rođenje ili bolest.To reče Alfej..." kaže Marija Alfejeva. "Čekati? O, ne! One večeri kad je Josip donio vijest, ja i Ti sinko, uzigrasmo od radosti. To bijaše poziv..., jer si se Ti morao roditi ovdje, samo ovdje, kako su kazali proroci; a ona nepredviđena odredba bila je poput milostivog Neba koje je u Josipu izbrisalo i sjećanje na sumnju. To bijaše ono što sam iščekivala radi Tebe, radi njega, radi židovskog svijeta i radi budućeg svijeta, sve do svršetka vjekova. Bijaše rečeno. I bi kako bijaše rečeno. Čekati! Može li zaručnica odgađati svoj svadbeni san? Zašto čekati?" "Ama.. zbog svega onoga što se moglo dogoditi..." kaže također Marja Alfejeva. "Ničega se nisam bojala. Počivala sam u Bogu." "Ali jesi li znala da će sve tako proći?" "Nitko mi to ne bijaše rekao, niti sam uopće na to mislila. Stoga sam, da ohrabrim Josipa, pustila da on i vi držite kako još ima vremena za porod. Ali ja sam znala, to sam znala, da će se Svjetlost svijeta roditi na Blagdan Svjetla" (na Encenije, ili blagdan posvete Hrama ili Blagdan Svjetla , 25. dan mjeseca Kisleva - vidi Ivan 10,22) Tada Juda Tadej pita strogo svoju majku: "Zašto ti, majko, nisi pratila Mariju? I zašto otac nije mislio na to? Ta vi ste morali doći ovamo! Zašto ne dođosmo svi?" - "Tvoj otac bijaše odlučio doći poslije Encenija, i to je kazao bratu, aliJosip ne htjede čekati." - "Ali barem ti.."prigovori opet Tadej. "Ne prekoravaj je, Juda. Zajedničkim sporazumom zaključismo da je pravo spustiti veo nad tajnom ovog Poroda. Vodila nas je Božanska Mudrost kao bijaše pravo. Rođenje Isusovo, njegova Nazočnost u svijetu, morala se pojaviti lišena svega onoga što bi bilo čudesno i što bi bilo izazvalo sotonu..." Apostol Petar pristupi Mariji i reče: "Sada Ti se više neću usuditi reći 'Marjo' kao prije. Prije si za mene bila Mama mojega Učitelja. Sada, sada sam Te vidio na vrhu onih nebeskih valova, vidio sam Te kao Kraljicu, i ja bijednik činim ovako, kao rob što i jesam." I baci se na zemlju ljubeći Marijine noge. Sada Isus Govori: "Ustani Šimune. Dođi ovamo, sasvim blizu Mene." Petar pođe na lijevu stranu Isusovu jer je na desnoj Marija. "Što smo sada mi?" upita Isus. "Mi? Pa mi smo Isus, Marija i Šimun. "U redu. Ali koliko nas je?" - "Troje Učitelju." - "Dakle trojstvo. Jednoga dan ana Nebu, u Božanskom Trojstvu dođe misao: ' Sada je vrijeme da Riječ pođe na zemlju.' I u zanosu ljubavi Riječ dođe na zemlju. Zato se odijelila od Oca i Duha Svetoga . Dođe da djeluje na zemlji. Dvojica koji su ostali u Nebu promatrahu djela Riječi, ostajući sjedinjeniji nego ikada da bi mogli izlijevati Misao i Ljubav i pomoći Rijeći koja djeluje na zamlji. Doći će dan kada će doći s Neba naredba: ' Vrijeme je da se vratiš jer je sve svršeno', i onda će se Riječ vratiti na Nebesa, ovako ...( i Isus se povuče jedan korak natrag ostavivši Mariju i Petra gdje bijahu) i s nebeske će visine promatrati djela njih dvoje koji će ostati na zemlji, koji će se više nego ikada sjediniti svetim nadahnućem da stope u jedno vlast i ljubav i da od toga naprave sredstvo kojim će izvršiti želju Riječi: ' Otkupljenje svijeta po neprestanom naučavanju Crkve.' A Otac, Sin i Duh Sveti pravit će lanac od svojih zraka da povežu, sve više povežu njih dvoje koji će ostati na zemlji: Moju Majku, ljubav; i Tebe Petre, vlast. Zato ćeš doduše morati s Marijom postupati kao s Kraljcom, da ali ne kao rob. Ne slažeš se?" - "Slažem se sa svime što Ti hoćeš. Satrven sam u prah! Ja vlast? O ako moram biti vlast, onda se doista moram oslanjati na Nju! O Majko moga Gospodina, ne napusti me nikada, nikda, nikada... "