nedjelja, 1. siječnja 2012.

Majka Marija je blaga i ozbiljna Učitelica

Majka Marija poučava dječaka Marcijama
Dječak Marcijam se zanima za pastire koji su vidjeli Djete Isusa pa postalvja tisuću pitanja Majci Mariji, koja strpljiva i dobra, sve objašnjava. "Ali zašto su ih kaznili? Samo dobro su učinili!" upita dječak nakon pripovjedanja o njihovoj zloj kobi. "Zato što čovjek mnogo puta pogriješi pa optuži nevine za zlo što ga je stvarno učinio netko drugi. Ali budući da su oni bili dobri i da su znali opraštati, Isus ih je tako volio. Uvijek treba znati oprostiti." - "Ali kako su sva ona djeca koja su bila ubijena mogla oprostiti Herodu? " - "Oni su mali mučenici, Marcijame, a mučenici su sveti. Ne samo da oni opraštaju svome krvniku, nego ga ljube jer im on otvara Nebo." - "A zar su oni u Nebu?" - "Ne, zasada ne. Ali su u limbu da budu radost patrijarha i pravednika." - "Zašto?" - "Jer su kazali, kad su stigli sa svojom dušom grimiznom od krvi: ' Evo nas, mi smo glasnici Krista Spasitelja. Radujte se, vi koji čekate, jer je On već na zemlji.' - I svi ih ljube zato što su donosioci te dobre vijesti." - Otac mi je rekao dobru vijest koja je također riječ Isusova. Kada dakle moj otac pođe u limb pošto je prije govorio na zemlji, i kad ja tokođer pođem onamo, hoćemo li mi biti ljubljeni?" - "Ti nećeš ići u limb, maleni." - "Zašto?" - "Jer će se Isus već vratiti u Nebesa i otvorit će ih, pa će svi dobri u času svoje smrti odmah ići u Nebo." - "Ja ću biti dobar, obećajem. A Šimun Jonin? I on, što ne? Jer ne želim po drugi put postati sirotom." - I on, budi siguran. Ali u Nebu nismo sirote. Imamo Boga- A Bog je sve. Ni ovdje nismo sirote. Jer Otac je uvijek s nama." -"Ali Isus kaže u onoj lijepoj molitvi koju ste me naučile ti po danu a moja mama po noći: - Oče naš koji si na Nebesima. Mi još nismo na Nebu. Kako smo dakle s Njim?" - "Jer je Bog posvuda, sinko moj. On bdije nad djetetom koje se rađa i nad starcem koji umire. Dijete koje se rađa ovog časa, u najudaljenijem kraju zemlje, ima oko i ljubav Božju uza se i imat će je sve do smrti." - "A ako je zao, kao Doras?" " I onda." - "Ali može li Bog koji je dobar ljubiti Dorasa koji je tako zao i čini da stari otac plače?" - "Gleda ga s gnjevom i s bolju. Ali kad bi se pokajao, kazao bi mu ono što je kazao u prispodobi raskajankm sinu: Ti bi morao moliti da se pokaje i..." - "O ne, Majko! Ja ću moliti da umre!!!" kaže dječak sa žarom. Kolikogod je njegov ispada nagao, njegova žestina je takva i tako iskrena da se ostali na silu moraju smijati. - Ali Majka Marija poprimi svoju blagu ozbiljnost Učiteljice: "Ne, dragi. To ne smiješ činiti prema grešniku. Bog te ne bi slušao i gledao bi i tebe strogo. Moramo bližnjemu, pa i ako je vrlo zalo, željeti najveće dobro. Život je dobro jer čovjeku pruža mogućnost da stekne zaslugâ u očima Božjim." - "Ali ako je čovjek zao, stekne grijehe." - "Onda molimo da taj postane dobar." - Dječak misli... , ali mu ta uzvišena pouka slabo ide dolje pa zaključi: "Doris neće postati dobar pa makar ja molio. Previše je zao. Ne bi bio dobar pa da sa mnom mole sva betlehemska djeca mučenici. Ne znaš li .... ne znaš li ... da je jednoga dana gvozdenom šibom tukao staroga oca zato što ga je našao sjedeći u vrijeme rada? Nije mogao ustati jer se osjećao slabo, a on... ga je tukao i ostavio ga kao mrtva, a onda ga udario nogom u lice... Ja sam gledao jer sam bio skriven iza jedne ograde... Bio sam otišao sve donle jer mi nitko nije bio donio kruha već dva dana pa sam bio gladan... Morao sam pobjeći da me ne čuju, jer sam plakao vidjevši oca, tako, s krvlju na bradi, na zemlji, kao mrtva... Išao sam plačući prositi kruha... ali taj kruh mi je zauvijek ovdje... i ima okus krvi i suza moga oca i mojih, i svih koju su mučeni, i koji ne mogu ljubiti one koji ih muče. Ja bih Dorasa htio udariti da osjeti što je udarac, htio bih ga ostaviti bez kruha da znade što je glad, silio bih ga raditi na suncu, u blatu, uz prijetnju nadglednika, i bez jela, da znate što je to što on daje siromasima... Ja ga ne mogu vidjeti jer... jer on će ubiti moga svetoga oca, a ja, čiji bih bio kasnije da nisam našao vas?" - Dječak je zahvačen grčevitom bolju, viče i plače, dršćući, izobličen, sa stisnutim malenim pesnicama da bije zrak kad ne može udariti mučitelja. - Žene su začuđene i ganute, i nastoje umiriti ga. Ali je on upravo u grčevitoj boli pa ne čuje ništa. Viče. "Ne mogu, ne mogu ljubiti ga ni oprostiti mu. Mrzim ga, mrzim ga zbog sviju, mrzim ga, mrzim ga!..." - Pobuđuje sažaljenje i strah. To je reakcija stvorenja koje je previše trpjelo. Isus to i kaže: "To je najveći Dorisov zločin: dovesti nevino stvorenje dotle da mrzi..." Ali onda uzme dječaka na ruku i kaže mu: "Slušaj. Marcijame. Želiš li jednoga dana ići k mami, ocu, malenoj braći i starome ocu?" -"Daaa." - " E, onda ne smiješ mrziti nikoga. U Nebo ne ulaze oni koji mrrze. Ne možeš, zasada, moliti za Dorasa? Pa dobro, ne moli; ali nemoj mirziti. Znaš li što moraš činiti? Nikada se ne smiješ okretati natrag da misliš na prošlost". - "Ali otac koji trpi nije prošlost." "Istina je. Ali gledaj Marcijame, pokušaj samo ovako moliti: - Oče naš koji si na Nebesima, Ti se pobrini za ono što je moja želja... Ti znaš da ljubim starog oca, i kako ljubim sve koji su nesretni. Ti se brini za njih, koji možeš sve." -- Kako? Zar ne želiš propovijedati Dobru vijest? Ali ona govori o ljubavi i praštanju! Kako možeš reći nekome drugome: ' Ne mrzi, oprosti' , ako ti ne znaš ljubiti i oprostiti? Prepusti, prepusti, dobrome Bogu, i vidjet ćeš koliko dobro On priprema. Hoćeš li tako učiniti?" - "Da, jer Te volim!" - Isus poljubi dječaka i spusti ga na zemlju. Epizoda je iza njih.