Isus sa svojom Majkom i Apostolima pred večer prispješe u Betlem Galilejski koji je prekriven zelenilom, šumom i livadama na kojima pasu stada koja silaze prema ovčinjacima da u njima prenoče. Crvenilo u zraku, trag moćnog zapada sunca tek utonulog, pun je čobanske glazbe zvončića, titrajućeg blejenja, kojima se pridrružuju veseli krikovi djece koja se igraju i glasova majki koje ih zovu. „Juda Šimunov, idi sa Šimunom tražiti konak za nas i za žene. Nasred mjesta je gostionica i tamo ćemo vas dostići.“ Dok Juda i Zelot slušaju, Isus se okreće prema Majci i reče: „Ovoga puta neće biti kako je bilo u onom drugom Betlemu. Naći ćeš odomor, Majko moja. Malo ih je koji se miču od kuće u ovo doba i nema nikakvoga carskog proglasa.“- „U ovo doba bilo bi ugodno spavati i na livadama i među ovim pastirima, među jaganjcima„ i Marija se smiješi Sinu i i smiješi se znatiželnim pastirićima koji je uporno promatraju. Smiješi se na taj način da jedan od njih gurka druga laktom i kaže mu na glas: „To mora biti Ona“, pa pođe naprijed siguran govoreći: „Pozdravljam Te, Marijo, puna Milosti. Gospodin je s Tobom!“ Marija odgovri jošmilijim smiješkom: „Evo Gospodina“ i pokazuje na Isusa koji se okrenuo da govori s rođacima dajući im zadatak da daju milostinju siromasima koji se približuju s plačljivim moljakanjem. I Majka, lagano takne svoga Sina, govoreći mu: „Sine moj, ovi pastirići traže Tebe, i mene su prepoznali. Ne znam kako…“ „Sigurno je ovuda prošao Izak ostaviviši miris objave. Dečko, dođi ovamo.“ Pastirić, crnomanjasti dečko od dvanaest-četrnaest godina, jak iako mršav, živih i crnih očiju, s valovitom raspuštenom kosom sve do ramena, zaogrnut ovčijom kožom – poput Preteče iz mladih godina –približi se s blaženim osmijehom, kao očaran, k Isusu. „Mir tebi, dečko. Kako si prepoznao Mariju?“ „Jer je jedino Majka Spasiteljeva mogla imati takav osmijeh i takvo lice. Bilo mi je rečeno: „Lice anđeosko, zvjezdanih očiju i smijeh slađi od poljupca majčina, mio kao i njezino ime Marija, ime tako sveto da se moglo nadviti nad Bogom , Novorođencem.“ To sam vidio u Njoj i pozdravio je, jer sam Tebe tražio. Tražili smo Te, Gospodine, i … nisam se usudio Tebe prvoga pozdraviti.“ „Tko ti je o nama govirio?“ – „Izak iz druzgog Betlema, obećavši nam da će nas dovesti Tebi čim dođe jesen.“ „Je li bio ovdje Izak?“ – „Još je na ovim stranama, s mnogo učenika. Ali nama pastirima je on govrio. A mi smo povjerovali njegovoj riječi. Gospodine, dopusti da Ti se i mi poklonimo poput naših drugova u blaženoj noći“ i dok se baca na koljena u prašinu puta, poviče drugim pastirima koji su zaustavili stado na vratima grada, tamo gdje se Isus bio zaustavio čekajućo žene da s njima uđe u mjesto. Pasir reče: „Oče, braćo i prijatelji, našli smo Gospodina. Dođite i poklonimo Mu se!“ I pastiri dolaze sa stadom i okupljaju se oko Isusa i mole ga da ne ide kod drugih nego da prihvati njihovu siromašnu kuću, koja je tu nedaleko, za svoj boravak i zaboravak njegovih prijatleja. „To je veliki ovčinjak“ tumače „jer nas Bog štiti i u njem ima soba i trijemova koji su puni mirisavog sijena. Sobe Majci i njezinim sestrama, jer su žene. Ali i za Tebe ima jedna. Drugi mogu spavati pod trijemovima, na sijenu.“ „I Jaću biri s vama. I bit će mi slađi počenika nago da bih spavao u kraljevskoj sobi.“ - Pastiri gledaju Isusa kao da bi bio već Bog u svojoj Slavi. Najmlađi idu upravo blaženi, i izgleda da hoće utisnuti u pametn svaku pojedinost Isusa i Marije…
