utorak, 3. prosinca 2013.

Isusovo čudo na rukama Marijinim


Nakon Isusove propovijedi mnoštvo, malo sakupljeno mnoštvo, viče od radosti i kliče Mesiji. Ali onda ušuti i razdvaja se da dade prolaz jednoj majci, koja ima na rukama dječaka od svojih deset godina, uzetog. Na dnu stube ga pruža, kao da ga nudi Isusu. "To je jedna moja sluškinja. Njezin dječak je prošle godine pao sa terase i slomio krsta. Čitav će život ležati na leđoma", tumači domaćin. "Svih ovih mjeseci uzdala se u Tebe..." dodaje domaćica. "Reci joj nek dođe k Meni." Ali siromašna žena je tako uzbuđena te se čini da je ona uzeta. Sva dršće i spotiče se u dugačkoj haljini penjući se  po visokim stepenicama sa sinom u rukama. - Marija ustaje na noge, samilosna, i silazi prema njoj. "Dođi. Ne boj se. Moj Sin te ljubi. Daj mi svog sina. Bolje ćeš se uspinjati. Dođi kćerko, i ja sam majka"  i uzima od nje dječaka, kome se ljubazno smiješi, uspinjući se potom sa svojim jadnim teretom koji je na njezinim rukama. Majka dječakova ide za njom plačući. - Sad je Marija ispred Isusa. Spušta se na koljna i kaže: "Sinko! Za ovu majku!" Ne drugo.  Isus ne postavlja čak ni svoje običajno pitanje: "Što želiš da ti učinim? Vjeruješ li da to mogu učiniti?" Ne. Danas se smiješi i kaže: "Ženo, dođi ovamo." Žena ide upravo uz Mariju. Isus joj stavlja jednu ruku na glavu i samo kaže: "Budi vesela,"  i još nije izrekao riječ do kraja, kad dječak, koji je dotad mrtvo ležao na Marijinim rukama s nogama klimavo obješenim, naglo sjedne i s radosnim povikom "Mama!" trči da se skloni na majčine grudi. - Čini se dao da poklici hosana žele prodrijeti u nebo koje je sasvim crveno pri zalazu sunca. Žena stišćući sina na srce ne zna što da kaže i pita: "Što, što treba da učinim da bih kazala da sam sretna?" - A Isus još je milujući: "Budi dobra, ljubiti Boga i svoga bližnjega i uzgajati u toj ljubavi svoga sina." Ali žena još nije zadovoljna. Htjela bi ... htjela bi.. i napokon traži: "Jedan poljubac tvoj i tvoje Majke mom dječaku." - Isus se priginje i ljubi ga, i Marija također. I dok žena odlazi sretna u pratnji prijatelja i onih koji kliču, Isus tumači domaćici: "Nije trebalo više. On je bio na rukama moje Majke. Bio bih ga izliječio i bez riječi, jer Ona je sretna kad može utješiti koju žalost,  a Ja hoću da je učinim sretnom."  A između Isusa i Marije izmjenjuju se pogledi koje može razumjeti samo onaj koji ih je vidio, toliko su dubokog značenja.