Bogorodica na podnožju Križa
Duboku ljudsku i materijalnu. Ja sam
gledala trpljenje Isusovo, ono bijaše i moje, ali još više razdirajuće,
jer Ja nisam mogla ništa učiniti i Ja znadu da to treba biti tako.
Očaj dodiruje one koji nemaju
vjere, ali i bol s vjerom je ipak uvijek
bol, čak ako joj se zna uzrok (molitvi) i da tu ima i nada naknade. Ipak, bol je
bol. U Meni, na podnožju Križa, ona je bila najveća: bol jedne Majke.Ja vas shvaćam, vas koji to iskušavate na slični ili različiti način: najveću bol koja ne završava do svršetak zemaljskog života.
Na podnožju Križa, vi biste bili s nama, vi koji poznajete bol.
S odlaskom Isusovim, mladost je ostavila moj života, ali usprkos žalosti
u meni je bila sreća, jer sam znala što On ide činiti za svijet. Svjetlost, spasenje. Zatim, taj križ. Što se
više ljubi, više se trpi. Vidjeti
Ga na Križu! Sin Božji, Sin Čovječji! Moj Sin!
Ja bijah na podnožju Križa sa vama sjedinjenima sa Mnom po istoj boli. Najdubljom.
/Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice (1973 –
2003), Zagreb 2014, strane 352-353/
