petak, 1. siječnja 2016.

Jednog dana, Crkva će ispuniti čirav svijet ...

Jednog dana, Crkva će ispuniti čirav svijet ...
ČITAV SVIJET BIT ĆE CRKVA
Kraljica Apostola svjedoči:


Matej bijaše jedna svjetovni čovjek. Imao je sredstva, jednu kuću koja je primala goste i mnogo uzvanika. Njegov posao njemu je donosio mnogo i on je znao dobro kako umnožiti dobitak... Vodio je sigurno jedan život sasvim različit od onoga što će ga provoditi nakon njegova susreta s Isusom. „Domina, ja nikada nisam mogao misliti da jednog dana neću više nikakve važnosti pridavati novcu. Moja trajna briga bijaše nagomilati i imati lijepe stvari.“   Ali njegovo srce bijaše dobro. Ako ga je moj Sin izabrao to je bilo stoga što je u sebi  imao neku jasnu stvar.
Matej je napisao svoje uspomene, na jednom velikom broju stranica, ali manje nego Ivan.  Ja također, kad sam ga vidjela bijah iznenađena.. Nitko ne bi mogao podnijeti Isusova pogleda, ako ne bi imao čisto srce...“    Apostoli su se sastali zajedno, da bi se međusobno složili o više stvari što bi ih oni trebali učiniti. Crkva se množila.  To bijaše prvi Jeruzalemski Koncil.  „To je dobro da ti dođeš DOMINA. Tko bi nas bolje od Tebe mogao savjetovati.?“ Oni su govorili satima i satima. Ja također, ja sam im  davala Moje mišljenje kad bi ga tražili.  „Među nama, mi trebamo biti kao braća, uvijek sjedinjeni u istom duhu, s pogledom uprtim na lice Isusov po uspomenama, po mišlju... Mi trebamo ići naprijed bez ikakve bojazni. On će uvijek biti s nama za reći svijetu ono što mi znamo. Takva je naša dužnost i mi je trebamo izvršiti, kao što smo to već činili. S radošću, jer mi smo našli, mi također put da uskrsnu i učiniti da uskrsnu naša braća. Mi trebamo znati  kako upotrijebiti darove Duha, uvijek za Njegovu slavu i za služenje Crkve, nikad za našu korist, ili za nas same. Sada, Crkva  je malena, mi nismo brojni, ali ako je Bog došao na zemlju, to je sigurno je On zna da će se Crkva jednoga dana proširiti po čitavom svijetu. Čitav svijet biti će Crkva!“

To je ono što je govorio Petar i svi su ga u šutnji, pažljivo slušali.  Ja sam iskusila jednu veliku nježnost prema ovim ljudima. Opora lica, žuljavih ruku. Na nekima među njima ostadoše još tragovi njihova rada. Ruke urođene i srca nježna! Kolike li nježnosti! Oni su sve ostavili za Njega, dakle također za vas, ljubite ih, to su prvi apostoli, smatrajte ih kao vašim zaštitnicima i vašom braćom. 
/Guliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Zdjevice, Zagreb 2014, stranice 251-252)