Translate Language

subota, 1. prosinca 2018.

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA


PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA
2.  Marija prisutna u stvaranju svih stvari: kao model, kao njihov cilj, kao 
„Remek djelo stvaranja“

a)   Bog, u stvaranju svih stvari, gleda Mariju kao model
Evo Isusovih riječi: „Da budem Tijelo bila mi je potrebna Majka. Da budem Bog bilo je potrebno da mi Otac bude Bog. Evo, zašto je onda Bog stvorio Zaručnicu da joj kaže: 'Dođi sa mnom, uža me vidi što ja činim za Sina našega. Gledaj i kliči, vječna Djevice, vječna Djevojko, a tvoj smiješak neka ispuni ovaj svemir, i neka bude Anđelima početna nota i neka nauči Raj pjevati nebeski slavopoj. Jate gledam, i vidim kakva ćeš biti, Bezgrešna Ženo, koja si sada samo duh:duh  u kojem Ja uživam.  Ja Te gledam i dajem - plavetnilo tvoga pogleda moru i nebeskom svodu; boju tvoje kose svetom zrnu,bjelinu  ljiljanu,   ružičastu boju tvoje svilene kože ruži, kopiram bisere po tvojim malenim zubima, stvaram slatke jagode gledajući tvoja usta, slavujima stavljam u grla tvoje note, i grlicama tvoj plač. I čitajući tvoje buduće misli,slušajući kucanje tvoga srca, Ja imam misao vodilju pri stvaranju… Dođi i uživaj gledajući cvijeće, što će biti igračkom tvome Djetešcu i jastuk Sinu tvoga krila. Dođi i gledaj kako stvaram ovce i jaganjce, orlove i golubove. Budi kraj Mene dok stvaram korita rijeka i mora i dok uzdižem bregove i dok ih ukrašujem snijegom i  šumama, dok sijem žito i drveće i loze, i dok pravim ulje za tebe, Moja Mirotvorko,i lozu za tebe, moja Mladice koja ćeš nositi Grozd euharistijski. Pohiti, leti , veseli se, Ljepotice moja, i čitav svemir, koji se stvara od  časa do časa, neka se nauči od tebe, Ljubljena, ljubiti Me, u neka postane ljepšim tvojim smiješkom, Majko moga Sina, Kraljice moga Raja, Ljubavi svoga Boga.“
 /Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi  je bilo objavljeno -  PRIPRAVA, Jelsa  2005, str.57/                                                                                                                                                    

četvrtak, 1. studenoga 2018.

ISUS O SVOJOJ MAJCI:„Ona je Spasiteljica kao Ja“


ISUS O SVOJOJ MAJCI:

Ona je Spasiteljica kao Ja“
Jedne subote, za vrijeme treće godine javnog djelovanja, dok se nalazio u Nazaretu u kući svoje Majke Isus je otvoreno spomenuo svoju skoru smrt. Marija Alfejeva, Gospina rođakinja, na te se riječi iznenadila i prestrašila.

„ 'Isuse!' klikne Marija Alfejeva ustajući na noge, užasnuta, gledajući okolo kao da se boji vidjeti gdje se pojavljuju bogoubojice iza plotova i iza stabla u vrtu. 'Isuse!' ponavlja gledajući Ga s mukom.
„A što,Zar ne poznaješ možda više Pisma, da se tako čudiš onomu što kažem“ pita Isus.

„Ali…Ali… Nije moguće… Ne smiješ to dopustiti… Tvoja Majka…“
„Ona je Spasiteljica kao Ja. I ona zna. Gledaj je. I nasljeduj je.“

Marija je zaista ozbiljna, kraljevska u svome dubokom i nepokretnom bljedilu. Ruke su joj u krilu stisnute kao na molitvu, glava visoko s pogledom upravljenim u prazno…
Marija Alfejeva je promatra. Zatim se opet obraća Isusu: „Ali svejedno  smiješ joj reći tako strašnu budućnost. Ti zabadaš mač u njezino srce!“

„Tu je taj mač već trideset i dvije godine.“
„Neee! Nije moguće! Marija…uvijek tako vedra…Marija“
„Pitaj t nju, ako ne vjeruješ što ti kažem.“
„Da, pitat ću je! Je li istina, Marijo? Ti znaš? …

A Marija, ženskim ali čvrstim glasom kaže: „Istina je. On je imao četrdeset dana i bilo mi je rečeno od jednog sveca… Ali već i prije …  Oh, kad mi Anđeo reče da ću, ostajući Djevicom, začeti Sina, koji će se po svom božanskom začeću nazvati Sinom Božjim, i takav uistinu jest, kada mi je bio rečeno, i da je u neplodnom Elizabetinom krilu bilo začeto dijete po čudu Vječnoga, brzo sam se sjetila Izaijinih rieči: 'Evo, Djevica će roditi sina koji će se zvati Emanuel'…To sve govori Izaija. I gdje govori o Preteči…I gdje govori o Čovjeku boli, crvenom, crvenom od krvi, neprepopznatljivom…gubavom ..radi naših grijeha… Od tada je već mač u srcu, a sve je služilo tome da ga još više zabode: pjev Anđela, Šimunove riječi, dolazak Kraljeva s Istoka, i sve…“
/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bio objavljeno, svezak VI, dio 2, str. 79-80/

ponedjeljak, 1. listopada 2018.

Isus i Marija „u ljubavi i u boli …zajedno.


Isus i Marija „u ljubavi i u boli …zajedno.“
Blažena Djevica Marija svjedoči svojoj rođakinji Mariji Alfejevoj:
„Prije nego Majka, kćerka sam i službenica Božja…Gdje nalazim svoj mir?  U vršenju volje Božje. Odakle mi dolazi moja vedrina?  Od vršenja ove Volje. Kad bih morala vršiti volju nekog čovjeka, mogla bih biti uznemirena,  jer čovjek, pa i najmudriji, može uvijek nametnuti pogrešne odluke. Ali volja Božja! Ako je On htio da budem Majka njegova Krista, moram li možda misliti da je to okrutno,i u toj misli gubiti svoju vedrinu?  Misao da će to biti Otkupljenje za Njega, i za mene, također za mene, treba li da me smućuje mišlju kako ću prevladati ovaj čas? Oh, bit će strašan…“ I Marija osjeti nehotičan trzaj, kao iznenadan drhtaj te stisne ruke  kao da im spriječi da dršću, kao da žarče moli, dok joj je lice postalo još bljeđe, a lagani se kapci obore uz trzaj muke na slatkim plavim očima. Ali ona , nakon dubokog bolnog uzdaha, opet progovori čvrstim glasom: „Ali On, Onaj koji mi je nametnuo svoju volju i komu ja služim pouzdanom ljubavlju, dat će mi pomoć u onom času. Meni i Njemu…  Jer  Otac ne može nametnuti volju koja bi bila odveć jaka  za ljudske sile…. te pomaže … uvijek … I pomoći će nam, Sine moj…pomoći će nam…  On će nam pomoći. I samo nam On, neizmjeran u sredstvima, može pomoći…“
„Da, Majko! Ljubav će nam pomoći i međusobno ćemo se pomagati u ljubavi. I u ljubavi ćemo otkupiti…“  Isus  se je postavio uz bok svoje Majke te joj postavi ruku na rame, a ona podiže lice da Ga gleda, da gleda svojeg lijepog i zdravog Isusa određenog da bude iznakažen od mučenja, ubijen sa tisuću rana i kaže:  „U ljubavi  i u boli….Da^. I zajedno.“      
/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Jelsa 2005. Svezak VI.dio 2,strana 80 -81/

subota, 1. rujna 2018.

Apostol Toma svjedoči Isusu:


Apostol Toma svjedoči Isusu:

„BLAŽENA DJEVICA MARIJA 
nadilazi svaku anđeosku ljepotu“

Isus blagoslovi svoje učenike, pa dok oni na desno, On nastavlja svoj put prema Nazaretu s rođacima, Petrom i Tomom. Prosljeđuje u    dubokoj šutnji.  A onda Petar opali glasno san: ¨Mah!“ kao završetak tko zna kako dugog razmišljanja. Drugi ga gledaju…
Isus pripravan, pripriječi, druga pitanja govoreći:
 „Jeste li zadovoljni vas dvojica što idete sa Mnom u Nazaret?“ – te rukama obujmi ramena Petra i Tome. 
„I još pitaš?“ kaže Petar u svojoj uzbuđenosti.  Toma mirniji, ali ugojena lica koje se žari radošću nadoda:

„Ne znaš li da je za mene stajati blizu tvoje Majke takva milina da ne nalazim riječi kako bi to izrekao?
Marija je moja ljubav. Nisam djevac, i nisam imao ništa protiv toga da osnujem obitelj, već sam bacao pogled na neke djevojke, neodlučan koju da izaberem za ženu. Ali sada! Hej!
Moja je ljubav Marija.  Neosvojiva ljubav za osjećaj. Ali osjećaja nestaje čim se na Nju pomisli! Ljubiti  Nju razveseljuje duh. Ah! Štogod sam vidio na ženama, pa i na onima najdražima kao što su moja majka i moja sestra blizanka, sve  dobro što  opažam na njima, ja uspoređujem s onim što opažam na tvojoj Majci i kažem u sebi: „U Njoj je sva pravednost, sva milost i ljepota. Njezin ljupki duh je vrt tajskog cvijeća… njezin je lik pjesma…“ Oh! Mi se Izraelci ne usuđujemo misliti na Anđele i sa strahopočitanjem promatramo Kerube u Svetinji nas Svetinjama!... Ljudi smo! A nemamo deset puta veće strahopočitanje gledajući Nju, koja, u to sam siguran u očima Božjim nadilazi svaku anđeosku ljepotu“

Isus gleda zaljubljenika u svoju Majku koji izgleda da seproduhovljuje,
toliko mu njegov osjećaj prema Mariji mijenja izraz dobroćudnog lica.

/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Jelsa 2006. Svezak V.dio 1,strana 212/

srijeda, 1. kolovoza 2018.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA JE „Tabernakul Presvetog Trojstva“ od vječnosti“


BLAŽENA DJEVICA MARIJA JE
„Tabernakul Presvetog Trojstva“ od vječnosti“

Dana 24. Listopada 1947. Vidjela je Marija Valtorta simbol  onoga što je Blažena Djevica Marija u Bogu: ražareni trokut Presvetog Trojstva u kojem je Marija.

„Glas vječnog Oca kaže: Takva je Marija u Nama. Neka učeni teolozi shvate sve što ona sadrži u moći i mudrosti Marije kojoj se sva Ljubav daruje, sva Mudrost otkriva i sva Moć savija da ju obdari“.  (Quaderni 45 -50,strana 486)
Nedugo nakon što je napisala ove riječi, 9.studenog 1947. , u deset sati, Anđeo Čuvar se ukazao Mariji Valtorti i rekao joj:

„Svevišnji je Gospodin htio da shvatiš smisao riječi Presvete Marije koje je izrekla u mjestu Tre fontane (kraj Rima). Ja sam ona koja sam u Presvetom Trojstvu Kraljica Objave“. – „Presveta Djevica bila je tabernakul Trojstva koji je u svom krilu sadržavao Oca, Sina i Duha Svetoga, jer je u sebi imala blagoslovljeni Plod svoje djevičanske utrobe, Isusa, u kojem se nalazi jedinstvo Riječi s Ocem i Duhom Svetim. Tako je bila ljubljena od Jednog i Trojstvenog Boga. Objava je njezino blago i ona je njezina ljubljena i blaga kraljica, koja dijeli mudrost dajući Riječ. Zaručnica i majka Mudrosti i Riječi, djevičansko vrelo koje je Bog učinio plodnim i koje daje  rijeke Žive vode koja je vječni život za onoga koji ju pije.“   (Quaderni 45-50,stranice 494-495).

nedjelja, 1. srpnja 2018.

PRESVETA MARIJA U VJEČNOSTI


PRESVETA MARIJA U VJEČNOSTI

Presveta je Marija bila prva u misli i srcu Božjem od svih čistih stvorova svemira. Bila je, dakle Ona na koju je Bog od svih osoba i stvari koje je stvorio prvu pomislio; Ona koju je On prvu izljubio, još od vječnosti. U tom se smislu Presveta Marija može nazivati „drugorođenom od Oca“, i također „prvorođenom“ među svim stvorovima. Drugorođenom od Oca ako Djevicu promatramo u odnosu na Krista, njezinog Sina. Prvorođena među svim stvorovima, ako se promatra u odnosu na sve druge čiste stvorove.

1.      Presveta Marija „drugorođena od Oca“


a)    „Druga“ poslije Krista u razmatranju i zadovoljstvu Vječnoga
         
„Riječ, što je „jedinorođena“ od Vječnoga Oca, također se naziva i „prvorođenom“, ne zato što bi Otac imao drugih sinova božanske naravi, već stoga što su po Njemu i u Njemu „sve stvari stvorene“ ( Iv 1,3) : sve je podređeno Njegovoj Slavi.
Ali neposredno nakon Krista, bilo koje druge stvorene osobe ili stvari, dolazi Presveta Marija, njegova Majka, „drugorođena Od Oca“, jer Otisak Božji bijaše utisnut u Mariji, tako čist  da je samo Prvorođeni od Oca bio od Nje viši.


b)    „Druga“, nakon Krista, u savršenosti
Djevica Marija je druga u naravnoj i nadnaravnoj savršenosti nakon Sina Božjega i njezinog koji je, kao Bog, beskonačan u svakoj savršenosti.


c)    „Druga“, nakon Krista, u Otkupljenju
Presveta je Djevica druga i u otkupljenju jer je kao Suotkupiteljica, koja dolazi odmah iza Otkupitelja primjer svima onima koji „moraju dopuniti, s patnjama koje podnose, ono što nedostaje Kristovim mukama“ (Kol 1,24).


d)   „Druga“, poslije Krista, u uskrsnuću
Presveta Djevica dok je morala trpjeti bol kao Suotkupiteljica, nije morala pretrpjeti smrt zajedničku svim drugim ljudima. Bila je to povlastica njezine bezgrešnosti i božanskog materinstva.

e)    „Druga“, nakon Krista, u vječnoj ljubavi
 Presveta Djevica je druga u vječnoj ljubavi jedinog i trojstvenog Boga koji,  nakon što od vječnosti i za vječnost ljubi beskonačno sebe i svoje tri Osobe, ljubi također i Onu koja će postati njegova Kćerka, Zaručnica i Presveta Majka.

petak, 1. lipnja 2018.

Marijina bol kod Smrti Josipove


Marijina bol kod Smrti Josipove

Govori Isus. »Svim ženama koje muči bol savjetujem da u svojem udovištvu nasljeduju Mariju: da se sjedine s Kristom. U bludnji su oni koji misle da Marija nije trpjela u srcu. Moja je Majka trpjela.

Znajte to. Sveto, jer u Njoj sve bijaše sveto, ali gorko. Isto su tako u bludnji, koji misle da je Marija bila u ljubavi prema suprugu hladna, jer joj bijaše suprug duha, a ne tijela. Marija je duboko ljubila svoga Josipa, kojemu je posvetila šest lustara (Lustar = pet godina op. prev.) vjernoga života. Josip joj bijaše otac, suprug, brat, prijatelj, zaštitnik.

Sad se Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim. Kuća joj bijaše kao gromom udarena. Počela se dijeliti. Prije bijaše jedno jedinstveno u kojem su se članovi međusobno podr-ž'avali. Sad će manjkati glavni zid, prvi od udaraca nanese-nih ovoj Obitelji, znak kia če je vrlo brzo i Isus napustiti. Volja Vječnoga, koja je htjela da ona bude Zaručnica i Majka, sad joj nameće udovištvo i napuštanje njezinog Stvorenja. Marija govori u suzama jedan od svojih uzvišenih "Da". Da, Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi.

I da bi imala snage u onom času, privinula se uza Me. Uvijek se stiskala uz Boga, Marija, u najtežim časovima svoga života. U Hramu pozvana na vjenčanje, u Nazaretu pozvana na Majčinstvo, još u Nazaretu u suzama udovištva, i kasnije u mukama rastanka od Sina, i na Kalvariji kad me je u groznoj boli gledala da umirem.

Učite se od Nje, vi koji plačete. Učite se od Nje vi koji umirete. Naučite se od Nje vi koji živite da umrete. Nastojte zaslužiti riječi koje sam rekao Josipu. Bit će vaš mir u smrtnoj borbi. Učite se od Nje vi koji umirete, da zaslužite imati Isusa blizu za svoju utjehu. I ako još niste zaslužili, jednako se usudite prizvati Me. Ja ću doći. Ruku punih milosti i utjeha, Srca puna opraštanja i Ljubavi, usta punih riječi oproštenja i ohrabrenja.

Smrt gubi svaku gorčinu ako se dogodi na mojim rukama. Vjerujte to. Ne mogu dokinuti smrti, ali je činim blagom onome koji umire pouzdavajući se u Mene. Krist je za sve vas rekao na svojem Križu: "Gospodine , u ruke tvoje predajem duh svoj“  To je rekao u svojoj, misleći na vaše agonije, na vaše strave, na vaše pogreške, na vaš strah, na vaše želje za oproštenjem. On je to rekao srcem razderanim od ljute boli, prije nego što je probodeno kopljem, u najvećim duševnim mukama, većim od fizičkih, da agonije onih koji umiru, misleći na Njega, budu zaslađene Gospodinom i da im duh prijeđe iz smrti u život, iz boli u vječnu radost.

utorak, 1. svibnja 2018.

„Savršena Službenica Božja“


Mlada židovska proročica Sabeja s Karmela, iz Betleka, iz roda Aronova, na Zakejevom imanju blizu Jerihona, nakon što je nadahnuta od Boga izrekla najviše hvale o Kristu, Mesiji Otkupitelju, počinje govoriti o Njegovoj Majci zapovjedničkim glasom:
 
 „Gledaj svoga Kralja, narode Božji! Prepoznaj njegovo Lice! Ljepota Boga je pred tobom! Mudrost Božja uzela je usta da te pouči. Nisu više proroci, o izraelski narode, oni koji ti govore o Onome kojega nije slobodno imenovati To je On sam. On koji pozna tajnu koja je Bog, govori ti o Bogu… Utjelovio se u krilu jedne Izraelove žene, veće pred licem Boga i ljudi od svake druge žene. Ona je zanijela srce Božje samim jednim od svojih golubinjih drhtaja. Ljepota njezina duha očarala je Svevišnjega i On ju je učinio svojim prijestoljem.

Marija Aronova zgriješila je jer je u njoj bio grijeh. Debora je prosudila što  treba  učiniti, ali nije učinila svojim rukama. Jaela je bila jaka, ali se okaljala krvlju. Judita je bila pravedna i bojala se Gospodina, i Bog je bio njezinim riječima i dopustio je djelo da se spasi Izrael, ali se iz ljubavi prema domovini poslužila ubilačkom lukavošću.

Ali žena koja je Krista, Mesiju rodila nadvisuje sve te žene jer je savršena Službenica Božja   i služi mu ne griješeći. Sva čista, nevina i lijepa, ona je krasna Zvijezda Božja od svog izlaza do zalaza. Ne prethodi i ne slijedi sveti Kovčeg, kao Marija Aronova, jer Kovčeg je Ona sama. Ona prolazi iznad mutnog vala zemlje prekrivene potopom grijeha i spasava, jer tko  uđe u  Nju nalazi Gospodina.

nedjelja, 1. travnja 2018.

ISUSOVA SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE


ISUSOVA  SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE

„ZLATNA ŠKRINJA“

Isus je u sinagogi u Kafarnaumu govorio o „Kruhu koji je sišao s neba“. Slušateljima koji su se na njegove riječi sablažnjavali i mrmljali do ovo tumačenje:

„Zašto mrmljate među sobom? Da, Ja sam Sin Marije iz Nazareta,kćeri Joakima od koljena Davidova, djevice posvećene u Hramu, a zatim udate za Josipa Jakovljeva od koljena Davidova. Vi ste mnogi poznavali pravednike koji su dali život Josipu, kraljevskom drvodelji, i Mariji, djevici baštinici kraljevskog koljena. To vas nuka da kažete: 'Kako ovaj može reći da je sišao s Neba? I u vama se rađa sumnja.

Podsjećam vas na proroke s njihovim proroštvima o Utjelovljenju Riječi. Podsjećam vas također kako je još više za nas Izraelce nego za bilo koji drugi narod nesumnjivo da Onaj kome se ne usuđujemo spomenuti imena ne bi mogao sebi dati Tijelo po za po zakonima čovječanstva, i k tome propaloga čovječanstva. Ako se Prečisti, Nestvoreni ponizio dotle da postane Čovjekom iz ljubavi prema čovjeku, nije mogao nego odabrati Djevice čišće od ljiljana da svoje Božanstvo zaodjene Tijelom. Kruh koji je sišao s neba u vrijeme Mojsijevo bio je metnut u zlatnu škrinju pokrivenu Pomirilištem, čuvanu od Keruba, iza Šatorskih zastora. A s Kruhom bila je i Riječ Božja. I Pravedno je bilo da tako bude, jer darove Božje i ploče njegove presvete Riječi valja nadasve poštivati. Ali što onda mora da je Bog pripravio za samu svoju Riječ i pravi Kruh koji je sišao s Neba? Škrinju nepovrediviju i dragocjeniju od zlatne škrinje, pokrivenu dragocjenim Pomirilištem  njezine čiste volje da se žrtvuje, čuvenu od Božjih Keruba, zastrtu velom djevičanske bjeline, savršene poniznosti, uzvišene ljubavi i svih najsvetijih kreposti.

Dakle? Zar još ne razumijete da je moje Očinstvo u Nebu, i da Ja stoga odanle dolazim?

četvrtak, 1. ožujka 2018.

„Evo službenice Gospodnje!“


Blažena Djevica Marija:

        „Evo službenice Gospodnje!“
 
Za vrijeme treće godine Kristova javnog života, u vrtu kućice u Nazaretu, pred apostolima, učenicima pastirima, učenicama i ostalima, sve u svemu četrdesetak slušatelja, Isus govori o svojoj Majci:
            „Bilo je jednog poslijepodneva u mjesecu Adaru. U tihom su vrtu bila u cvatu stabla, a Marija, žena Josipova, ubrala je bila jednu cvjetnu grančicu da bi zamijenila onu koja je od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila došla u Nazaret, pošto je dignuta iz hrama da počasti kuću svetih. I s dušom podijeljenom  između trojeg: Hrama, kuće i Neba, ona je promatrala cvjetnu grančicu, misleći koko joj je sa jednom sličnom, procvalom na neobičan način, ubranom sa stabla usred zime i procvalom kao u proljeće pred Kovčegom Gospodnjim – možda ju je ugrijalo Sunce-Bog sipajući zrake na svoju Slavu – Bog dao na znanje svoju volju .. I mislila je još kako joj je Josip na dan vjenčanja bio donio drugog cvijeća, ali nikad sličnog onom prvom koje je na nježnim laticama imalo napisano: ' Hoću da budeš združena s Josipom'… Mislila je o tolikim stvarima… I misleći uziđe k Bogu. Ruke su bile zaposlene između preslice i vretena  i izvlačile su jednu nit tanju od jednog od vlasa njezine mladenačke glave…

            Duša je tkala sag ljubavi, idući mirno, poput čunka na tkalačkom stanu, od zemlje do Neba. Od kućnih potreba, od muža, prema potrebama duše, Boga. I pjevala i molila A sag se je tkao na mističnom tkalačkom stanu, savijao se od zemlje do neba, uzdizao se i gubio tamo gore… Od čega sazdan? Od niti tananih, savršenih, jakih, njezinih kreposti, od leteće niti čunka za koji je Ona držala da je 'njezin', a bio je Božji: čunak Volje Božje na koji je bila namotana volja malene, velike Djevice Izraela, Nepoznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je procvjetao cvjetovima ljubavi, čistoće, palmama  mira, palmama save, ljubičicama, jasminima. Svaka  je krepost cvala na sagu ljubavi koji je Božja Djevica pozvana, razvijala od zemlje do Neba. Pa budući da nije bio dovoljan sag, Ona je dala maha srcu i pjevala: 'Dođi, moj Dragane, u svoj vrt i jedi plod svojih jabuka… Neka siđe moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam  Dragome svome, a Dragi moj pripada meni. On pase među ljiljanima ' (pj 5,1;6,2-3). A iz neizmjernih daljina, kroz bujice Svjetla, dolazio je Glas koga ljudsko uho ne može čuti, niti ljudsko grlo oblikovati. I govorio je: 'Kako si lijepa, prijateljice moja! Kako si lijepa!.. S usana tvojih saće kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac zapečaćen, sestro moja, nevjesto…'   (Pj 4,1 i 11-12) i dva su se glasa sjedinila u jedno i pjevala vječnu istinu… 'Ljubav je jača od smrti (Pj 8,6-7). Ništa ne može ugasiti ili potopiti našu ljubav'. 
            I Djevica se preobražavala tako…tako…tako… dok je silazio Gabriel i dozivao je, svojim plamsanjem, na Zemlju i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi Ona mogla čuti i shvatiti traženje Onoga koji ju je nazvao 'Sestrom' ali koji ju je htio za 'Zaručnicu .' Evo, tu se zbilo Otajstvo… A Marija, kao u snu, blago se smiješeći, očiju raširenih od sretnoga plača: 'Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj Riječi!'

            Moja Majka! Ovo je moja Majka.  I dobro je da je počnete upoznavati u čitavom njezinom svetom liku….'

četvrtak, 1. veljače 2018.

„Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji.“


 „Ljubav je potakla Trojstvo


da dade Mariju i Isusa zemlji.“

Apostol Juda tadej, Isusov rođak i nećak Marijin obraća se božanskom Učitelju i iznenada ga pita: 
„Brate moj, reci mi jednu stvar koju odavna želim znati. Kako ti gledaš Mariju?  Kao Majku ili kao podložnika? Ona Ti je Majka, ali je žena, a Ti si Bog…“ govori Tadej.

A Isus mu odgovara: „Vidim ju kao sestru i zaručnicu, kao nasladu i odmor Boga i kao utjehu Čovjeku. Sve je vidim i imam u Mariji  kao Bog i kao Čovjek. Ona je bila Naslada Druge Osobe Trojstva na Nebu. Naslada Riječi i Naslada Oca i Duha. Naslada je Utjelovljenog Boga, i bit će Naslada proslavljenog Čovjeka- Boga.“
Koje li tajne! Bog se je, dakle dvaput odrekao svojih užitaka? U Tebi i u Mariji, i dao vas je zemlji…“ razmišlja Revnitelj.

„Kakve li ljubavi? To trebaš reći. Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji „  kaže Jakov.
“I ne bojte se, ne za tebe koji si Bog, nego za svoju Ružu, da je povjerite ljudima, koji su svi nedostojni da je štite?“ pita Toma.

„Toma (odvraća Isus), odgovara ti Pjesma nad pjesmama (8, 11-12): „Mirotvorac je imao vinograd i povjerio ga vinogradarima, a ovi, oskvrnitelji podbadani od Oskvrnitelja, bili bi dali velike svote da ga imaju, ili sva zavođenja da ga zavedu, ali se lijepi vinograd Gospodnji očuvao sam, niti je htio svojih plodova dati drugome do li Gospodinu i samo se Njemu otvori rađajući neprocjenjivo Blago: Spasitelja.“

ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.
Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).
1. Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.
 
2. U otajstvima Otkupljenja

Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubaznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!
Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.
Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.
To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/bog-je-htio-svoja-najveca-djela-zapoceti-i-dovrsiti-po-presvetoj-djevici/13705902.aspx