Isus: "Kako je teško biti Majkom Otkupitelja!"

Isus se molio u osami na brežuljku kraj  Nazareta. Marija traži svoga Sina i nalazi Ga sabrana u dubokom razmatranju. "Sine, ja sam... Poslušaj me!"- "Oh! Mama! Dolaziš li da moliš sa Mnom? Koja radost! Koju mi utjehu daješ!" - "Ali, Sine moj! Jesi li umoran u duhu? Jesi li žalostan? Reci to svojoj Majci!" - "Umoran, kako si rekla, i potišten. Ne toliko radi napora i bijeda koje vidim u srcima, koliko radi nepromjenljivog stanja onih koji su mi prijatleji. Ali ne želim biti nepravedan prema njima. Samo me jedan umara. To je Juda Šimunov..." - "Sine, baš radi njega sam došla da s Tobom razgovaram..." - "Je li ti učinio što zla? Je li ti zadao bol?" - "Ne. Ali mi je zadao muku koju bih imala da vidim jednog zaraženog... Jadni sin! Koliko je bolestan u svojoj duši!" - I ti imaš nad njim sažaljenja? Zar više nemaš od njega straha? Negda si ga imala..."  - "Sine moj, moja  je samolost još veća od mog straha. A htjela bih pomoći Tebi i njemu da se spasi njegov duh. Ti sve možeš, i ne trebaš mene. Ali ti kažeš da svi trebaju surađivati s Kristom u otkupljenju... i ovaj je sin tako potreban otkupljenja!" - "Što trebam više činiti nego što činim za njega?" - "Ti ne možeš činiti više. Ali bi mogao dopustiti meni da činim. On me je molio da mu dopustim boraviti u našoj kući, jer mu se čini da bi se tamo mogao osloboditi svoga čudovišta... Ti treseš glavom!? Ne želiš? Reći ću mu to..." - "Ne, Mama. Ne da neću. Tresem glavom jer znam da je uzaludno. Juda je  kao jedan koji se utapa i uza sve to što osjeća da se topi odbija iz oholosti konop koji mu se baca da ga se izvuče na obalu. Manjka u njemu volja da dođe na obalu. Svako malo vremena zahvaćen strahom da se topi, traži i zove u pomoć, i prihvati je... a zatim ponovno zahvaćen ohološću, napušta pomoć, odbija je, hoće sam da čini... i uvijek sve više se opterećuje po sramotnoj vodi koju guta. Ali da se ne bi reklo da sam propustio iskušati i taj lijek, neka bude i to, siromašna Mamam.. Da, siromašna Mama, koja se podlažeš, iz ljubavi prema jednoj duši, trpljenju da imaš u blizini... jednoga koji ti zadaje strah." - "Ne, Isuse. Nemoj to  reći. Ja sam jedna siromašna žena, jer sam još podložna antipatijama. Prekoravaj me. To zaslužujem. Ne bih trebala imati odvratnosti prema nikome, Tebi za ljubav. Ali nisam radi nečeg drugog siromašna. Oh! Kad bih Ti mogla vratiti Judu duhovno ozdravljenog!  Dati Ti jednu dušu to znači dati Ti blago. A tko daje blago nije siromah. Sine!... Idem reći Judi da Ti dopuštaš? Ti si to rekao: "Kako je teško biti Majkom Otkupitelja"... Već sam jedanput to rekla radi Aglije.. Ali što je to samo jedanput? Čovječanstov je veliko! A Ti si Otkupitelj svih! Sine!... Sine!... Kako sam danas na rukama držala onu malenu novorođenu da je donesem Tvome blagoslovu, pusti da tako držim na rukama Judu, da ga donesem Tebi k Tvome blagoslovu..." - "Mama... Mama... On te ne zaslužuje..."  "Isuse moj, kad si oklijevao da dadeš  Marcijama Petru, ja sam Ti rekla da će mu to biti od koristi. Ne možeš nijekati da se je Petar od tada obnovio. Pusti me da učinim s Judom." - "Neka bude kako ti hoćeš. I budi blagoslovljena radi svoje nakane ljubavi prema prema Meni i Judi. Sada molimo zajedno, Majko. Kako je slatko moliti s tobom!..."