Od Moje Majke pakao će biti poražavajuće udaren

 

Od Moje Majke

pakao će biti poražavajuće udaren

 Isus:

„Ljudi objašnjavaju da se Boga ne treba bojati; to je strašan grijeh protiv Boga, rasulo čije će strašne posljedice djelovati na ovoj zemlji i izvan zemaljskoga života, kao i u ranijim vremenima.

Vremena sljepoće, vremena zamračenja, vremena su oholosti! Čovjek, koji je manji od crva koji puže po prašini zemlje, usuđuje se uzoholiti na svoju znanost i tehniku, tijekom trajanja

jednoga dana, izazvati Stvoritelja i Gospodara svemira!      Ljubav ne može dopustiti propast čovječanstva, kako to hoće sotona. Ja sam vječna i nepromjenljiva Ljubav stoga ne mogu željeti propast duša.

Pakao će biti pobijeđen. Moja Crkva će biti obnovljena. Moje Kraljevstvo, Kraljevstvo Ljubavi, Pravednosti i Mira, donijet će mir i pravednost čovječanstvu podjarmljenom od paklene vlasti.

Pakao će biti poražavajuće udaren od Moje Majke. Svjetlije sunce će zasjati boljemu čovječanstvu.

Stoga hrabro i bez straha!“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.6/

Savršeno sjedinjenje Isusa i Marije!

 

Savršeno sjedinjenje Isusa i Marije!

 

Isus govori:

 „Marija ima Isti udio u Otajstvu Euharistije kao i u Utjelovljenju.

To je savršeno sjedinjenje; Ona živi po Meni i Ja po njoj. Ona živi iz moje Božanske naravi, Ja iz njene ljudske naravi. Rekao sam da živimo u savršenom sjedinjenju. Tamo gdje sam Ja, tamo je također i Ona.

Sine moj, to bi trebalo biti dostatno da se dušama približi moja veličina

i veličina moje Majke. Po Njoj imam Ja, vječna Božja Riječ udjela u ljudskoj naravi.

Po Njoj je otajstvo Otkupljenja postalo stvarnost. Sjedinjenje započeto u otajstvu Utjelovljenja postoji dalje u Euharistijskom Otajstvu i nastavlja se u vječnost.

Ja ću uvijek živjeti iz njene ljudske naravi, a Ona će živjeti iz moje Božanske naravi.

 To sjedinjenje je jedinstvena, neponovljiva činjenica. Ne postoji protivnost u mojem sjedinjenju s dušama u stanju milosti, ma da se ta nadnaravna ljepota ne da ljudski izraziti.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str36/