Iza Kuće Svete Obitelji vidi se pustinja i jedna piramida. Ta kuća se nalazila u z neko mjesto u Donjem Egiptu. Kuća Svete Obitelji je sasvim bijela, prizemna kućica. Siromašna kuća, vrlo siomašnih ljudi. Zidovi su joj jedva ožbukani i bobijeljenji jednim slojem vapna. Ima dovja vrata, jedna kraj drugih, a vode u dvije jedine prostorije kuće. Kućicaje usred malog pjeskovitog terena, okružena ogradom od trstike zabod u zemlju. To je vrlo slaba zaštita protiv lupeža može služiti samo kao obrana od kakvog lutajućeg psa ili mačke. Ali kome bi palo na pamet da krade gdje očevidno nema ni sjene bogatstva? Ovo malo terena što ga okružuje ograda od trske po kojoj se penju penjačice da bude čvršća i manje bjedna - samo na jednoj strani je rm jasmina u cvatu i džbun najobičnijih ruža - strpljivo je obrađeno i pretvoreno u vrtić iako je zamlja suha i mršava. U sredini, pod jednim visokim stablom, što baca svojesjene na isušenu zemlju i na kućicu, ima par gredica s potrebnim povrćem. Na to drvo pprivezana je bjelcrna koza, koja griska lišće što je palo s grana i onda ga preživa.
U bilzini, na rasprostrtoj hasuri, nalazi se Dijete Isus koje ima dvije ili dvije i pol godine. Igra se s nekim komadićima izrezbarenog drveta što je nalik na ovčice i na konja, i s nekim strugotina svijtlog drveta manje kovrčstim od Njegovih zlatnih kovrčica. S punašnim ručicama nastoji staviti ove drvene ovčice oko vrata svojim životinjicama. Dobar je i nsmiješen. Jako je lijep. Glavica mu je pokrivena gustim zlatnim kovrčicama, svijetla mu je kožanježno ružičasta, očice žive, sjajne, tamno plave, dva tamna, prelijepa safira. Odijelo mu je jedna vrsta duge tunike. Rukave ima sve do lakata. Na nogama trenutno nema ništa. Sitne sandale su na hasuri, pa i one služe za igračku Djetetu, koje stavlja svoje životinjice na potplatu i vuče sandalicu za remen kao da su to kolica. Sandale su jako jednostavne: jedan potplat i dva remena koja izlaze, jedan od prstnog šiljka, drugi od pete. Ona od šiljka razdvaja se do određene točke i jedan komad prolazi kroz rupicu remena od pete da se zatim sveže zajedno s drugim komadićem, čineći tako kolut na visini gležnja. Gospa je malo dalje u hladu stabla. Tka na priprostom razboju i čuva Dijete. Njezine biele i nježne ruke idu amo tamo bacajući čunak poosnovi. Noge su jo obuvene u sandale i pomiću podložnjak. Obučena je u tuniku sljezove boje: ljubičasto-ružičaste kao ne ki ametisti. Glva joj je nepokrivena, plava kosa razdijejena na glavi i jednostavno počešljana u dviepletenice koje čine lijepi uzao na zatiljku. Ima dugačke i prilično uske rukavwe. Nema nikakva ukrasa osim svoje ljpote i svog preslatkog izraza, oči veoma lijepe, blage zamagljene razmišljanjem. Izgelda vrlo, vrlo mlada. Dalo bi joj s dvadesetak godina. Najenom ustane i prigne se nad Dijete i brižljivo obuje sandale. Zatim ga miluje i pljubi mu glavu i očei. Dijte nešto tepa, a Ona odgovara. Zatim se vraća razbju i prekrije platno i osnovu, uzima stolac na kojem je sjedjela i nosi ga u kuću. Dijete je prati pogldom, a da je ne uznemiruje, kad ga Ona ostavlja sama. Posao je završen i dolazi večer. Sunce se doista spušta prema golom pijesku i pravi požar na cijelo nebo iza udaljne piramide. Marija se vraća. Sad ima dugački veo na glavi i krčag u ruci. Prihvati Isusa za ručicu i njih se dvoje upute kružeći oko kuće prema njezinoj prednjoj strai. Gospa pilagođuje svo korak Djetetovu a Dijete tapka i bacaka se uz Mamu. Isova tuničica nije duga do nogu, nego doseže do polovine lista. Prekrasna j, sasvim jednstavna, stegnuta uz bok s konopčićem isto tako bijelim. Pred kućom je ograda prekinuta jednostavnim vratima, koja Marija otvara da izađe na put. To je bijedan put na krajnem svršetku jednog grada ili sela, koji svršava u polju, koje se ovdje sastoji od pijeska. Tu je pokoja kućica, siromašna sa slabim vrtom. Marija se uputi prema studencu što se nalazi kojih deset metara gore i nad kojim palme bacaju krug sjene. Ovdje je tlo pokrito zelenim travkama. Putem se približava čovjek ne previsok, ali jak. To je Josip. On se smiješi. Čini se da ima naviše četrdeset godina. Ima gustu crnu kosu i bradu. Koža mu je priluično brončane boje, oči tamne. Lice časno i drago, lice koje ulijeva poverenja. Ugledavši Isusa i Mariju, ubrza korake. Na lijvom ramenu ima jedu vrstu pile inkuvrstu bladnja, a rukom drži ostalo zanatsko oruđe. Vraća se sa posla što ga je izveo u nečjoj kući. Odjeća boje lješnjaka do kestena nije dugačka. Seže mu malo više od gležnja, a ima kratke rukave do lakataa. Oko boka ima pojas od kože. To je njegovo radno odijelo. Na nogama su mu sandale čije je remenje svezano kod gležnja. Marija se smiješi, a Dijete izbija svojim finim glasćem usklike radoti i pruža svoju slobodnu ručicu prema jemu. Kad se njih troje sastade, Josi se prigne nad Isusom i pruži mu jednu jabuku. Zatim priži prema njemu ruke. Dijete ostavlja svoju Mamu i ugnijezdi se među ruke Josipove i prikloni glavicu na udibinu Josipova vrata. Josip ga ljubi i bi od Njega poljubljen. Kretnje pune nježne miline. U međuvremenu je Marija spremno uzela Josipovo radno oruđe, kako bi Josipu dala priliku da zagrli Dijete. Josip se prignuo, da bude jednak Isusovoj visini, ustaje, uzima lijevom rukom oruđe, desnom malog Isusa. I uputi se prema kući, dok Marija ide na vrelo da napuni krčag. Ušavši u ogradu kuće, Josip odloži Dijete,uzima Marijin razboj i nosi ga u kuću. Zatim muze koozicu i zatvara je u mali pregradak pokraj kuće. Sve to Isus pažljivo promatra. Spisti se večer. Crveni se zapad pretvara uljubičasti. Piramida izgleda tamnija. Josip ulazi u kuću, u sobu koja služi ra radnu sobu, kuhinju i blagovaonicu zajedno. Vidi se da je drugi dio određen za odmor. U sobi je nisko zapaljeno ognjište, drvodeljsi radni stol, stolić, klupice, konsole s nešto posuđa i dvije uljene svjetiljke. U jednom j kutu Marijin razboj. Sve je u velikom, velikom redu i blistavoj čistoći. Marija se vraća s krčagm. I zatvore se vrata u sumraku koji se naglo spustio. Soba je rasvijet-ljena svjetiljkom koju je Josip zapalio i postavio na radnu klupu gdje se prignuo da još radi oko malih daščica, dok je Marija pripraljala večeru. I ogan rasvijetljujesobu. Isus, ručicama uprtim o klupu i glavicom okrenutom prema gore, promatra Josip čini. Stanu kraj stola kako bi molili. Josip moli psalam, a Marja odgovara. Sjedaju za stol. Vjetiljku stave na stol. Marija ima na krilu Isusa kojemu daje pit kozje mlijeko u koje umače komadiće kruha štoih je odrezala od malog okruglog kruščića crne kore i crne sredine, od ječma ili raži. Sigurnoima mnogo mekinja, jer je pepeljast. A Josip jedekruh sa sirom, komadić sira s mnogo kruha. Zatim Maija odloži Isusa da sjedne na stlčić pokraj Nje i donosi na stol kuhano začinjeno zelje i od toga jede i Ona nakon što se Josip poslužio. Isus griska mirn svoju jabuku i smije se otkrivajući bijele zube. Bečera završava s maslinaa i s datulama. Vina nema. Večera siromašnih ljudi.
******
Isus je kasnije rekao za Svoju kuću u Egiptu, što seisto odnosi i na Njegovu kuću u Nazaretu :
* U ONOJ SE KUĆI MOLILO;
* U ONOJ JE KUĆI VLADALA UMJERENOST;
* U ONOJ SE KUĆI LJUBIO RAD;
* U ONOJ JE KUĆI VLADALA PONIZNOST;
* U ONOJ SE KUĆI POŠTIVAO RED: nadnaravni, moralni i materijalni.
*******