Sveti Luka – Bogorodičin kroničar i portretista

Sveti Luka –

Bogorodičin kroničar i portraitist

Marijine uspomene:

„Poslije Uskrsnuća, Ja sam se mogla bolje upoznati s Apostolima. Prije, Ja sam ih viđala iz vremena  u vrijeme kad je Isus prolazio s njima ili s jednim od njih kroz Nazaret. Moj Isus nije se mnogo zdržavao u kući. To su bili samo kratki boravci za vrijeme kojih sam ja brojala ure. Ja sam poznavala Jakova i Judi kao djecu. Oni su se često igrali s Isusom u malom vrtu: „Gledajte kako su  lijepe ruže Moje Immi!(Mamice)“  - Kefa bijaše žestok i velikodušan sad plašljiv, sad nagao. Ivan bijaše blag i bojažljiv. On također, kao svi, imali su neke male nedostatke i neke velike nadarenosti.

Jednog dana jedan liječnik je došao k Meni. Bio je naklonjen slikarstvu.  Bijaše to čovjek velika stasa, sijede kose, pogleda veoma dubokog.  „Zovem se Luka i  želio bih upoznati svaki detalj toga Čovjeka, koji je ostavio dubok utisak svima koji su ga vidjeli... Želio bih razumjeti njegovo Božanstvo, pa molim to od tebe, Domina, Ti si Njegova Majka i tko bi bolje od jedne majke mogao poznavati svoga Sina? Od Tebe, od onih koji su ga slijedili, ja bih želio znati što On kaže, ono što je On učinio, bolje nego što se o tome zna.“

Moj Sin je govorio Istinu. On je objavio mnoge stvari, On je učinio velika čudesa u Ime Oca s nebesa. On je trpio, On je bio ponižen i izdan. On je umro na Križu i uskrsnuo. Ostavio je čovječanstvu ove riječi, sažetak svega što je govorio: „Ljubite Me i ljubite jedni druge kao što sam Ja vas ljubio! Ja vidjeh dvije suze kako teku iz dubokih očiju Lukinih.

Od toga dana, Luka se vračao često da bi razgovaroa s Ivanom i sa Mnom. On nas je ispitivao za mnoge stvari o Isusu. Katkada to sam bila Ja koja sam  imala oči pune suza. U mojim uspomenama oživljavao bi Isus, njegovo djetinjstvo, njegova mladost.

Ja sam ispričala Luki ukazanje Anđela. „Domina, ja vjerujem u  to. Anđeli postoje i Bog se služi s njima. Pa ipak za mnoge, tijekom vremena, tvoja povijest mogle bi izgledati kao jedna bajka. Ne smeta, to je istina Boga i  oni koji će vjerovati u tu istinu imati će srce čisto i bit će ponizini.“

„Rabbi je također rekao da je istina spasenje!“ – reče Ivan koji je pisao, on također, na listićima, sve uspomene. To nisu zasigurno bili današnji listići, nego pergamenti. Dragocjeni pergamenti, knjige Istine, knjige Života. Tako se rađalo Evanđelje. Ono se rodilo dana kada je Luka došao k Meni: „Domina, ja sam jedan liječnik, jedan koji traži i ljubi umjetnost. Ja ljubim također i istinu i htio bih je upoznati potpuno, koliko je to moguće i zatim je prenijeti: život, riječi, trpljenje Tvoga Sina Isusa.“

Jednog dana Luka je htio učiniti moj portret: „Domina, Isus ti sigurno sliči.“ – „Domina, ima trenutaka iz života Tvoga Sina koji me opčaravaju i drugih koji me ganu. Šteta što ne mogu sve zapisati, šteta što budući svijet ne može sve upoznati o jednom tako intenzivnom, jedinstvenom životu Boga postalog Čovjekom!“

-         Luka, bitno iz ovog života je ljubav i ove riječi: „Ljubite se!“  Luka je veoma pažljivo slušao ono što sam Ja govorila, moja opisivanja trenutaka kao da je sam tamo bio prisutan.

Luka mi je rekao jednog dana: „Za mene, to je kao da sam Ga ja upoznao, tvog Sina Isusa. Ja osjećam da je On jedan brat i ja sam siguran što se tiče njegova Božanstva, dokazanog po  čudesima, po Njegovom Uskrsnuću i p Njegovim riječima.“

Luka je slušao o svim Mojim uspomenama. Ja sam mu ispričala ukazanje Gabrielovo, rođenje Isusova i još druge stvar... Život Isusov! – On je napisao jednu veliku knjigu. Vi od toga poznajete samo izvatke, jer se jedan veliki broj spisa    napisanih od Luke izgubio. Toliko koliko će poslužiti vašem spasenju, vašem rasuđivanju i također upoznavanje nešto više Isusa pro riječima koje su tu iznesene.

Luka je pisao sve što sam Ja govorila i katkada, začuđen, on mi je postavljao pitanja. Već vjekovima vi ste poznavali tu dokazanu i potvrđenu Isutinu. Ali za Luku sve ovo bjaše novo. Njegovo čuđenje bijaše normalno.

MOLITE MOJ RUŽARIJ

„MOLITE  MOJ  RUŽARIJ“

U vrtu Nazareta ruže su cvale, bio je to dan Moje godišnjice (Rođendan). Isus mi je donio zadnju ružu koja još nije bila uvenula.  „Immi (Mamice),ona je za Tebe!“  Bila je to ruža koraljne boje.  U tin danima svršetka ljeta sve ruže su bile uvenule osim jedne, one što ju je Isus Meni bio dao.  – Ruže?  Ruže iz ovog vrta i one iz Raja.  „Immi (Mamice), oni će doći u velikom broju prinjeti Ti ruže!“

Ruže su cvijeće koje Ja najviše volim. Ovdje, Ja ih imam mnogo, u svim bojama: vaše molitve, vaša djela... Sve te ruže su za mene!

Isus je imao osam godina i u tom času onda, On mi je govorio kao Bog: „Immi, Ti ćeš imati jednu veliku količinu ruža, jedan put sačinjen od ruža i jedno mnoštvo perivoja.“

To bijaše mjesec u kome cvatu ruže (svibanj). „Immi, Ti ćeš imati vijence ruža sve za Tebe.“

Ruže koje je Isus više volio bile su žute boje: „Immi... one čine da misliš na sunce.!

RUŽARIJ je povijest našega života. S ovom poviješću u vašem srcu i u vašoj misli možete raditi prema dobru i biti veliki i jaki. Evo Ružarij: ljubiti Nas, imati jednu živu vjeru, biti milosrdni, ali također oprost što ga on posjeduje.

RUŽARIJ, to su brojne krune ruža svih boja, s tisućama nijansi. Mirisne ruže koje se dižu prema meni i koja Ja prinosim Mome Sinu. On ih gleda svaku i gleda onoga koji Mi ih je poslao po molitvi u njezinih tisuću oblika.

Molite Moj Ružarij, prema vašoj osobnoj osjetljivosti s riječima što ih čujete u vama samima, u vašoj duši, s činima ljubavi, milosrđa, po muci, žrtvi, velikodušnosti... misleći na Moga Sina, na vrt u Nazaretu i Moje ruže, na Isusa za vrijeme Njegove Muke.  I misleći na Uskrsnuće Moga Sina i na čitavo čočvječanstvo koje je znalo moliti riječju i dijelom.

Moj Ružarij, kruna je od siromašnog biserja, u drvu, u kosti, u srebru, u pravim biserima. Bogata ili siromašna, jedna mal krunica čiji se svaki biser pretvara u jednu ružu. Neka bude u vašem srcu način najžarče, najživlje, najdublje molitve.  Molitva spašava svijet. Molite kako vi znate, ali molite. Moj Ružarij sačinjen od riječi, od osjećaja, od milosrdne ljubavi, od Žrtve!!!

/Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu, Poruke Svete Djevice (1973-2003), Zagreb 2014. /

Isus je pravi Bog, pravi Čovjek!

Isus je pravi Bog, pravi Čovjek!

Marijine Uspomene:

„U vrtu Nazaretskom Ja sam gledala Isusa koji se igrao. 'On je Bog i On će donijeti svjetolst svijetu! Kao Čovjek On će izdržati sve boli čovječanstva i kao Bog On će uzeti na Sebe sve njegove boli. Shvatiti Njegove dvije naravi bijaše teško također i za Mene.'

„Zašto Ja?“ Ja sam znala da se čeka Mesija. Tijekom prethodnih vjekova proroštva navještahu tu Istinu koja je, i danas još, za mnoge legenda (bajka). Oni gledaju Isusa samo kao jednog čovjeka. Oni Ga nazivaju 'velikim' uspoređujući Ga s Budom, Konfucijem, Njega Boga, rođenog od Boga. I jedna religija ustanovljena od Boga je NJEGOVA! Istina je u Kristu, Mojem sinu, Sinu Božjem, BOGU, rođenom od Boga, provorođenom (od Djevice).

On ljubni sve ljude, ali Kršćanstvo ili Katolicizam je jedina relgija koja treba privući u svoju Istinu sve druge.

Često Ja bijah uronjena u te misli i Isus mi je govorio: „Immi (Mamice), ne misli na to, poslije ćeš Ti shvatiti.“

Sada (8.prosinca 1986.- naša napomena), Ja govorim ovako: živite, prihvatite, ne  razmišljajte odviše! Jednog dana vi ćete shvatiti također neshvatljivi dar boli. Nazaret je bio onda jedno selo, naša kuća bijaše na jednom malom brežuljku. Ja sam gledala sunce kako se diže kroz mali prozor. Tu je bilo mirisa trave i cijeća od ove zemlje. „Ave Myrijam!“ „Pravi Bog, Pravi Čovjek! Isus Dijete se igrao, pjevao, trčao... On je Bog! On je Moj Sin!“

I vjekovi su prošli. Vi živite u jednom suhom i materijalističkom vremenu. Mnogi ne vjeruju još da je Isus Bog i da je uskrsnuo. Ja od vas ištem molitve za njih. Molitve u najuzvišenijem obliku, poklon, žrtvu i život!

Živjeti Riječ Isusovu je molitva.

(Iz knjige „Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice (1973-2003)“ –   Zagreb 2014.)

Platno od lana

Platno od lana

U ono vrijeme Isus je imao osam godina

U ono  vrijeme Isus je imao osam godina. On bijaše u povrtnjaku i govorio kozici koju je nazvao Cendrina:

„ Ti mi daj dobro mlijeko i Ja ću tebi dati ovu dobru travu.“ 

I ja mišljah da On bijaše Bog.  Mi živmo u jednom tajnom nemiru velikih suprotnosti. Ja sam se osjećala Njegovom Majkom i malenom pred Njim. Otajstvo Ujelovljenja je za svih: Riječ postade čovjekom i On je Bog, rođen od Boga. Onda to izgledaše čudno, nemoguće za mnoge koji to ne prihvaćaju i vide Isusa kao jednog čovjeka.

Ipak tijekom vremena, bio je tu jedan velliki broj dokaza Njegovog Božanstva. I ono  platno koje je do sada uzdiglo toliko prepirki. Ta plahta od lana, Ja sam je dirala svojim rukama, Ja se toga sjećam. To je bilo ono platno tamo, to nije bila laž. To laneno platno dovedeno u sumnju po maloj vjeri stanovitih  ljudi.

„ Imi (Mama), bit će tu mnogo ljudi koji će tijekom vremena, nastojati ugušiti vjeru u svijetu“.

Sinedrij svake epohe. Moje suze su padale na tu tkaninu. Suze majki koje nadživljuju njihovu djecu, najgorče!

Isus je imao osam godina, On je govorio kozici i igrao se. Jedno Dijete s dubokim pogledom. Katkada sam Ga gledala zamišljena, kao Bog On je ponirao u duše ljudi. Sada oni hoće skriti čudesa, ali čudesa se svakodnevno događaju. Svjetlost ponire u duše, vjetar Božji puše gdje hoće... Moje suze su padale na ono platno što sam ga Ja doticala.

Isus se igrao u povrtnjaku, razgovarao s kozicom, čupao najbližu travu. Bio je bosih nogu i njegove noge već bijahu vitke i brončane boje. Sunce je obasjavalo njegovu pozlaćenu glavu. Izgledao je kao da ima svjetlosnu aureolu.

Ja sam Ga ljubila, Ja sam mu se divila. Ja sam vodila brigu o Njemu. Osjećala sam proturječja: On je Moj Sin, On je malen, Njemu sam potrebna Ja, i On je Bog!

Kada je Anđeo a licem mladog čovjeka meni navijestio DOGAĐAJ, moj se život promijenio. Ja sam se pripravljala na jedan jednostavan život i najteže sam živjela iznutra, dok sam na izvana živjela kao žena s jednom obitelji o kojoj se trebalo brinuti.

Moj život!  - I vaši životi?  Toliko o povijsti, toliko o putovima i nadi!  Isus je također s vama. Vi također i vi ste Ga zibali kao malo dijete, vi ste Ga također slijedili uzduž putova naše zemlje i na putu Kalvarije.  – Vi također... vi ste Ga hvatali na onom platnu od lana... PLATNO OD LANA! 

/Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Editiones du Parvis 2011. – Zagreb 2014./

Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji.

„Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji.“

Apostol Juda Tadej, Isusov rođak i nećak Marijin, obraća se Božanskom Učitelju i iznenada ga pita:

„ Brate moj, reci mi jednu stvar koju odavna želim znati. Kako Ti gledaš Mariju? Kao Majku ili podložnika? Ona Ti je Majka, ali je žena, a Ti si Bog...“ govori Tadej.

A Isus mu odgovara: „ Vidim ju kao Sestru i Zaručnicu, kao nasladu i odmor Boga i kao utjehu Čovjeku. Sve ja vidim i imam u Mariji  kao Bog i kao Čovjek.  Ona koja je bila Naslada Druge Osobe Trojstva na Nebu, Naslada Riječi i Naslada Oca i Duha, Naslada je Utjelovljenog Boga,  i bit  će Naslada proslavljenog Čovjeka-Boga.“

„Kojeg li otajstva! Bog se je, dakle, dvaput odrekao svojih užitaka? U Tebi i u Mariji, i dao vas je zemlji...“ razmišlja Revnitelj.

„Kakve li ljubavi! To trebaš reći. Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji“ kaže Jakov.

ISUSOVA MAJKA – KRALJICA APOSTOLA

Okupili su se  Apostoli i dvadesetak učenika u Dvorani na molitvi pod lampom. Bili su prisutni i Blažena Djevica, Nikodem, Josip iz Arimateje, Lazar, sve svete žene i Obed. Kad je molitva završila Ivan se obrati Apostolima, a Petar učenicima. Govorili su riječima punim otajstava, u svezi svoga odnosa s Blaženom Djevicom, i o tome što je Ona njima. Za vrijeme ovoga govora dvojice Apostola, a riječi su bile bazirane na Isusovim govorima, Blažena Djevica bila je kao lebdi u sjaju iznad zajednice, raširena plašta, koji ih je sve obavijao, a na njenu glavu, spušta se kruna od Presvetog Trojstva. Marija glava svih njih, ograđeni Hram za sve njih. Oko devet sati  bio je postavljen obrok postavljen u vanjskoj dvorani. Gosti su nosili blagdanske nošnje, a Marija je nosila svoju vjenčanu haljinu. Kad je molila, nosila bi bijeli ogrtač i veo. Sjela je između Petra i Ivana, za apostolski stol. Sjedili su leđima okrenuti dvorištu, gledali su na vrata dvorane. Druge žene i učenici su sjedili desno i lijevo, za posebnim stolovima. Nikodem i Josip su služili. Petar raskomada rukama janje, baš kao što je i Isus učinio s Pashalnim janjetom. Na kraju obroka, bilo je lomljenje kruha i dijeljenje blagoslovljenog (neposvećenog) kruha i vina.

Nakon toga, vidjeh Blaženu Djevicu s Apostolima u dvorani Posljednje večere. Stajala je između Petra i Ivana pod svjetiljkom. Svetinja nadsvetinjama je bila izložena, a svi se moljaše na koljenima pred njom.Kad je otkucala ponoć, Blažena Djevica klečeći primi Presveti Sakrament iz Petrovih ruku. Petar je nosio Kruh koji je posvetio i lomio sam Isus, na maloj plitici koja je pripadala kaležu. Taj isti tren bio je Isusa kraj nje, premda ga drugi nisu vidjeli. Marija je uronila u Svjetlo i Divotu. Još uvijek je bila u molitvi. Primijetila sam da su sveti Apostoli bili s puno poštovanja u ophođenju s Njom. Marija tada ode do sobice, desno od ulaza u dvorište Cenakuluma, jer je tamo sad stanovala. Tu je stajala i recitirala Veliča, hvalospjev tri mladića u ognjenoj peći i 131 (130) psalam. Zora je počela ruditi, Isus ulazi k njoj, kroz zatvorena vrata. Dugo joj je govorio, rekavši joj da će Ona pomoći Apostolima, objašnjavajući joj što je Ona njima. Dao joj je Svoju moć nad cijelom Crkvom, opskrbivši je Svojom snagom, Svojim zaštitničkim utjecajem, a to bijaše, kao da Njegovo svjetlo teče u Nju, kao da On prolazi u Nju, kroz svaku njenu poru.. Staze koje su preko dvorišta vodile do dvorane Posljednje večere, bijahu prekrite hasurama od rogoza, koje je sama Djevica izradila, tako da je mogla ići po njima, iz svoje sobice do Svetinje nad svetinjama, zbora Apostola i do učenika. Ivan je također stanovao u maloj sobici. Kad se Isus pojavio pred Marijom u njenoj sobici, glava  joj je okružena krunom od zvijezda, kao što je to bilo i kod njene Pričesti. Kad god je Blažena Djevica primila Pričest, oblik Kruha je ostao u njoj nepromijenjen, od jedne Pričesti do druge, tako da je uvijek častila u svojim grudima sakramentalnu prisutnost Bogo-Čovjeka. Za vrijeme progonstva, nakon kamenovanja svetog Stjepana, Apostoli su se neko vrijeme sustezali od posvećivanja. Ali, čak i tada, Crkva ne bijaše

bez Presvetog Sakramenta, jer On bijaše čuvan u živom tabernakulu, u Marijinom Presvetom Srcu. Ovo bila sasvim posebna milost dana samo Presvetoj Djevici.

(Život-Isusa-Krista-po-viđenjima-blažene-Katharine-Emerick)

 

Uskrsnuli Isus se ukazuje Majci



 Marija je sada prostrta licem na zemlji. Nalik je siromašnom slomljenom stvorenju.Nalik je onom cvijetu mrtvom od žede o kojem je govorila. Zatvoren prozor otvori se uz silovit udarac teških krila, a s prvom zrakom sunca uđe Isus.

 

Marija koja se trgla na buku i koja podigne glavu da vidi kakav je to vjetar otvorio prozorska krila, vidi svoga presjajnoga Sina: lijepog, beskrajno ljepšega nego dok još nije trpio, koji se smiješi, živ, svjetliji od sunca, obučen u bijelu haljinu koja izgleda kao satkana svjetlost, i koji ide prema Njoj. Ona se uspravi na koljena i prekriživši ruke na prsima kaže s jecanjem koji je i smijeh i plač: »Gospodine, Bože moj«. I ostane tako zanesena promatrajući ga lica okupana u suzama, ali koje se razvedri, koje se smiri od smiješka i zanosa. Ali On neće da Nju, svoju Mamu, vidi na koljenima kao služavku. Pa je zove, pružajući joj ruke iz čijih rana izlaze zrake koje čine još svjetlijim njegovo slavno tijelo: »Mama« !
 

Ali to nije bolna riječ razgovora i oproštaja prije Muke, niti grcanje što srce para pri susretu na Kalvariji i u agoniji. To je poklik trijumfa, radosti, oslobođenja, svečanosti, ljubavi, zahvalnosti. I sagne se nad svojom Mamom koja se ne usuđuje taknuti ga i stavi svoje ruke ispod njezinih savitih laktova te je digne na noge pa je privine na Srce i poljubi je. O, tada Marija shvati da se ne radi o viđenju, da je to njen Sin stvarno uskrsnuo, da je to njezin Isus, Sin koji je i dalje ljubi kao Sin. I s povikom baci mu se oko vrata i zagrli ga i ljubi ga, smijući se kroz plač. Poljubi ga u čelo gdje više nema rana, u glavu koja više nije raščupana ni krvava, u sjajne oči, u obraze izliječene, u usta koja više nisu otečena. A potom uzima njegove ruke i poljubi nadlanice i dlanove, njihove sjajne rane, i naglo se sagne k njegovim nogama i otkrije ih ispod sjajne haljine, te ih poljubi. Zatim ustane, gleda ga, ne usudi se. Ali On se smiješi i shvaća. Raširi haljinu na prsima i kaže: »A zar ovu nećeš poljubiti, Mama, ovu koja te je tako zaboljela i koju si samo ti dostojna poljubiti ? Poljubi me u Srce, Mama. Tvoj poljubac oduzet će mi zadnje sjećanje na sve što je bol i dat će mi onu radost koja još nedostaje mojoj radosti Uskrsloga.« I uzme u svoje ruke Majčino lice i priljubi joj usne na rubove rane boka iz koje izlaze mlazovi veoma živoga svjetla.
 

Kako je Marijino lice uronjeno u zraku toga svjetla, lice joj je kao aureolom okruženo njime. Ona ljubi, ljubi, dok je Isus miluje. Ne umara se ljubeći. Nalik je žednome koji je usta prinio k izvoru pa iz njega pije život koji mu je izmicao. Sad Isus govori:
 

»Sve ja završeno, Mama. Sad više ne smiješ plakati zbog svoga Sina. Kušnja je završena. Otkupljenje se zbilo. Mama, hvala ti što si me začela, odgojila, pomogla u životu i na smrti.
 

Osjećao sam gdje dolaze k Meni tvoje molitve. One su bile moja snaga u boli, moje pratilice na mom putovanju na zemlji i dalje od zemlje. One su sa Mnom došle na križ i u Limb.
 

Bile su ‘kad’ koji je išao pred Velesvećenikom koji je … išao pozvati svoje sluge da ih odvede u hram koji ne umire: u moje Nebo. Došle su sa Mnom u Raj, idući poput anđeoskog glasa ispred povorke otkupljenih koje je vodio Otkupitelj, da anđeli budu spremni da pozdrave Pobjednika koji se vraćao u svoje kraljevstvo. Čuo ih je i vidio Otac i Duh koji su se zbog njih smiješili kao zbog najljepšeg cvijeta i najugodnijeg pjeva nastalih u Raju. Znali su za njih patrijarsi i novi sveci, novi, prvi građani moga Jeruzalema, i nosim ti njihovu zahvalu, Mama, skupa sa cjelovom roditelja i s njihovim blagoslovom i s blagoslovom zaručnika tvoje duše - Josipa. Sve Nebo pjeva svoj ‘hosana’ Tebi, Majko moja, sveta Mamo ! Hosana koji neće umrijeti, koji nije lažan kao onaj koji je pred malo dana upravljan Meni ! Sad odlazim k Ocu u svome ljudskom odijelu. Raj mora vidjeti ‘Pobjednika’ u odijelu ‘Čovjeka’ u kojemu je pobijedio ‘grijeh Čovjekov’. Ali potom ću opet doći. Moram utvrditi u vjeri onoga koji još ne vjeruje, a potrebno mu je vjerovati da bi doveo druge da vjeruju, moram ojačati malodušne kojima će biti potrebna tolika snaga da bi odoljeli svijetu. Zatim ću uzaći u Nebo. Ali te neću ostaviti samu. Mama, vidiš li onaj veo ? U svom poništenju još sam oslobodio moć čuda radi tebe, da ti dadem onu utjehu. Ali za tebe činim jedno drugo čudo. Imat ćeš me u ‘Sakramentu stvarnoga’ kakav sam bio kad si me nosila. Nikada nećeš biti sama. Ovih dana si bila sama. Ali ‘mome Otkupljenju’ bila je potrebna i ova ‘tvoja bol’. Mnogo toga morat će se neprestano dodavati ‘Otkupljenju’ jer će mnogo toga grijeh neprestano stvarati. Sve ću svoje sluge pozvati na to ‘otkupiteljsko sudjelovanje’. Ti si ona koja ćeš sama učiniti više od svih svetih zajedno. Zato je bila potrebna i ta dugotrajna napustenost. Sada više ne. Ja više nisam odijeljen od Oca. Ti više nećeš biti odijeljena od Sina. A imajući Sina imaš ‘naše Trojstvo’.
 

Poput živog neba ti ćeš na zemlji nositi ‘Trojstvo’ među ljude i posvećivat ćeš ‘Crkvu’, Ti, ‘Kraljica svećenstva’ i ‘Majka kršćana’.
 

Zatim ću doći da te uzmem. I neću više biti Ja u tebi, nego ti u Meni, u ‘mom kraljevstvu’, da raj činiš ljepšim. Sad idem, Mama. Idem usrećiti drugu Mariju. Zatim ću uzaći k Ocu.
 

Potom ću doći k onomu koji ne vjeruje.
 

Mama, tvoj cjelov za blagoslov.
 

A moj Mir tebi za društvo. Zbogom.
 

I Isus isčezne u suncu koje se u mlazovima spušta s jutarnjeg i vedrog neba.

 

Marijin Put križa u Jeruzalemu

   

Za cijeli Gospin život vrijedi što je Sveti Luka zapisao: “Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome Srcu.” /Luka, 2, 19/ Od Gospodinove smrti Blažena Djevica nikada nije propustila ići tragom Isusovog križnog puta u suzama i sućuti. U četvrtoj postaji Via crucis – Puta križa u Jeruzalemu spominje se kako je Isus susreo svoju Svetu Majku. No Ona je svoga Sina pratila na cijelom putu do Kalvarije. Sveti Ivan svjedoči da je Marija bila zajedno s njime pod Isusovim križem. Trinaesta postaja jeruzalemskog Puta križa časti polaganje Isusva mrtvog Tijela u Marijino krilo. Time završava naše znanje o prisutnosti Gospe na Križnom putu.        Nebo nam je preko najveće mistike Dvadesetog stoljeća Marije Valtorte ( 1897. – 1961,) otkrilo Gospinu pobožnost  svakodnevnog čašćenja Muke Svoga Sina  na Isusovom Putu križa od Gecemanija do Golgote. Gospa  je sva mjesta na putu gdje je Isus trpio izmjerila koracima udaljenosti među postajama. Isusova Majka bez stalnog razmatranja Isusove Muke na Križnom putu  nije mogla živjeti. Bilo je to  u Jeruzalemu nakon silaska Duha Svetoga na Djevicu Mariju i Apostole. Marija zajedno s vjernim Ivanom izlazila iz getsemanske kućice i išla brzo kroz tih maslinik u kome nije bilo čeljadi. Marija je išla sigurno prema stijeni smrtne borbe na Maslinskoj gori. Klekla pred stijenom, poljubila  je ondje gdje  nekoje sitne pukotine na stijeni još pokazivhu tragove crvene poput rđe Isusove Krvi koja je ušla u pukotine i ondje se zgrušala, pogladila ih kao da opet miluje Sina, ili dio Njega. Zatim  se Marija spustila na čistinu gdje je Isus bio uhvaćen. I ondje klekla i prignula da poljubi zemlju gnusnog i sramotnog poljupca koji je oskvrnuo ovo mjesto.  Svojim poljupcem i svojim suzama uklanja trag prokletog poljupca. Izašla je iz Getsemanija i spustila se k potoku Cedronu. Prešla preko mostića. Marija i tu klekla da poljubi ogradu mosta na mjestu gdje je pao njezin Sin. Kazala je: „Sveto mi je svako mjesto gdje je On trpio najveće boli  i uvrede. Sve bih htjela imati u svojoj kućici. Ali ne može se sve imati!“  Pošla bi hitro prije nego se ljudi pokrenu. Išla na Golgotu. Na Golgoti Marija je klekla i poljubila tlo  na mjestima Isusovih padova, susreta sa Veronikom i Njom samom. Na vrhu Golgote Marijini se poljupci množili na mjestu razapinjanja. Marija je  silazila na podnožje brežuljka. Ulazila u Josipov vrt.  Grob je pokazao svoju nutrinu kroz prostrana vrata, koja nisu više bila zatvorena kamenom.

/ Viđenje Narije Valtorte, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, svezak X. 28.poglavlje: Marija i Ivan na mjestu Muke,  Jelsa 2005, strane 316 – 320

 

I Anđeli su bili u spilji kad se Isus rodio

Noć gdje se Isus rodio bila je hladna. Isus je Bog i nije imao ni palače ni zamka dosta dostojnog da Ga primi. On je nosio Otkupljenje i Ljubav. On je izabrao jednu kolibu istučena tla, slamu i pjesmu Anđela. "Slava na najvišim Nebesima i mir na zemlji ljudima koji će Ga upoznati, koji će Ga ljubiti i učiniti od Njegove Riječi svoje pravilo života." Bilo je hladno, ali vi poznajete već tu povijest, ona naliči jednoj priči i to je ono što ste vi već učinili. Za Mene, to nije bilo tako. Mnoga osjećanja slijedila su jedno za drugim u mome siromašnom i vedrom životu za vrijeme djetinjstva Isusova. Kad ja nisam mislila na ono: poslije...  Bog pomaže i daje svoje objave u pogodnom trenutku; katkada On čini da ih zatim zaboravimo, da bismo ih se sjetili kad On to hoće i kad On zna. Kad vi gledate jaslice, na slici koja Mene predstavlja ja sam dobro pokrivena, tada dok je Isus skoro gol. Na Križu , On je bio gotovo gol! On sve daje od Njega samoga svijetu, ali u kolijevci od slame On bijaše pokriven i dobro zaštićen ogrtačem Josipovim.

Dan i čas Isusova Rođenja

Mlado Sunce - Isus  se rodio na Blagdan Svjetla - 25.Kisleva

U Betlehemskoj špilji Isusova Majka je svjedočila Apostolima o danu Isusova rođenja. Rekla im je da su Ona i Josip znali kako je careva odredba predviđala produžni rok za izvanredne slučajeve, kao što su rođenje ili bolest. Josip je držao da ima vrijeme za porod, zato je dopustio da i Marija krene na put. "Ali ja sam znala, to sam znala, da će se Svjetlost svijeta roditi  na Blagdan svjetla!"  (na Encenije, blagdan posvete Hrama ili Blagdan Svjetla - 25. dan mjeseca Kisleva)

Čas Isusova rođenja

 Evo Marijine uspomene na čas Isusova rođenja: 

"Ja, Myriam, Bezgrješna, ne imajući baštinu grijeha nisam mogle imati ni prve posljedice njegove: 'U bolovima ćeš rađati djecu...'   - Sve žene trpe donoseći na svijet jedno dijete... Moj Sin najsvjetliji od  svjetla, više Ljubav od svih ljubavi, nije se mogao  roditi kao drugi ljudi, koji su samo ljudi... Moj Sin je Bog, njegovo ljudsko tijelo bilo je začeto bez grijeha i bez boli za Mene koja sam bila bez grijeha. On je prošao kroz Mene kao jedna zraka svijetla, jača i svjetlija od obične svjetlosti, kao jedno bistro sunce koje prolazi kroz jedan veoma čisti kristal. Rijetko se događa, i uvijek zbog jednog preciznog razloga, da jedna majka ne trpi, donoseći svoje dijete na svijet, rijetko, kada će ono biti Svijetlo! Veoma rijetko! Svijetlo! Ja sam našla Isusa na svojim rukama, Arhanđeo Ga je na njih postavio. Josip se probudio od svog sna. On Ga je omotao svojim plaštem. Zašto vam se, kako je vrijeme prolazilo, ovaj događaj  činio jednom basnom?  Isus bijaše veoma lijep: Moj Sin!"