Božanskoj Hostiji treba
se klanjati!
MARIJINA USPOMENA:
Bilo je sunca, sve je sjalo... Bijaše
svibanj. Isus mi reče: „Immi (Mamice), jednog dalekog dana lijevat ćeš krvave suze. Moju Krv!“ – Onda
nisam shvatila, sada znam da je moj krvavi plač Njegova Krv... Plakala sam ne da bi
navijestila kateklizme, ratove ili tragedije, nego nešto mnogo teže. Ja sam
izrazila svoju bol (sada ja više ne mogu trpjeti, to je još jedna od boli što
sam ih iskusila na podnožju Križa) zbog pomanjkanja vjere, moralnosti i iznad
svega što se NE DAJE VAŽNOST
EUHARISTIJI... KRV MOGA SINA TREBAJU DOTICATI POSVEĆENE RUKE... RUKE
NEPOSVEĆENE NE SMIJU UZIMATI HOSTIJU kao da bi ona bila jedna bilo koja
stvar. Ja sam plakala suze Krvi Isusove: HOSTIJU!
Božanskoj Hostiji treba se klanjati! -
Klanjajte Mu se sa Mnom, sa Mnom ljubite moga Sina! Ljubite moga Sina! Vjera??? Tu ima mnogo nehaja i moral skoro ne
postoji. Sve je dopušteno, čak i ono što
je jednom, tijekom vremena bilo sablazan (sramota).
Ljubite
Isusa, ljubite bližnjega, da biste dali zadovoljštinu za ove grijehe. „Immi,
upravo niče lijepo
cvijeće....“ Vaše misli, vaša dobra
djela, vaše molitve. Za Isusa i za Mene, hvala!
/Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu, Poruke Svete
Djevice (1973-2003), Zagreb 2014. str. 439-440 /
