MARIJA:
'ANĐEO MI SE
UKAZAO KAO VEOMA LIJEP MLADI ČOVJEK'
„Anđeo mi se ukazao kao
jedan veoma lijepi mladi čovjek zaodijevan svjetlošću. Njegov glas bijaše
stvaran. Ja sam Ga slušala začuđena, smetena, puna divljenja... Srce je
udaralo. Ja se nisam više mogla ni micati i
jedva sam disala. Neopisiva uzbuđenja u mom duhu, koja vam ja riječima
ne mogu opisati, sve ujedanput divno i bolno. Zatim je jedna zraka svjetlosti
prodrla u moje tijelo. MOJ SIN BOG, ROĐEN OD BOGA I PRAVI ČOVJEK. Njegovo se ljudsko biće počelo oblikovati u
Meni. On je crpio u Meni hranu i krv za svoju ljudsku narav i ON je uzeo svoju
narav božansku i od te zrake svjetlosti proizišle od Oca. Dvije naravi! I često još svijet ne shvaća da ON bijaše Bog, a usto
vrijeme bio i čovjek! Ja sam upravo tada tkala i mislila i mislila na mnoge
stvari od male važnosti. Ja bijah jedno mlado stvorenje, i onda moje misli
također bijahu jedne mlade djevojke, i od male važnosti... Ja nikada nisam mogla ni zamisliti to što će
mi se dogoditi. 'AVE MYRIAM!' Ja se sjećam i ponovno proživljavam one trenutke:
Bog me bijaše izabrao. Koje milosti, koje radosti i u isto vrijeme koje
bojazni! Pravi Bog i pravi čovjek.
I Isus je došao na svijet na
jedna zraka Svjetlosti. Ista zraka koja je prodrla u moje tijelo iz Njega je
izišla kao SVJETLOST. Od te zrake je izišlo Njegovo ljudsko tijelo hranjeno od
Mojega, nakon što je živio i rastao u Meni. UVIJEK DJEVICA! Ja nisam imala boli
i Njega vidjeti ispunjalo me je divljenjem i preneraženijemu. 'JA, baš JA....' Nacrt Božji! Prvo svjetlo,
početak Otkupljenja. Bog čovjek rodio se
u jednom siromašnom selu one izmučene zemlje. U onoj kolibi (štali) sve bješe
svjetlost i zastori od paučine naličiše srebrnim nitima.“
Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke
Svete Djevice, Zagreb 2012 . str.345-346
