VJERA JE UVIJEK
NAGRAĐENA!
U Nazaretu, mi smo imali jednu kuću. Ona bijaše malena, siromašna, ali
puna ljubavi. Uzajamna ljubav što smo je imali jedni za druge! U toj kući, Bog
je rastao, Bog postao čovjekom iz Ljubavi za ljude. Nakon Muke, nakon Uskrsnuća,
ja nisam mogla ostati u Nazaretu, to bijaše početak proganjanja Kršćana. Ja sam
otišla s Ivanom u Efez, zatim u Jeruzalem. To je bila ruka Božja, za vas
ona će biti uvijek. Kao lilijan zaodjeven svilom, kao vrabac u svom gnijezdu,
stvorenja Božja koja se pouzdavaju u Njega imat će uvije ono nužno. Bog može
sve, pa ako i dopušta kušnje. Pa ako i dopušta za vas mračne trenutke, poslije
On će uvijek slati svoje svjetlo... Imajte povjerenje i nadu. Za Boga vi
vrijedite više nego lilijani i vrapci. Da biste bili u miru i vedri, trebate
biti u miru sa sobom samim. Mi ćemo
misliti za vas za sve ostalo! Vodite brigu za vašu dušu, jedinu stvar koja vam pripada i koju trebate
donijeti Bog veoma bijelu. Kad je Isus bio sasvim mali i smiješeći se čineći
jednu rupicu na obrazu, On je rekao jednog dana, sigurno kao Bog, ne kao
dijete: „Immi, Otac nebesa
pomoći će uvijek ljude koji budu htjeli čuvati čistom svoju dušu.“ Oni koji
proživalvaju mračne časove gube katkada nadu što je shvatljivo i oprostivo.
Ipak, tražite prvu zraku svjetla. Zgrabite je, tu zraku, to je jedan smiješak
Obećanje Isusa: „Povjerite Meni vaše
muke! Povjerite Meni vaše brige! Evo, Ja dolazim prema vama da ih
razriješim.“ Evo, vi vjerujete potpuno
bez sumnje, bez nesigurnosti. Vjera je uvijek nagrađena.
/ Giuliana
Buttini: Moj život u Nazaretu – Poruke
Svete Djevice, Zagreb 2014, str. 258-259/