- Meditacija Blažene Elizabete od Presvetog Trojstva.
O, kako svi sveci
ostaju u sjeni kad pogledamo sjaj Presvete Djevice. Ona je neizreciva... Nijedan jezik nije mogao
objaviti, nijedno pero nije moglo napisati tajnu koju je Ona čuvala i o kojoj
je razmišljala u svojem srcu.
Razmišljajmo o tome što
se događalo u duši Djevice, kad je u sebi nosila Utjelovljenu Riječ... S kojom
li je šutnjom, sabranošću i klanjanjem zaronila u dubinu svoje duše da ogrli
Boga kojemu je imala biti majka.
Bog je pogledao na
neznatnost službenice svoje. Promatrajući ovo tako lijepo stvorenje koje nije
poznavalo svoju ljepotu, Otac je htio da Ona bude u vremenu Majka onoga kojemu
je Otac od vječnosti.
Kad čitam u evanđelju
da je Marija žurno otišla u Judejsko gorje da izvrši službu ljubavi kod svoje
rođakinje Elizabete, vidim je kako prolazi tako lijepo, tako mirno i
veličanstveno, posve sabrana u nutrini.
S najvećim je mirom i
sabranošću proživljavala sve događaje... i njezina je molitva uvijek bila:
"Evo, službenice Gospodnje!"
O nikad je nisam toliko
ljubila! Plačem od radosti misleći da je ovo tako prozračno i sjajno stvorenje,
moja Majka. Veselim se njezinoj ljepoti kao dijete koje ljubi svoju majku i
imam vrlo duboku sklonost prema njoj, stoga sam je uzela za čuvaricu i Kraljicu
svoje duše.
Ova Majka milosti
odgojit će moju dušu kako bi njezino malo dijete bilo živa slika njezinog Sina,
koji je savršena pohvala svojega Oca... Ona će me naučiti ljubiti Isusa i
klanjati mu se u dubini moje duše.
Sveta krunica! To je
lanac ljubavi koji nas ujedinjuje s Marijom. O Marijo, svaki dan te iznova
molim, daj da moje srce bude uvijek čisto i ponizno... pomozi mi da stupam za
Isusom ovim križnim putem kojim me vodi.
Moja majko, stavila sam
tvoju dušu u dušu Majke žalosne i žarko molim da te utješi...
Marija je tu, ispod
križa, u snazi i srčanosti... moj Učitelj mi veli: "Evo ti Majke!" On
mi je daje za majku... I sada kad sam se vratila svome Ocu, kad me umjesto sebe
stavio na križ kako bi u svojem tijelu trpjela ono što nedostaje mukama
njegovim, za njegovo tijelo koje je Crkva, Marija je tu da me nauči trpjeti, da
mi pomogne... Ikad budem izrekla zadnje riječi, Ona je opet tu, Ona "Vrata
Nebeska" da me uvede u nebeske odaje. O, Majko od brze pomoći, nikad ti
neću moći izreći svoju ljubav i zahvalnosti...
Ona, Bezgrješna Djevica
dala mi je karmelsko odijelo i ja je molim da me obuče u onu haljinu od
najljepšeg platna kojim se ukrašava zaručnica kad polazi na svadbenu gozbu
Jaganjčevu.
Marija je jedino
stvorenje koje je spoznalo veliki dar Božji i od toga dara nije izgubila ni
čestice... Ona je stvorenje tako čisto, tako svijetlo, da se čini da je
svijetlo samo... jedno stvorenje izgubljeno u Bogu, utopljena je u dubinama
svoje duše, gdje prebiva Presveto Trojstvo i potpuno je izručena njima... Ne,
ne možemo ništa više reći, nego Djevica vjerna.
Bila je tako velika u
svojoj poniznosti. Uvijek je zaboravljala samu sebe, i jer je bila oslobođena
sebe same, mogla je pjevati: "Svemogući mi je učinio velika djela, odsad
će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom ...
http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/marija-u-srcu-bl-elizabete-od-presvetoga-trojstva/13677114.aspx
