Govori Isus. »Svim ženama koje muči bol savjetujem da u svojem udovištvu
nasljeduju Mariju: da se sjedine s Kristom. U bludnji su oni koji misle da
Marija nije trpjela u srcu. Moja je Majka trpjela.
Znajte to. Sveto, jer u Njoj sve bijaše sveto, ali gorko. Isto su tako u
bludnji, koji misle da je Marija bila u ljubavi prema suprugu hladna, jer joj
bijaše suprug duha, a ne tijela. Marija je duboko ljubila svoga Josipa, kojemu
je posvetila šest lustara (Lustar = pet godina op. prev.) vjernoga života.
Josip joj bijaše otac, suprug, brat, prijatelj, zaštitnik.
Sad se Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga
je držalo uspravnim. Kuća joj bijaše kao gromom udarena. Počela se dijeliti.
Prije bijaše jedno jedinstveno u kojem su se članovi međusobno podr-ž'avali.
Sad će manjkati glavni zid, prvi od udaraca nanese-nih ovoj Obitelji, znak kia
če je vrlo brzo i Isus napustiti. Volja Vječnoga, koja je htjela da ona bude
Zaručnica i Majka, sad joj nameće udovištvo i napuštanje njezinog Stvorenja.
Marija govori u suzama jedan od svojih uzvišenih "Da". Da, Gospodine,
neka mi bude po tvojoj riječi.
I da bi imala snage u onom času, privinula se uza Me. Uvijek se stiskala
uz Boga, Marija, u najtežim časovima svoga života. U Hramu pozvana na
vjenčanje, u Nazaretu pozvana na Majčinstvo, još u Nazaretu u suzama udovištva,
i kasnije u mukama rastanka od Sina, i na Kalvariji kad me je u groznoj boli
gledala da umirem.
Učite se od Nje, vi koji plačete. Učite se od Nje vi koji umirete.
Naučite se od Nje vi koji živite da umrete. Nastojte zaslužiti riječi koje sam
rekao Josipu. Bit će vaš mir u smrtnoj borbi. Učite se od Nje vi koji umirete,
da zaslužite imati Isusa blizu za svoju utjehu. I ako još niste zaslužili,
jednako se usudite prizvati Me. Ja ću doći. Ruku punih milosti i utjeha, Srca
puna opraštanja i Ljubavi, usta punih riječi oproštenja i ohrabrenja.
Smrt gubi svaku gorčinu ako se dogodi na mojim rukama. Vjerujte to. Ne
mogu dokinuti smrti, ali je činim blagom onome koji umire pouzdavajući se u
Mene. Krist je za sve vas rekao na svojem Križu: "Gospodine , u ruke tvoje
predajem duh svoj“ To je rekao u svojoj,
misleći na vaše agonije, na vaše strave, na vaše pogreške, na vaš strah, na
vaše želje za oproštenjem. On je to rekao srcem razderanim od ljute boli, prije
nego što je probodeno kopljem, u najvećim duševnim mukama, većim od fizičkih,
da agonije onih koji umiru, misleći na Njega, budu zaslađene Gospodinom i da im
duh prijeđe iz smrti u život, iz boli u vječnu radost.