Svetu Krunicu
Gospa dala Svetom Dominiku
U
poznatoj knjizi De Dignitate Psalterii
bl. Alan de la Roche (1428 - 1475) opisuje
kako je sv. Dominik dobio sv. Krunicu 1214. godine. Sv. je Dominik vidjevši da
težina ljudskoga grijeha sprječava obraćenje krivovjernika - katara (albigenzi),
povukao se je na molitvu u šumu nedaleko grada Toulouse, gdje je neprestano
molio tri dana i tri noći. Sve to vrijeme sv. Dominik nije radio ništa drugo
nego moleći plakao i činio tešku pokoru želeći ublažiti Božju srdžbu. On se je
trapio do te mjere da je iscrpio svoje tijelo i na kraju zapao u besvjesno
stanje. Tada mu se ukazala Naša Gospa u pratnji triju anđela i rekla mu:
"Dragi Dominiče, znaš li koje
oružje želi primijeniti Sveto Trojstvo da bi promijenilo ovaj svijet?
"O
draga Gospo", odgovorio je sv. Dominik, "Ti to znaš bolje od mene jer Ti si uz Svoga Sina Isusa Krista
prvo i glavno sredstvo našega spasenja."
Naša Gospa je odgovorila: "Ja želim da ti znaš da je u ove vrste boju uvijek glavno oružje bio
Anđeoski časoslov (psaltir), koji je temeljni kamen Novoga Zavjeta. I ako ti
želiš doći do tih okorjelih duša i uspjeti ih dovesti Bogu, moli Moj časoslov
(psaltir)."
Sv.
Dominik je ustao utješen i pun žara želeći ostvariti cilj, obratiti ljude u tom
području, otišao je pravo u katedralu. Najednom su nevidljivi anđeli pokrenuli
zvona katedrale na čiji se poziv okupilo mnoštvo svijeta i sv. Dominik je počeo
propovijedati. Na samom početku propovijedi nastala je strašna oluja, zemlja se
je zatresla, sunce je potamnilo, učestali su gromovi, strijele i bljesak što je
još više sve to učinilo zastrašujućim. Još veći strah je nastao kada su ljudi
gledajući sliku Naše Gospe izloženu na istaknutom mjestu vidjeli njezine ruke
kako se tri puta uzdižu prema Nebu moleći Boga da ublaži svoju srdžbu na one
koji se žele obratiti, koji žele promijeniti svoj život i koji traže zaštitu i
pomoć Svete Majke Božje. Bog je želio ovom nadnaravnom pojavom proširiti novu
pobožnost, pobožnost sv. Krunice i učiniti je prepoznatljivom.
I na kraju nakon molitve sv. Dominika prestala
je oluja i on je nastavio propovijedati. On je tako gorljivo i uvjerljivo
objasnio važnost i vrijednost pobožnosti sv. Krunice da je većina stanovništva
grada Toulouse to prihvatila i odbacila svoje krivovjerje. U kratkom vremenu su
se vidjela velika poboljšanja u gradu. Stanovnici su počeli živjeti kao kršćani
i odbacili su svoje loše običaje i navike.
Nadahnut Duhom Svetim i poučen od Blažene
Djevice Marije, kao i svojim vlastitim iskustvom, sv. Dominik je do kraja života
propovijedao i širio pobožnost sv. Krunice. To je propovijedao svojim životom i
svojim propovijedanjem po gradovima i selima, ljudima visokoga i niskoga staleža,
učenima i neukima, katolicima i hereticima. Svakodnevna molitva sv. Krunice je
bila njegova priprava za svakodnevno propovijedanje i njegov susret s Našom
Gospom nakon propovijedi.
Jednom je propovijedao u katedrali Notre Dame u
Parizu na blagdan sv. Ivana Evanđeliste. Sv. Dominiku zanesenom u molitvi sv.
Krunice u pokrajnjoj kapeli kraj glavnoga oltara, gdje se je, kao i uvijek,
pripremao za svoju propovijed, ukazala se Naša Gospa i rekla:
"Dominiče, iako je ono što si planirao govoriti
jako dobro, Ja ti dajem mnogo bolju propovijed."
Sv.
Dominik je uzeo knjigu koju mu je dala Naša Gospa, pažljivo je pročitao
propovijed i nakon što ju je razumio i nad njom meditirao, zahvalio je Našoj
Gospi. I kada je došlo vrijeme da održi propovijed, sv. Dominik se je popeo na
propovjedaonicu i umjesto da spomene sv. Ivana čija je bila svetkovina, on je
rekao kako je utvrdio da je posebno važno, a to da je on čuvar Kraljice Neba. Slušateljstvo u katedrali
je bilo sastavljeno od mnogih teologa i ostalih uglednika koji su navikli
slušati neobične i uglađene rasprave. Sv. Dominik im je objasnio da nije
njegova namjera njima održati učenu raspravu, mudru u očima svijeta, već da
želi govoriti u jednostavnosti i snagom Duha Svetoga. I počeo je govoriti o
pobožnosti, o molitvi sv. Krunice i objasnio im riječ po riječ molitve Zdravo
Marijo kao da to objašnjava grupi djece, te je upotrijebio jako jednostavne
primjere kakvi su bili opisani u Knjizi koju mu je dala Naša Gospa.
"Dominiče, radujem se kada
vidim da se ne oslanjaš na svoju mudrost i da umjesto da tražiš ispraznu
ljudsku nagradu, radiš s velikom poniznošću na spasenju duša. Ali mnogi
svećenici hoće gromoglasno propovijedati protiv najgorih vrsta grijeha na samom
početku umjesto da shvate da pred bolesnu osobu treba staviti gorki lijek, da tu
osobu treba pripremiti da se postavi u ispravni okvir razmišljanja kako bi iz
toga ostvarila dobrobit. To je zbog toga što prije nego bilo što učine
svećenici bi trebali pokušati zapaliti u ljudskome srcu ljubav za molitvom, a
posebno ljubav prema Mojem Anđeoskom časoslovu (psaltiru). A kada bi oni samo
počeli govoriti i kada bi u tome
ustrajali, Bog bi u svojoj milosti teško odbio dati im svoju milost. I zbog
toga Ja hoću da propovijedaš Moju Krunicu."
Sve
stvari, pa i one najsvetije, su podvrgnute promjenama, posebno ako ovise o
slobodnoj ljudskoj volji. Teško je zapitati se što je Bratovština sv.
Krunice uspjela zadržati svoj prvotni
žar samo jedno stoljeće nakon što ju je uspostavio sv. Dominik. Nakon toga sve
je bilo kao pokopano i zaboravljeno. Nesumnjivo je da su i đavolova zlobna
spletkarenja i ljubomora đavolska uglavnom bili odgovorni za navođenje ljudi da
zanemaruju pobožnost sv. Krunice i tako su zaustavili protok Božje milosti koja
je trebala teći svijetom.
/izvor: The Secret of Rosary, Saint Louis de Montfort, MONTFORT
PUBLICATIONS, New York - Nihil Obstat i Imprimatur ,
1954./
