„Molitve Mariji, Kraljici, preobražavaju se u
cvijeće, ako se osjećaju u jednom poniznom, ali gorućem srcu. One postaju
cvjetni oblaci, krune od najljepšeg cvijeća. Oni su tako veliki, koliko je
intenzivna vaša ljubav i odanost. To su oblaci i krune od cvijeća u najdivnijim
bojama.
Ove boje su vama nepoznate. Ne poznajete ni boju
mantila Nebeske Kraljice. Ona je Nebesko Plava, ali ne neboplava koju vi poznajete. To je neboplava, koja sve plavo
na zemlji u sebi sadrži. Plavetnilo Neba, plavetnilo mora, plavetnilo zore i
večeri i plavetnilo mjesecom obasjane noći. Vi na zemlji trebate tako moliti
kako vam kaže vaš osjećaj. Što više osjećate ljubavi, to više ćete cvijeća
pokloniti Nebeskoj Kraljici.
U svijetu je tama, ali postoje mala i velika
svjetla, koja su tu i tamo razasuta. To su duše onih koji su dobri i čisti.
„Anđele
Božji, moli kod najslađe Djevice Marije za nas, da prihvati naše cvijeće, da bi
se bar malo oprostilo zlo na svijetu!“
/Giuliana
Buttini, Diktati jednog Anđela, Zagreb 2016. Str. 287-288/
/vidi sliku
na drugoj stranici/