IMAMO MAJKU NA NEBU, ALI UVIJEK I NA ZEMLJI
Govori Isusova i naša Majka:
Piši, sine
moj, Ja sam Isusova Majka, ali također tvoja i vaša Majka koja vas neizmjerno
ljubi. Sine moj, što radi prava majka? Ona je mislima i srcem stalno sa svojom
djecom. I tada kada je zbog nekih okolnosti odvojena od njih. Svojom ljubavlju,
svojim mislima i čežnjom brine se za njihovo zdravlje. Strahuje s njima u
opasnostima koje ih snalaze i moli za njihovu zaštitu. Ona pati kada oni pate,
veseli se kada se oni raduju. Jednom riječju: ona se želi na svaki način
posvetiti njima, a pritom ne misli na sebe. Ona želi uvijek biti s njima. To
čini i zahtjeva prava ljubav.Kada dječja srca na nesreću otvrdnu u zlu, kada ne
žele uvidjeti ljubav svoje majke, kada je ismijavaju ili se je stide, razumiješ
li koje teške boli tada trpi? I kada se pokvarenost djece poveća da se čak
okreću protiv svoje majke ili je povrijede, ismijavaju je i rugaju joj se,tko
bi mogao pronaći riječi da izrazi bol tako nesretne majke? Sine moj, vi imate
Majku na Nebu, ali koja je uvijek i na zemlji i koja voli svoju djecu velikom i
iskrenom ljubavlju, što se ne može ni opisati, ni shvatiti, jer ona proizlazi
iz Božje ljubavi, koja premašuje čak ljubav svih majki zajedno. Takva Majka sam
Ja! Ja sam vas s Isusom, koji je na križu prikazao Ocu svoju Žrtvu, rodila u
ljubavi i boli za Božanski život. Ja vas silno volim i Isusa nadalje prikazujem
Ocu za vaš spas u otajstvu Svete Mise. Moja djeco, vi znate cijenu svoga
otkupljenja. Isus se stalno prikazuje Nebeskom Ocu. S njime, predajem se i Ja,
jer sam Suotkupiteljica. Ljubav koju vam On donosi je beskonačna, kao što je na
tu ljubav povezana beskonačna bol. Ja sam s Njim sjedinjena na jedinstven,
neponovljiv način, jer živim od njegove Božanske naravi, a On od moje ljudske.
Tako je sve njegovo i moje, a sve moje je njegovo.
/Mons.
Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar
„SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.39/
