ISUSOVA MAJKA JE SVEĆENICA I SUOTKUPITELJICA ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU ŽRTVOVALA

 

Isusova Majka je  Svećenica i  Suotkupiteljica

ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU ŽRTVOVALA

 

Isus govori:

 „Udio moje Majke u otajstvu Križa je jedinstveni događaj u povijesti ljudskoga roda i Neba. Moja Majka je među svim ženama jedina prava Svećenica.

Ona je bila poučena u Svetom Pismu i nadasve prosvjetljena Duhom Svetim. Kada je prihvatila Božansko Materinstvo, bila je svjesna svega što se zahtijevalo od nje.

 Starac Šimun joj je rekao bez uljepšavanja: "I tebi će samoj mač boli probosti dušu" (Lk 2,35). Moja Majka je sačuvala u svom Srcu to strašno

proročanstvo, koje je bilo jasno i jezgrovito.

 To proročanstvo je bilo kao oštri mač koji je probadao njezino Srce tijekom cijelog života.

 Moja Majka je bila prava Svećenica, ne u općenitom smislu, kao što su na izvjestan način svi kršteni i potvrđeni, također ni u službenom

smislu, nego na jedan različit i dublji način od onih, koji su primili sakrament Reda.

Moja Majka je bila i jest Svećenica, time što je na vrhu Kalvarije prinijela Ocu čistu svetu Žrtvu, Jaganjca Božjeg, svoga Sina, te je sa žrtvenim Jaganjcem prikazala samu sebe kao žrtvu. Ona je zaista žrtva za grijehe.

 Nazočna, svjesno uključena, trpjela je ne samo taj događaj, nego je presudno sudjelovala sa svojim Božanskim Sinom na djelu Otkupljenja, koje u povijesti ljudskog roda dostiže vrhunac.

Taj dvostruki žrtveni dar, obnavlja se u svakoj Svetoj Misi, koju ostvaruje svećenik, koji je za to pozvan. Zapravo svećenik nije više svećenik, ako se zajedno sa Mnom ne prinosi kao žrtva Ocu.

Zato je moja Majka Suotkupiteljica. Da bi mogla prinositi tu Žrtvu, morala je sebe posve žrtvovati. Žrtva se uništava, potroši se. Tako je morala Ona svoje sveto, čisto majčinsko Srce, najsvetije među svim majkama, uništiti i žrtvovati svaki osjećaj.

 Ona je morala i htjela ponoviti svoju privolu "Neka mi bude!". Sa mnom je rekla kao i Ja: "Oče, neka ne bude moja, nego Tvoja volja!" Samo neopisiva, bezgranična ljubav, ljubav iznad svake ljudske mjere mogla ju je osposobiti za tako veliko djelo. Moja Majka je kao Svećenica dala Bogu i ljudima najveći dokaz ljubavi, koji se sastojao ne samo u žrtvi vlastita života nego i života Onoga, koga je najviše voljela.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.35/