Mama, za to sam sišao s Neba.
Marija je žalosna. Doznala je za događaj u sinagogi pa je ucviljena. Isus je tješi. Marija zaklinje Isusa da bude daleko od Nazareta, gdje su svi loše raspoloženi prema Njemu, čak i ostala rodbina, koja ga smatra luđakom željnim da izaziva neprijateljstva i svađe.
Ali Isus pravi gestu smiješeći se. Kao da kaže: »Ne ide to tako
jednostavno, ne misli na to!«
Ali Marija ne popušta. Onda On odgovara: »Mama, kad bi Sin čovječji morao
ići jedino onamo gdje ga ljube, morao bi krenuti sa ove zemlje i vratiti se u Nebo.
Posvuda imam neprijatelja. Jer Istina se mrzi, a Ja sam Istina. Ali nisam došao
da nađem laganu ljubav. Došao sam da vršim Očevu volju i da otkupim čovjeka.
Ljubav si ti, Mama, moja ljubav, ona koja mi nadoknađuje sve. To i ovo malo
stado koje svakim danom raste s pokojom ovčicom što je istrgnem vukovima
strasti i donesem u Božji ovčinjak. Ostalo je dužnost. Došao sam da vršim tu
dužnost i moram je vršiti i dotle da se razmrskamo kamenje srdaca koja su
otporna protiv dobra. Štoviše, samo kad padnem i okupam krvlju ta srca, smekšat
ću ih i utisnuti u njih svoj Znak koji uništava znak Neprijateljev. Mama, za to
sam sišao s Neba. Ne mogu nego željeti da to izvršim.
(Marija Valtorta Spjev o Bogočovjeku , svezak 2/2, str. 90 -
92.; svezak 4/1, str. 171. - 182.)