MARIJA -
REMEK DJELO
SVEVIŠNJEGA
SVEVIŠNJEGA
Marija je izvrsno
remek-djelo Svevišnjega, koji je za se zadržao spoznaju o njoj i vlasništvo nad
njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u
njezinu životu, da pogoduje njezinoj poniznosti, dajući joj naziv žena (Iv 2,
4; 19, 26) kao kakvoj tuđinki, iako ju je u svom srcu cijenio i ljubio više
nego sve anđele i ljude. Marija je vjerna Zaručnica Duha Svetoga i zapečaćeni
studenac (usp. Pj 4, 12) kamo može ući samo on. Marija je svetište i
počivalište Presvetoga Trojstvu gdje se Bog nalazi na divniji i božanstveniji
način negoli na ijednom mjestu svemira, ne izuzevši njegovo boravište nad kerubinima
i serafinima; niti je dopušteno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio čist, unići
tamo bez velike povlastice
Izjavljujem sa svecima:
Božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu
Svetom, da tu učini nečuvena čudesa. Ona je veliki divni Božji svijet gdje ima
neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on
sakrio, kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima
najodličnijega i najdragocjenijega. Oh! Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog
učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona
sama, u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi stvari
učini Svesilni (Lk 1, 49).
Sveci su izrekli čudesne stvari o ovom svetom
Božjem gradu. Nisu nikada bili rječitiji i zadovoljniji, kako sami priznaju,
nego kad su govorili o Mariji. Još kliču da se ne može pogledom dohvatiti
visina njezinih zasluga koje je ona uzdigla sve do božanskoga prijestolja, da
se ne može izmjeriti širina njezine ljubavi koju je ona rasprostranila dalje od
zemlje, da se ne može pojmiti veličina njezine moći, koju vrši i nad samim
Bogom; i napokon, da se ne može doseći dno dubine njezine poniznosti i svih
njezinih kreposti i zasluga, tom pravom bezdanu. O nedokučive visine! O
neizrecive širine! O neizmjerne veličine! O nedosežna bezdana!
Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga,
u najvišoj visini nebesa, u najdubljoj dubini bezdana, sve naviješta, sve
objavljuje divnu Mariju. Devet anđeoskih korova, ljudi svakog spola, dobi,
položaja, vjere, dobri i zli, pa i sami đavli, svatko mora, milom ili silom,
priznati istinu i nazvati je blaženom. Svi anđeli na nebesima, po riječima sv.
Bonaventure, neprestano joj kliču: „Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i
Djevice” – upravljaju joj svaki dan milijune i milijune puta anđeoski pozdrav:
Zdravo Marijo, padajući pred njom i moleći u nje milost da ih počasti kojom
svojom zapovijedi. Sam sv. Mihael, kako to veli sv. Augustin, premda je poglavica
svega nebeskoga dvora, najrevnije joj iskazuje svako vrsnu čast i navodi na to
druge, uvijek spremno očekujući tu počast da na njezin mig učini koju uslugu
kojem od njezinih slugu.
Puna je sva zemlja
slave njezine, (usp. Iz 6, 3) osobito među kršćanima, gdje je mnoga
kraljevstva, pokrajine, biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i
zaštitnicu. Mnoge katedrale posvećene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve
bez oltara u njezinu čast. Nema predjela ni pokrajine bez neke od njezinih
čudotvornih slika pred kojima ljudi ozdravljaju od svih vrsta zala i dobivaju
svako dobro. A koliko li je bratovština i kongregacija ustanovljenih u njezinu
čast! Koliko li je redova pod njezinim imenom i njezinom zaštitom! Koliko li je
subraće i sestara u tolikim bratovštinama, koliko li redovnika i redovnica u
tolikim redovima, koji objavljuju njezinu hvalu i navješćuju njezino milosrđe!
Nema ni malog djeteta koje je ne hvali, tepajući: Zdravo Marijo. Nema uopće
grešnika, koji ma koliko otvrdnuo, nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju.
Nema, dapače, ni a u paklu koji je ne poštuje bojeći je se.
Sa stranice:
