Presveta Djevica Marija - Božja Kćerka, Majka i Zaručnica

Presveta Djevica Marija -

Božja Kćerka, Majka i Zaručnica

Marija zauzima opravdano mjesto uz Boga, jer je Ona Majka jedinorođenog Sina Božjeg, koji je pravi Bog i pravi Čovjek, stoga je prava Majka Božja. Time je Ona uzvišena iznad naravi Anđela, nalazi se odmah iza Boga čija je Kćerka, Majka i Zaručnica. Ona sudjeluje na jedinstven, neponovljiv način u Božanskoj veličini i moći.

Bog ne čini ništa beskorisno! Ponovno te upućujem na veliko dostojanstvo moje Majke, kako bi znao, da savršeno odgovara Božanskoj milosti te je izuzetak u prošlosti, kao i u budućnosti, neusporediva iznimka kroz cijelu vječnost. Nijedno sjedinjenje s Bogom nije bilo tako iskreno i savršeno kao ono moje Majke.

Njeno poslanje nije se sastojalo samo u tome, da je Suotkupiteljica, Ona je ponovno vratila cijelom svemiru ravnotežu, koja je bila strašno razorena djelovanjem sotone i njegovih pristaša. Kao Suotkupiteljica postala je i Majkom Crkve, koju sam stekao u boli i ljubavi. Time ona sudjeluje na vrlo važan način u Mom vječnom, kraljevskom svećenstvu. Stoga su joj odani Anđeli na Nebu i ljudi na zemlji, prestrašeni zlodusi pakla dršću i bježe.

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.34/

Isus: „Moja Presveta Majka i Djevica je u Presvetom Trojstvu“

Isus: „Moja Presveta Majka i Djevica je u Presvetom Trojstvu“

Isus: „Moja Presveta Majka i Djevica je u Presvetom Trojstvu. Postoji vječni svijet. Sve postoji o čemu sam Ja govorio na Zemlji kada sam bio došao da donesem Ljubav.
                      Svaku stvar koja postoji, Ja potvrđujem sa tisuću glasova. Oni će postati jedan glas, Moj Glas, pomalim bakljama ljubavi koje će se stopiti u jednu jedinu baklju!

 Neka moje riječi stignu do svih koji u Mene vjeruju i koji čine da drugi u Mene vjeruju! Neka Moje riječi budu blagoslov koji daje snagu svima onima koji za Mene rade.“

Nova molitva:  O Prečista Majko Marijo, koja boraviš u Trojstvenom Bogu, moli za Svoju djecu koja se k Tebi utječu; čuvaj ih i štiti od strijela sile i moći palih anđela koje šalju sotonini izvršitelji da nama, Tvojoj djeci, donesu vječnu štetu i vječno zlo.  Stavi nas u Svoje Bezgrješno  Srce, koje boravi Trokutu  Božanskog Svjetla Vječnoga Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.

"Poruka Nebeskog Oca" Da bih ženu učinio jednaku muškarcu, dao sam Mome Sinu Majku

Poruka Nebeskog Oca

Da bih ženu učinio jednaku muškarcu, dao sam Mome Sinu Majku

Da bih ženu učinio jednaku muškarcu, dao sam Mome Sinu Majku. Ja, Otac sve djece, za svu djecu izabrao sam Veliku Majku Koja je u Meni Majka.  Ja sam na zemlju posla Moga Sina u Tijelu i Krvi i tako spasio svako stvorenje od grijeha. I toga sam Sina predao najčišće, stvorenju među stvorenjima.  Majka sve djece i svih, Majka koja je došla da donese oslobođenje na zemlju od grijeha Evinog. Ja sam Miriam izabrao kao Veliku Majku, Kraljicu svih kraljica, ružu svih ruža. Svaka latica od svih tih ruža je jedna majka koja trpi. Ove ruže krase naše oltare.

/ Guliana Buttini,  Riječ ide dalje u znaku vremena,Poruke Isusove 1.(1972.-1975.), Zagreb  2016. Str.104/

Anđeli su bježali iz Raja da se poklone Isusu

Anđeli su bježali iz Raja da se poklone Isusu

U Nazaretskoj kući Isus sjeda na škrinju uza stol i pije mlijeko. Marija Ga gleda i smiješi se. Još se više smiješi kad se dotakne Isusove torbe te je položi na stolić. Smiješi se toliko da je Isus pita: "O čemu misliš?" - "Mislim kako si stigao upravo na  godišnjicu našega odlaska u Betlehem. I onda su bile torbe i kovčezi otvoreni i puni odjeće posebno male odjeće za jednog Mališana koji se može roditi, govorila sam Josipu; koji se mora roditi, govorila sam samoj sebi, u Betlehemu Judinom...Tu odjeću sam sakrila na dno,  jer se Josip toga bojao... Nije još znao da rođenje Sina Božjega neće biti podložno, ni za Njega samoga ni za njegovu Majku, općim nevoljama rađanja. Nije znao i bojao  se  je što je daleko od Nazareta sa mnom u  ovom stanju. Ja sam bila sigurna da ću ondje biti Porodilja... Ti si odveć poigravao u meni od veselja da je došao dan tvoga Porođenja, Rođendan Otkupitelja, pa kako bih se ja mogla prevariti?  Anđeli su salijetali hrpimice oko Žene koja je nosila Tebe, Boga svoga. Nije više bilo uzvišenog Arhanđela, niti preslatkog Anđela moga Čuvara, kako su bili mjesecima prije. Sad su bili Korovi i Korovi Anđela koji su se kao strijele spuštali sa Božjeg Neba u moje malo Nebo: u  moje krilo gdje si bio Ti... Čula sam ih gdje pjevaju i gdje izmjenjuju svoje svijetle riječi ... Riječi žudnje da vide Tebe, Utjelovljenog Boga...  Čula sam ih dok su bježali iz Raja  da vide Tebe i da Ti se poklone, o Ljubavi Očeva, salivena u mome krilu. Htjela sam naučiti njihove riječi... njihove pjesme...njihov žar.. Ali ljudski stvor ne može izreći niti držati stvari Neba..."  Isus sluša, On sjedeći, a ona stojeći blizu stola, sanjajući kako je On blažen... držeći jednu svoju nježnu ruku prepuštenu tamnom drvu stola, a drugu naslonjenu na srcu... Isus joj pokriva bijelu otmjenu ručicu sa svojom dugom i tamnijom i stisne tu svetu ručicu u svoju šaku. Pa dok ona šuti žaleći što nije mogla naučiti riječi, pjesme i uskrlike, Isus kaže: "Sve riječi Anđela, sve njihove pjesme, svi njihovi usklici ne bi me učinili sretnim na zemlji, da nisam imao tvojih, mila Majko! Ti si mi govorila i dala ono što mi oni nisu mogli dati. Nisi ti od njih nego su oni od tebe učili“

/ Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak IV, dio 2, strana 311-312/

Marijin hod prema Kalvariji

Marijin hod prema Kalvariji


Velika je bila žalost Marijna zbog gubitka dvanaestogodišnjeg Isusa za vrijeme pashalnog hodočašća u  jeruzalemski Hram. Bila su to tri dana agonije.

Neopisivo je bilo i razdiranje Marijinog Srca zbog smrti Svetog Josipa koji je devetnaest godina bio njezin zaručnik, brat, prijatelj i zaštitnik. S Josipovom se smrću Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim.

Kad je započeo Isusov hod, hod navjestitelja Evanđelja, koji će se završiti na Golgoti, i za Mariju je započeo hod koji će je dovesti na Golgotu. A radi nas…

/Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak II.dio I. Jelsa 2005.strana 14/

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku

 U poznatoj knjizi De Dignitate Psalterii bl. Alan de la Roche (1428 - 1475)  opisuje kako je sv. Dominik dobio sv. Krunicu 1214. godine. Sv. je Dominik vidjevši da težina ljudskoga grijeha sprječava obraćenje krivovjernika - katara (albigenzi), povukao se je na molitvu u šumu nedaleko grada Toulouse, gdje je neprestano molio tri dana i tri noći. Sve to vrijeme sv. Dominik nije radio ništa drugo nego moleći plakao i činio tešku pokoru želeći ublažiti Božju srdžbu. On se je trapio do te mjere da je iscrpio svoje tijelo i na kraju zapao u besvjesno stanje. Tada mu se ukazala Naša Gospa u pratnji triju anđela i rekla mu: 

"Dragi Dominiče, znaš li koje oružje želi primijeniti Sveto Trojstvo da bi promijenilo ovaj svijet?

"O draga Gospo", odgovorio je sv. Dominik, "Ti to znaš bolje od mene jer Ti si uz Svoga Sina Isusa Krista prvo i glavno sredstvo našega spasenja."

Naša Gospa je odgovorila: "Ja želim da ti znaš da je u ove vrste boju uvijek glavno oružje bio Anđeoski časoslov (psaltir), koji je temeljni kamen Novoga Zavjeta. I ako ti želiš doći do tih okorjelih duša i uspjeti ih dovesti Bogu, moli Moj časoslov (psaltir)."

Sv. Dominik je ustao utješen i pun žara želeći ostvariti cilj, obratiti ljude u tom području, otišao je pravo u katedralu. Najednom su nevidljivi anđeli pokrenuli zvona katedrale na čiji se poziv okupilo mnoštvo svijeta i sv. Dominik je počeo propovijedati. Na samom početku propovijedi nastala je strašna oluja, zemlja se je zatresla, sunce je potamnilo, učestali su gromovi, strijele i bljesak što je još više sve to učinilo zastrašujućim. Još veći strah je nastao kada su ljudi gledajući sliku Naše Gospe izloženu na istaknutom mjestu vidjeli njezine ruke kako se tri puta uzdižu prema Nebu moleći Boga da ublaži svoju srdžbu na one koji se žele obratiti, koji žele promijeniti svoj život i koji traže zaštitu i pomoć Svete Majke Božje. Bog je želio ovom nadnaravnom pojavom proširiti novu pobožnost, pobožnost sv. Krunice i učiniti je prepoznatljivom.

I na kraju nakon molitve sv. Dominika prestala je oluja i on je nastavio propovijedati. On je tako gorljivo i uvjerljivo objasnio važnost i vrijednost pobožnosti sv. Krunice da je većina stanovništva grada Toulouse to prihvatila i odbacila svoje krivovjerje. U kratkom vremenu su se vidjela velika poboljšanja u gradu. Stanovnici su počeli živjeti kao kršćani i odbacili su svoje loše običaje i navike.

Nadahnut Duhom Svetim i poučen od Blažene Djevice Marije, kao i svojim vlastitim iskustvom, sv. Dominik je do kraja života propovijedao i širio pobožnost sv. Krunice. To je propovijedao svojim životom i svojim propovijedanjem po gradovima i selima, ljudima visokoga i niskoga staleža, učenima i neukima, katolicima i hereticima. Svakodnevna molitva sv. Krunice je bila njegova priprava za svakodnevno propovijedanje i njegov susret s Našom Gospom nakon propovijedi.

Jednom je propovijedao u katedrali Notre Dame u Parizu na blagdan sv. Ivana Evanđeliste. Sv. Dominiku zanesenom u molitvi sv. Krunice u pokrajnjoj kapeli kraj glavnoga oltara, gdje se je, kao i uvijek, pripremao za svoju propovijed, ukazala se Naša Gospa i rekla:

"Dominiče, iako je ono što si planirao govoriti jako dobro, Ja ti dajem mnogo bolju propovijed."

Sv. Dominik je uzeo knjigu koju mu je dala Naša Gospa, pažljivo je pročitao propovijed i nakon što ju je razumio i nad njom meditirao, zahvalio je Našoj Gospi. I kada je došlo vrijeme da održi propovijed, sv. Dominik se je popeo na propovjedaonicu i umjesto da spomene sv. Ivana čija je bila svetkovina, on je rekao kako je utvrdio da je posebno važno, a to da je on  čuvar Kraljice Neba. Slušateljstvo u katedrali je bilo sastavljeno od mnogih teologa i ostalih uglednika koji su navikli slušati neobične i uglađene rasprave. Sv. Dominik im je objasnio da nije njegova namjera njima održati učenu raspravu, mudru u očima svijeta, već da želi govoriti u jednostavnosti i snagom Duha Svetoga. I počeo je govoriti o pobožnosti, o molitvi sv. Krunice i objasnio im riječ po riječ molitve Zdravo Marijo kao da to objašnjava grupi djece, te je upotrijebio jako jednostavne primjere kakvi su bili opisani u Knjizi koju mu je dala Naša Gospa.

Bl. Alan, kako to opisuje Carthagena, je spomenuo još nekoliko slučajeva kada se je Naša Gospa ukazala sv. Dominiku s namjerom da ga potakne i nadahne da sve više i više propovijeda o pobožnosti sv. Krunice kako bi se uništio grijeh i obratili grješnici i heretici. U  jednom od poglavlja ove knjige bl. Alan govori da je Naša Gospa objavila da se je sv. Dominiku nakon Njezina ukazanja također ukazao i Njezin Sin koji mu je rekao:

"Dominiče, radujem se kada vidim da se ne oslanjaš na svoju mudrost i da umjesto da tražiš ispraznu ljudsku nagradu, radiš s velikom poniznošću na spasenju duša. Ali mnogi svećenici hoće gromoglasno propovijedati protiv najgorih vrsta grijeha na samom početku umjesto da shvate da pred bolesnu osobu treba staviti gorki lijek, da tu osobu treba pripremiti da se postavi u ispravni okvir razmišljanja kako bi iz toga ostvarila dobrobit. To je zbog toga što prije nego bilo što učine svećenici bi trebali pokušati zapaliti u ljudskome srcu ljubav za molitvom, a posebno ljubav prema Mojem Anđeoskom časoslovu (psaltiru). A kada bi oni samo počeli govoriti  i kada bi u tome ustrajali, Bog bi u svojoj milosti teško odbio dati im svoju milost. I zbog toga Ja hoću da propovijedaš Moju Krunicu."

Sve stvari, pa i one najsvetije, su podvrgnute promjenama, posebno ako ovise o slobodnoj ljudskoj volji. Teško je zapitati se što je Bratovština sv. Krunice uspjela  zadržati svoj prvotni žar samo jedno stoljeće nakon što ju je uspostavio sv. Dominik. Nakon toga sve je bilo kao pokopano i zaboravljeno. Nesumnjivo je da su i đavolova zlobna spletkarenja i ljubomora đavolska uglavnom bili odgovorni za navođenje ljudi da zanemaruju pobožnost sv. Krunice i tako su zaustavili protok Božje milosti koja je trebala teći svijetom.

/izvor: The Secret of Rosary, Saint Louis de Montfort, MONTFORT PUBLICATIONS, New York - Nihil Obstat i Imprimatur , 1954./

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE ’MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE ’MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

3. Potreba božanskog majčinstva

Isus: „Razmislite kakav zakon reda i dobrote se nalazi u mojem poništenju u smrtnoj odjeći. Grije počinjen od čovjeka trebao je biti zadovoljen od čovjeka, a ne od neutjelovljenog Božanstva. Kako je moglo Božanstvo, netjelesni Duh, otkupiti žrtvom Sebe samoga grijehe tijela? Nužno je bilo dakle da Ja, Bog platim grijehe tijela i krvi s razdiranjem nevinog Tijela i Krvi, rođenih od jedne nevine.  Moja pamet, moj osjećaj, moj duh imao je da pretrpi muku za grijehe vaše pameti, osjećaja i duha. Ali da bude Otkupljenje svih požuda, ucijepljenih u Adamu i njegovo potomstvo od Napasnika, trebalo je da, Žrtvovani radi svih, bude obdaren s naravi sličnoj vašoj, koja bi bila dostojna da bude dana za otkup Bog od Božanstva u njoj skrivena, poput dragocjenog kamena nadnaravne vrijednosti skrivenog pod običnom i naravnom haljinom…

Nužno je bilo dakle da Me jedna žena rodi po tijelu, nakon što  Me je začela iznad tijela.“

/Marija Valtorta, Qaderni 43. Strane 308 i 309)

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE 'MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE  'MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

1. Činjenica božanskog majčinstva

'Uzvišeno' Marijino majčinstvo bilo je „delikatno poput ruže koja je iznikla u  snježnom zimskom predjelu, čista poput travanjske zore, sveto poput anđeoskog klicanja, ponizno kako je dolikovalo Pobjednici Oholosti vječne.“

(Maria Valtorta, Quaderni 43. strana 698)

Isus Krist govori Mariji Valtorti: „Da se očituje ljudima u novom i  potpunijem obliku kojim započinje era Otkupljenja, Bog ne izabra za svoje prijestolje jednu nebesku zvijezdu, ni kraljevsku palaču jednog moćnika. Čak ni krila Anđela ne htjede za podnožje svojoj nozi. Htjede krilo bez ljage.“

(Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Priprava, svetak 1.Jelsa 2005, strana 22)

Djevica Marija svjedoči: „Ja sam Majka Istine koja je u meni postala Tijelom… Ja sam Prijestolje Mudrosti koja me je učinila Majkom Sina Božjega… Ja sam Majka. Majka koju je Ljubav učinila Majkom lijepe Ljubavi.“

(Marija Valtorta, Quaderni 44. strana 40).

Sam Isus ističe ono što se događalo za vrijeme devet mjeseci dok Ga je Djevica-Majka nosila su svom krilu:

„Marija je bila Sva Sveta i nosila je Svetoga nad svetima. Posjedovala je zato savršenstvo ljudske svetosti već toliko pobožanstvenje … Posjedovala je božansko Savršenstvo koje se je oblikovalo tijelom tražeći od nje da ga hrani svojom djevičanskom krvlju, da mu bude sklonište kroz devet mjeseci  njegovog ljudskog oblikovanja. Bog se hranio od Marije. Bogo-Čovjek je učinjen od Marije, i od svoje premile Majke Ja sam uzeo fizičke i moralne osobine nježnosti, blagosti, strpljivosti. Otac mi je ostavio Savršenstvo, ali Ja sam htio od Blagoslovljene, koja je bila moje čisto gnijezdo, prihvatiti fizičku haljini i najdragocjeniju moralnu odjeću karaktera.“

(Marija Valtorta, Quaderni 43. strana 591).

„Vječna Djevojčica među cvijećem.“

DJEVICA  MARIJA  U  SJEĆANJIMA   APOSTOLA:

„Vječna Djevojčica među cvijećem.“ 

Dok se Isus sa Apostolima približavao Nazaretu, apostoli Nazarećani – sinovi Alfejevi iznose svoja sjećanja o Isusovoj Majci.

„Vrt u Nazaretu mora izgledati kao struk cvijeća. Marija je tu kao mila pčelica koja ide od ružičnjaka do ružičnjaka, pa od ovih do jasmina, do ljiljana, koji već imaju pupoljke na stabljici.
  
Ona će ubrati granu bajame što uvijek radi, a sada će također ubrati i granu kruške ili mogranja da bi ih stavila u vazu u svojoj sobici. Kada smo bili dječica pitali smo je svake godine: „Zašto držiš uvijek tu cvjetnu grančicu voćke a ne stavljaš prve ruže?“  A ona bi odgovorila: „Jer u ovim cvjetnim listićima ja vidim naredbu koja mi dolazi od Boga i osjećam čisti dah nebeskog ozračja.“


I sjećam se kad asam odrastao, da sam čeznutljivo očekivao proljeće da vidim Mariju kako hoda svojim vrtom pod oblakom svojih cvjetnih stabala i među živicama prvih ruža. Nikad nisam vidio ljepšeg prizora od one vječne djevojčice što leta među cvijećem, između letećih golubova.“

/ Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je objavljeno, Jelsa 2006, str. 288-289/

„MARIJA, LJEPOTA ZEMLJE I LJEPOTA NEBA“

„MARIJA, LJEPOTA ZEMLJE I LJEPOTA NEBA“

Na putu prema Nazaretu, apostoli nastave govor o Isusovoj Majci. Apostol Ivan reče: „Da. I mi idemo reći Golubici: 'Ustani, pohitaj, dragano moja, i dođi jer je zima već prošla, kiša je minula i cvijeće je na zemlji… Ustani, prijateljice moja, i dođi, golubice, koja se skrivaš, pokaži mi svoje lice i daj da čujem tvoj glas.'“

„Bravo, Ivane! Ti si vječni zaljubljenik koji pjevaš svoju pjesmu svojoj ljepotici!“ . kaže Petar.

„To i jesam. Za Mariju to jesam. Neću gledati drugih žena da bi pobudile moju ljubav. Samo Mariju ljubim čitavim svojim bićem.“

„To sam pred koji mjesec , rekao i ja. Zar ne Gospodine?“ kaže Toma.
„Ja mislim da smo svi zaljubljeni u Nju. Ta je ljubav tako uzvišena, tako nebeska…Takvu ljubav može nadahnuti samo ona Žena. Duša u potpunosti  ljubi njezinu dušu, pamet ljubi i divi se njezinom razumu, oko se divi i razblažuje na njezinoj čistoj milošći koja daje užitak, ali bez drhtaja, nešto kao kada se gleda neki cvijet. Marija, Ljepota zemlje, i vjerujem Ljepota Neba…“ kaže Matej.

„Istina je. Istina! Svi vidimo u Mariji ono što je najmilije u žene. Ona je čista djevojka, i prenježna majka.  I ne znam da li je više volimo poradi jedne ili poradi druge milošće …“  kaže Filip.

„Nju ljubimo jer je 'Marija'. Eto!“ mili Petar.

Isus ih je slušao kako govore pa reče: „Svi ste dobro rekli. Šimun je Petar rekao vrlo dobro. Marija se ljubi jer je 'Marija' Rekao sam vam na putu za Cezareju, da će smo oni koji združe savršenu vjeru sa savršenom ljubavlju doći dotle da saznadu pravo značenje riječi: 'Isus, Krist, Riječ, Sin Božji i Sin Čovječji'. Ali sada vam također kažem da ima i jedno drugo ime bremenito značenjima. To je ime moje Majke. Samo oni koji združe savršenu vjeru i savršenu ljubav doći će dotle da saznadu pravo značenje imena 'Marija', Majka Sina Božjega. A pravo značenje počet će biti jasno pravim vjernicima i pravim ljubiteljima u groznom  času ljute boli, kad Roditeljka bude mučena sa svojim Porodom, kada Otkupiteljica bude otkupljivala s Otkupiteljem, pred očima čitavoga svijeta i za sve vijeke vjekova.“

/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, svezak V, dio 1.Jelsa 2006.  Strana 289-291)

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

2. Marija prisutna u kušnji kako anđela tako i ljudi

Osim što je bila prisutna u stvaranju svih stvari, Presveta Marija bila je prisutna i onda kada su anđeli (čisti duhovi) i ljudi (sačinjeni od materije i duha) bili kušani.

Nakon što je stvorio beskonačnu četu anđela, Bog je stvorio prva dva ljudska bića: 
Adama i Evu. Marija je trebala biti njihova

„Kraljica i Učiteljica! Ljudi. Ali, također i anđela“ (Marija Valtorta, „Azarija“str.336)

Nakon što su bili stvoreni (anđeli i ljudi) kaka bi bili podložnici Kraljice svemira, Bog ih je uresio milošću, uzdigao na čast svojih sinova, dao im udjela u svojoj Božanskoj naravi i postavio ih u raj užitaka: anđele u nebeski raj („u Nebo“. Azarija str.337), a ljude (prvih dvoje) u zemaljski raj.

Anđeoska „kušnja“ sastojala se u činjenici da je Bog od njih zatražio da se poklone „Božjoj Riječi“  (drugoj Osobi Presvetog Trojstva), odnosno da se poklone i prihvate Objavu Vječne Misli koja se trebala zatim utjeloviti i učiniti čovjekom (Azarija, str 338-340).

Kušnja za prva dva ljuska bića sastojala se u prihvaćanju i poslušnosti Božanskoj riječi, odnosno od suzdržavanja od uzimanja ploda sa zabranjenog drveta.

Određeni broj Anđela i prva dva ljudska bića (naši praroditelji) nisu prošli na kušnji, nisu bili poslušni riječi Božjoj i tako su bili lišeni njegove milosti.

Jedna četa anđela, s Luciferom na čelu, vođena ohološću nije htjela pokloniti se i prihvatiti „božansku Riječ“ i time je tako potresla cijeli „nebeski raj“ (onaj anđeoski), da ih je Bog odmah istjerao i strmoglavio u pakao.

Baš kao pobunjeni anđeli tako i prva dva ljudska bića nisu prošla u kušnji i povučeni ohološću koju je sotona probudio u njima (htjeli su biti slični Bogu) nisu se htjeli podložiti zapovijedi, bili su neposlušni, i tako izgubili milost i vrhunaravne basplatne darove (neporočnost, besmrtnost), te su bili izbačeni iz zemaljskog raja.

Kao što je Bog dobrim anđelima u nebeskom raju nakon pada njihovih kolega pokazao Mariju kao njihovo spasenje (koje postižu klanjanjem i služenjem utjelovljenoj Riječi) tako je i našim praroditeljima odmah nakon  njihova grijeha u zemaljskom raju, bila objavljena Marija kao izvor njihovog spasenja s Kristom i po Kristu.

Sve se to dogodilo u početku vremena, kada su stvorene sve stvari. Od tog svečanog povijesnog trenutka Marija nam se pokazuje kao kraljica: Kraljica svega stvorenog.

(Marija Valtorta, „Azarija“str.336)

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

   PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

1.  Marija prisutna u stvaranju svih stvari: kao model,kao njihov cilj,kao „Remek djelo stvaranja“

b)  Bog, u stvaranju svih stvari, gleda Mariju kao na njihov cilj

Imajući najprije  u vidu Sina svojega Krista i njegovu slavu Bog  je odmah imao  u vidu i Marijinu slavu.

Da su sve su stvari učinjene zbog Riječi čitamo u Prologu Ivanova Evanđelja.

“U početku  bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona  bijaše u početku u Boga  Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.“          

Bog je stvorio sve stvari – minerale, nebrojene obitelji biljaka i životinja – za čovjeka, „kralja svemira“, sintezu svemira.  Ali sam čovjek je stvoren u vidu Krista, utjelovljene Riječi i njemu na slavu. Budući pak da je utjelovljena Riječ neshvatljiva bez one po kojoj se utjelovila – bez  Marije, iz toga slijedi da su se stvorene stvari, u prvom redu čovjek, stvorene također za Mariju. Zato Bog Otac govori: „Dođi, Radosti moja, imaj svjetove za igračku dok  mi plešeš  kao svjetlo u mislima, imaj svjetove za svoj smiješak, imaj zvijezde od zvijezda i ogrlice od zviježđa, stavi mjesec pod nježne noge, opaši se zvjezdanim pojasom Kumovske Slame. Za Tebe su zvijezde i planeti“

   /Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi  je bilo objavljeno -  PRIPRAVA, Jelsa  2005, str.57/                                                                                                                                                   

c)   Bog, u stvaranju svih stvari, gleda Mariju kao na 
„Remek-djelo sveopćeg stvaranja“

U Djevici Mariji se „sažimlje stvoriteljska savršenost“ Ona je „cvijet stvaranja najljepši od sveg cvijeća svemira, živa zvijezda pred kojom stvorena sunca izgledaju ugaslima. 
/Marija Valtorta, Quaderni 43. Str. 307 i 309/                                                            

ISUS O SVOJOJ MAJCI:„Ona je Spasiteljica kao Ja“

ISUS O SVOJOJ MAJCI:

„Ona je Spasiteljica kao Ja“

Jedne subote, za vrijeme treće godine javnog djelovanja, dok se nalazio u Nazaretu u kući svoje Majke Isus je otvoreno spomenuo svoju skoru smrt. Marija Alfejeva, Gospina rođakinja, na te se riječi iznenadila i prestrašila.

„ 'Isuse!' klikne Marija Alfejeva ustajući na noge, užasnuta, gledajući okolo kao da se boji vidjeti gdje se pojavljuju bogoubojice iza plotova i iza stabla u vrtu. 'Isuse!' ponavlja gledajući Ga s mukom.

„A što,Zar ne poznaješ možda više Pisma, da se tako čudiš onomu što kažem“ pita Isus.

„Ali…Ali… Nije moguće… Ne smiješ to dopustiti… Tvoja Majka…“

„Ona je Spasiteljica kao Ja. I ona zna. Gledaj je. I nasljeduj je.“

Marija je zaista ozbiljna, kraljevska u svome dubokom i nepokretnom bljedilu. Ruke su joj u krilu stisnute kao na molitvu, glava visoko s pogledom upravljenim u prazno…

Marija Alfejeva je promatra. Zatim se opet obraća Isusu: „Ali svejedno  smiješ joj reći tako strašnu budućnost. Ti zabadaš mač u njezino srce!“

„Tu je taj mač već trideset i dvije godine.“

„Neee! Nije moguće! Marija…uvijek tako vedra…Marija“
„Pitaj t nju, ako ne vjeruješ što ti kažem.“
„Da, pitat ću je! Je li istina, Marijo? Ti znaš? …

A Marija, ženskim ali čvrstim glasom kaže: „Istina je. On je imao četrdeset dana i bilo mi je rečeno od jednog sveca… Ali već i prije …  Oh, kad mi Anđeo reče da ću, ostajući Djevicom, začeti Sina, koji će se po svom božanskom začeću nazvati Sinom Božjim, i takav uistinu jest, kada mi je bio rečeno, i da je u neplodnom Elizabetinom krilu bilo začeto dijete po čudu Vječnoga, brzo sam se sjetila Izaijinih rieči: 'Evo, Djevica će roditi sina koji će se zvati Emanuel'…To sve govori Izaija. I gdje govori o Preteči…I gdje govori o Čovjeku boli, crvenom, crvenom od krvi, neprepopznatljivom…gubavom ..radi naših grijeha… Od tada je već mač u srcu, a sve je služilo tome da ga još više zabode: pjev Anđela, Šimunove riječi, dolazak Kraljeva s Istoka, i sve…“

/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bio objavljeno, svezak VI, dio 2, str. 79-80/

Isus i Marija „u ljubavi i u boli …zajedno.

Isus i Marija „u ljubavi i u boli …zajedno.“

Blažena Djevica Marija svjedoči svojoj rođakinji Mariji Alfejevoj:

„Prije nego Majka, kćerka sam i službenica Božja…Gdje nalazim svoj mir?  U vršenju volje Božje. Odakle mi dolazi moja vedrina?  Od vršenja ove Volje. Kad bih morala vršiti volju nekog čovjeka, mogla bih biti uznemirena,  jer čovjek, pa i najmudriji, može uvijek nametnuti pogrešne odluke. Ali volja Božja! Ako je On htio da budem Majka njegova Krista, moram li možda misliti da je to okrutno,i u toj misli gubiti svoju vedrinu?  Misao da će to biti Otkupljenje za Njega, i za mene, također za mene, treba li da me smućuje mišlju kako ću prevladati ovaj čas? Oh, bit će strašan…“ I Marija osjeti nehotičan trzaj, kao iznenadan drhtaj te stisne ruke  kao da im spriječi da dršću, kao da žarče moli, dok joj je lice postalo još bljeđe, a lagani se kapci obore uz trzaj muke na slatkim plavim očima. Ali ona , nakon dubokog bolnog uzdaha, opet progovori čvrstim glasom: „Ali On, Onaj koji mi je nametnuo svoju volju i komu ja služim pouzdanom ljubavlju, dat će mi pomoć u onom času. Meni i Njemu…  Jer  Otac ne može nametnuti volju koja bi bila odveć jaka  za ljudske sile…. te pomaže … uvijek … I pomoći će nam, Sine moj…pomoći će nam…  On će nam pomoći. I samo nam On, neizmjeran u sredstvima, može pomoći…“

„Da, Majko! Ljubav će nam pomoći i međusobno ćemo se pomagati u ljubavi. I u ljubavi ćemo otkupiti…“  Isus  se je postavio uz bok svoje Majke te joj postavi ruku na rame, a ona podiže lice da Ga gleda, da gleda svojeg lijepog i zdravog Isusa određenog da bude iznakažen od mučenja, ubijen sa tisuću rana i kaže:  „U ljubavi  i u boli….Da^. I zajedno.“      

/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Jelsa 2005. Svezak VI.dio 2,strana 80 -81/

Apostol Toma svjedoči Isusu:

Apostol Toma svjedoči Isusu:

„BLAŽENA DJEVICA MARIJA 
nadilazi svaku anđeosku ljepotu“

Isus blagoslovi svoje učenike, pa dok oni na desno, On nastavlja svoj put prema Nazaretu s rođacima, Petrom i Tomom. Prosljeđuje u    dubokoj šutnji.  A onda Petar opali glasno san: ¨Mah!“ kao završetak tko zna kako dugog razmišljanja. Drugi ga gledaju…

Isus pripravan, pripriječi, druga pitanja govoreći:

 „Jeste li zadovoljni vas dvojica što idete sa Mnom u Nazaret?“ – te rukama obujmi ramena Petra i Tome. 

„I još pitaš?“ kaže Petar u svojoj uzbuđenosti.  Toma mirniji, ali ugojena lica koje se žari radošću nadoda:

„Ne znaš li da je za mene stajati blizu tvoje Majke takva milina da ne nalazim riječi kako bi to izrekao?

Marija je moja ljubav. Nisam djevac, i nisam imao ništa protiv toga da osnujem obitelj, već sam bacao pogled na neke djevojke, neodlučan koju da izaberem za ženu. Ali sada! Hej!

Moja je ljubav Marija.  Neosvojiva ljubav za osjećaj. Ali osjećaja nestaje čim se na Nju pomisli! Ljubiti  Nju razveseljuje duh. Ah! Štogod sam vidio na ženama, pa i na onima najdražima kao što su moja majka i moja sestra blizanka, sve  dobro što  opažam na njima, ja uspoređujem s onim što opažam na tvojoj Majci i kažem u sebi: „U Njoj je sva pravednost, sva milost i ljepota. Njezin ljupki duh je vrt tajskog cvijeća… njezin je lik pjesma…“ Oh! Mi se Izraelci ne usuđujemo misliti na Anđele i sa strahopočitanjem promatramo Kerube u Svetinji nas Svetinjama!... Ljudi smo! A nemamo deset puta veće strahopočitanje gledajući Nju, koja, u to sam siguran u očima Božjim nadilazi svaku anđeosku ljepotu“

Isus gleda zaljubljenika u svoju Majku koji izgleda da seproduhovljuje,

toliko mu njegov osjećaj prema Mariji mijenja izraz dobroćudnog lica.

/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Jelsa 2006. Svezak V.dio 1,strana 212/

Marijina bol kod Smrti Josipove

Marijina bol kod Smrti Josipove

Govori Isus. »Svim ženama koje muči bol savjetujem da u svojem udovištvu nasljeduju Mariju: da se sjedine s Kristom. U bludnji su oni koji misle da Marija nije trpjela u srcu. Moja je Majka trpjela.

Znajte to. Sveto, jer u Njoj sve bijaše sveto, ali gorko. Isto su tako u bludnji, koji misle da je Marija bila u ljubavi prema suprugu hladna, jer joj bijaše suprug duha, a ne tijela. Marija je duboko ljubila svoga Josipa, kojemu je posvetila šest lustara (Lustar = pet godina op. prev.) vjernoga života. Josip joj bijaše otac, suprug, brat, prijatelj, zaštitnik.

Sad se Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim. Kuća joj bijaše kao gromom udarena. Počela se dijeliti. Prije bijaše jedno jedinstveno u kojem su se članovi međusobno podr-ž'avali. Sad će manjkati glavni zid, prvi od udaraca nanese-nih ovoj Obitelji, znak kia če je vrlo brzo i Isus napustiti. Volja Vječnoga, koja je htjela da ona bude Zaručnica i Majka, sad joj nameće udovištvo i napuštanje njezinog Stvorenja. Marija govori u suzama jedan od svojih uzvišenih "Da". Da, Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi.

I da bi imala snage u onom času, privinula se uza Me. Uvijek se stiskala uz Boga, Marija, u najtežim časovima svoga života. U Hramu pozvana na vjenčanje, u Nazaretu pozvana na Majčinstvo, još u Nazaretu u suzama udovištva, i kasnije u mukama rastanka od Sina, i na Kalvariji kad me je u groznoj boli gledala da umirem.

Učite se od Nje, vi koji plačete. Učite se od Nje vi koji umirete. Naučite se od Nje vi koji živite da umrete. Nastojte zaslužiti riječi koje sam rekao Josipu. Bit će vaš mir u smrtnoj borbi. Učite se od Nje vi koji umirete, da zaslužite imati Isusa blizu za svoju utjehu. I ako još niste zaslužili, jednako se usudite prizvati Me. Ja ću doći. Ruku punih milosti i utjeha, Srca puna opraštanja i Ljubavi, usta punih riječi oproštenja i ohrabrenja.

Smrt gubi svaku gorčinu ako se dogodi na mojim rukama. Vjerujte to. Ne mogu dokinuti smrti, ali je činim blagom onome koji umire pouzdavajući se u Mene. Krist je za sve vas rekao na svojem Križu: "Gospodine , u ruke tvoje predajem duh svoj“  To je rekao u svojoj, misleći na vaše agonije, na vaše strave, na vaše pogreške, na vaš strah, na vaše želje za oproštenjem. On je to rekao srcem razderanim od ljute boli, prije nego što je probodeno kopljem, u najvećim duševnim mukama, većim od fizičkih, da agonije onih koji umiru, misleći na Njega, budu zaslađene Gospodinom i da im duh prijeđe iz smrti u život, iz boli u vječnu radost.

„Savršena Službenica Božja“

 „Savršena Službenica Božja“

Mlada židovska proročica Sabeja s Karmela, iz Betleka, iz roda Aronova, na Zakejevom imanju blizu Jerihona, nakon što je nadahnuta od Boga izrekla najviše hvale o Kristu, Mesiji Otkupitelju, počinje govoriti o Njegovoj Majci zapovjedničkim glasom:

 

 „Gledaj svoga Kralja, narode Božji! Prepoznaj njegovo Lice! Ljepota Boga je pred tobom! Mudrost Božja uzela je usta da te pouči. Nisu više proroci, o izraelski narode, oni koji ti govore o Onome kojega nije slobodno imenovati To je On sam. On koji pozna tajnu koja je Bog, govori ti o Bogu… Utjelovio se u krilu jedne Izraelove žene, veće pred licem Boga i ljudi od svake druge žene. Ona je zanijela srce Božje samim jednim od svojih golubinjih drhtaja. Ljepota njezina duha očarala je Svevišnjega i On ju je učinio svojim prijestoljem.

Marija Aronova zgriješila je jer je u njoj bio grijeh. Debora je prosudila što  treba  učiniti, ali nije učinila svojim rukama. Jaela je bila jaka, ali se okaljala krvlju. Judita je bila pravedna i bojala se Gospodina, i Bog je bio njezinim riječima i dopustio je djelo da se spasi Izrael, ali se iz ljubavi prema domovini poslužila ubilačkom lukavošću.

Ali žena koja je Krista, Mesiju rodila nadvisuje sve te žene jer je savršena Službenica Božja   i služi mu ne griješeći. Sva čista, nevina i lijepa, ona je krasna Zvijezda Božja od svog izlaza do zalaza. Ne prethodi i ne slijedi sveti Kovčeg, kao Marija Aronova, jer Kovčeg je Ona sama. Ona prolazi iznad mutnog vala zemlje prekrivene potopom grijeha i spasava, jer tko  uđe u  Nju nalazi Gospodina.