Veličina i moć Isusove i naše Majke

 

Veličina i moć Isusove i naše Majke

Isus svjedoči:

Iz živog odnosa između Jednog, Trojedinoga Boga i moje Majke postoje uzvišene, jedinstvene

i neponovljive činjenice:

- Njezino Materinstvo je nerazdvojivo povezano s njezinim Djevičanstvom;

- Njezino Bezgrešno Začeće;

- Njezina očuvanost raspadanja tijela;

- Njezino uznesenje na Nebo, te njezino Kraljevstvo nad svim vlastima Neba i zemlje;

- Njena moć nad paklom, kojeg će Ona na kraju zauvijek pobijediti.

Ljudi u svojoj ograničenoj umišljenosti ne poznaju veličinu i moć moje Majke koja je i njihova Majka.

Oni ne čuju Njezine majčinske Opomene. Kad bi se ljudi Njoj pokajnički obratili i kad bi molili, mogli bi otkloniti lavinu koja im prijeti i koja se već kreće.

 U opojnosti užitaka i zemaljskih dobara žive u tami, kao da nema Boga i moje Majke.

Ljudi, a s njima i mnogi od mojih slugu, nisu ništa shvatili, jer ne uzvraćaju bezgraničnu ljubav svojoj Nebeskoj Majci. Kada bi razumjeli, te se ponašali u skladu s tim, od kolikih bi zala

bili pošteđeni pojedinci i narodi!

Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, 25. srpanj 1975

Moja i vaša Majka često je upozoravala čovječanstvo

 

Moja i vaša Majka

često je upozoravala čovječanstvo

Isus:

„Ja sam Glava Moje Crkve: vi ste njeni živi, slobodni i odgovorni udovi. Postupio sam prema volji Oca činom beskrajnoga Milosrđa. Vi tvorite sa Mnom jedno jedinstveno Tijelo.

Tajna Otkupljenja odvija se dalje. Činjenica, da udovi (članovi) kao i Glava moraju trpjeti patnje ne stoji u suprotnosti sa Milosrđem.

Nadalje, od velikog je značenja ovo: moja i vaša

Majka, Majka Milosrđa i Ogledalo pravednosti, često je upozoravala čovječanstvo, da će narode pogoditi strašne kazne, ako ne budu ispunjeni traženi zahtjevi pokore i obraćenja.

Ona je također upozorila na to da će mnoge duše otići u pakao. Mogu li Ja, Beskrajna Ljubav, podnositi da broj

duša koje propadaju zastrašujući raste, duša iskupljenih cijenom moje beskrajne Patnje.

Ako Milosrđe i Ljubav nisu za njih ništa postigli, mogu li Ja utjecati da njihovim grijesima prouzrokovane patnje i kaos koji su sami izazvali budu promijenjeni, da spasim čovječanstvo, koje je na putu propasti? Ne, sine moj!

Već je počeo strašni čas čišćenja,ali sljepoća sprječava ljude da to vide. Bezboštvo je duboko sljepilo. Čas se približava. On će neizbježno doći samo zbog okrutnosti ovog nevjerničkog

naraštaja, koji voli zabludu i odbija pravednost i posvuda ranjava i vrijeđa.

Ja želim obnovljenu Crkvu koja će neviđenim sjajem blistati u Pravednosti, Miru i Ljubavi. Želim dokrajčiti gubitak duša koje propadaju. Želim ponovno uspostaviti poremećeni poredak. Hoću da moj narod opet postane Božji narod. Ja ću u tome uspjeti i iskorijeniti ću ljudsku glupost i zlobu.

Pokazat ću naraštajima kako je dobar i milosrdan njihov Bog.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.9/

ISUS: „Uz sudjelovanje Moje Majke izvršeno je Moje Otkupljenje“

 

Isus:

„Ja sam Jedinorođeni Sin Oca, koji je u punini vremena postao Tijelom u krilu Blagoslovljene među ženama, koja je sa mnom Otkupiteljem postala Suotkupiteljicom cijeloga čovječanstva.

Oslobodila ga je od tiranije pakla i sotone, nakon što ga je u zemaljskom raju lukavošću i lažju pridobio i oteo mu nadnaravni život, taj krasni, nezaslužni Božji dar. U zemaljskom raju izgubljen je Božanski milosni život praroditelja posredstvom sotone.

Na vrhu Kalvarije ishodio sam u prisutnosti i uz sudjelovanje moje Majke, pobjedu Života nad smrću i ostvario nakanu Moga Oca, koji je od Mene, Njegove Utjelovljene Riječi, u intimnom sjedinjenju s mojom Majkom, htio stvoriti Srce čitavog stvorenja, Kozmičkog Krista, središte cijeloga svemira.

Sotona se u svojoj neobuzdanoj mržnji osvetio po Adamu i Evi cijelom čovječanstvu. On ih je podvrgao Istočnom grijehu.

Na Kalvariji sam Ja, Krist, novi Adam, u otajstvenom sjedinjenju s Marijom, Mojom i vašom Majkom izvršio Otkupljenje svojom Žrtvom. Tim činom novoga stvaranja

pomirio sam u Sebi čovječanstvo s Ocem i vratio mu ga.

Zašto se, sine moj, velikom upornošću vraćam na stvar o kojoj sam govorio i o kojoj je mnogo pisano? Zato što svi moraju jasno razumjeti, da je otajstvo mojega Otkupljenja izvršeno uz

otajstveno sudjelovanje moje Majke.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.6/

Savršeno sjedinjenje Isusa i Marije!

 

Savršeno sjedinjenje Isusa i Marije!

 

Isus govori:

 „Marija ima Isti udio u Otajstvu Euharistije kao i u Utjelovljenju.

To je savršeno sjedinjenje; Ona živi po Meni i Ja po njoj. Ona živi iz moje Božanske naravi, Ja iz njene ljudske naravi. Rekao sam da živimo u savršenom sjedinjenju. Tamo gdje sam Ja, tamo je također i Ona.

Sine moj, to bi trebalo biti dostatno da se dušama približi moja veličina

i veličina moje Majke. Po Njoj imam Ja, vječna Božja Riječ udjela u ljudskoj naravi.

Po Njoj je otajstvo Otkupljenja postalo stvarnost. Sjedinjenje započeto u otajstvu Utjelovljenja postoji dalje u Euharistijskom Otajstvu i nastavlja se u vječnost.

Ja ću uvijek živjeti iz njene ljudske naravi, a Ona će živjeti iz moje Božanske naravi.

 To sjedinjenje je jedinstvena, neponovljiva činjenica. Ne postoji protivnost u mojem sjedinjenju s dušama u stanju milosti, ma da se ta nadnaravna ljepota ne da ljudski izraziti.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str36/

ISUSOVA MAJKA JE SVEĆENICA I SUOTKUPITELJICA ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU ŽRTVOVALA

 

Isusova Majka je  Svećenica i  Suotkupiteljica

ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU ŽRTVOVALA

 

Isus govori:

 „Udio moje Majke u otajstvu Križa je jedinstveni događaj u povijesti ljudskoga roda i Neba. Moja Majka je među svim ženama jedina prava Svećenica.

Ona je bila poučena u Svetom Pismu i nadasve prosvjetljena Duhom Svetim. Kada je prihvatila Božansko Materinstvo, bila je svjesna svega što se zahtijevalo od nje.

 Starac Šimun joj je rekao bez uljepšavanja: "I tebi će samoj mač boli probosti dušu" (Lk 2,35). Moja Majka je sačuvala u svom Srcu to strašno

proročanstvo, koje je bilo jasno i jezgrovito.

 To proročanstvo je bilo kao oštri mač koji je probadao njezino Srce tijekom cijelog života.

 Moja Majka je bila prava Svećenica, ne u općenitom smislu, kao što su na izvjestan način svi kršteni i potvrđeni, također ni u službenom

smislu, nego na jedan različit i dublji način od onih, koji su primili sakrament Reda.

Moja Majka je bila i jest Svećenica, time što je na vrhu Kalvarije prinijela Ocu čistu svetu Žrtvu, Jaganjca Božjeg, svoga Sina, te je sa žrtvenim Jaganjcem prikazala samu sebe kao žrtvu. Ona je zaista žrtva za grijehe.

 Nazočna, svjesno uključena, trpjela je ne samo taj događaj, nego je presudno sudjelovala sa svojim Božanskim Sinom na djelu Otkupljenja, koje u povijesti ljudskog roda dostiže vrhunac.

Taj dvostruki žrtveni dar, obnavlja se u svakoj Svetoj Misi, koju ostvaruje svećenik, koji je za to pozvan. Zapravo svećenik nije više svećenik, ako se zajedno sa Mnom ne prinosi kao žrtva Ocu.

Zato je moja Majka Suotkupiteljica. Da bi mogla prinositi tu Žrtvu, morala je sebe posve žrtvovati. Žrtva se uništava, potroši se. Tako je morala Ona svoje sveto, čisto majčinsko Srce, najsvetije među svim majkama, uništiti i žrtvovati svaki osjećaj.

 Ona je morala i htjela ponoviti svoju privolu "Neka mi bude!". Sa mnom je rekla kao i Ja: "Oče, neka ne bude moja, nego Tvoja volja!" Samo neopisiva, bezgranična ljubav, ljubav iznad svake ljudske mjere mogla ju je osposobiti za tako veliko djelo. Moja Majka je kao Svećenica dala Bogu i ljudima najveći dokaz ljubavi, koji se sastojao ne samo u žrtvi vlastita života nego i života Onoga, koga je najviše voljela.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.35/

Presveta Djevica je Majka Crkve i Pobjednica zloduha

 

Isus govori: Presveta Djevica je Majka Crkve i Pobjednica zloduha

„Sjetite se svećenici, da vi u moje Ime i svoje morate protjerati zloduhe u pakao.

Učinite to bez obzira na glupu, ljudsku nevjeru i na ne manje glupu nepokretnost onih, koji bi morali voditi Crkvu na njenom putu do svjetla spasa.

 Presveta Djevica, Majka Crkve, Kraljica Apostola i Kraljica pobjede mora dalje djelovati, kako bi popravila nemar mojih službenika i pastira, te satrla glavu otrovnoj Zmiji.

 S Križem na Kalvariji Ja i moja Majka svladali smo mračne sile Zla i započeli oslobađati duše dobre volje.

Sa Križem na Kalvariji ići će Crkva putem spasa i izroniti iz sotonskog dima, koji je obavija i zamračuje.“

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str34/

"ŽENA ĆE TI SATIRATI GLAVU!"

 

"ŽENA ĆE TI SATIRATI GLAVU!"

 

Isus govori:

 „Koliko ima zloduha? Veliki broj! To su milijarde i svugdje vrvi sve od njih. Svi su otvrdnuli u zlu.

 Nisu svi podjednako krivi, te stoga nisu ni jednako kažnjeni, ali svi žive u strahu i užasu. Ulijevaju strah, a i sami žive u strahu koji neće imati kraja.

 Njihov poglavar može raspiriti osobne, društvene, obiteljske nerede širom svijeta, izazivajući strašne tiranije i bješnjenja. U stanju je čitave narode ispuniti strahom, premda i sam živi u strahu ..

 Živi u strahu i pred Ženom koja je uništila njegov san o vrhovnoj vlasti nad čovječanstvom. Stoga ga se ne boje duše koje žive od vjere.

Nakon prvog grijeha govorio je Bog praroditeljima, zadao im pokoru i obećao Otkupljenje.

 Zatim se obratio uzročniku zla, prokleo ga i obećao teški poraz: "Žena će ti satrti glavu!" Te riječi bile su za sotonu najveća kazna i bit će mu u vječnosti.

  Sjena Presvete Djevice proganja ga posvuda i tjera u strah i zdvojnost; za njega nema mira, jer izgara i tone od želje za zlom. Znade da će na kraju pobjeda pripasti Ženi i njezinu Sinu.“

 /Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.24/

Marija najljepši Cvijet Neba i Zemlje

Marija najljepši Cvijet Neba i Zemlje

Govori Isus:

„Sotona ima  jedan razlog što mrzi ljudsku narav, naime zbog zavisti i ljubomore.

Iz ljudske naravi je proizašlo ponizno i najuzvišenije stvorenje, najljepši cvijet Neba i zemlje. Nijedno biće ne može mu biti ravno. Kao osoba Božanske naklonosti nije ni trenutak bila u ropstvu sotone.

Sotona ne može pogledati na Nju, ne može misliti na Nju, a da pri tome ne očajava, da pritom ne pati toliko da to nitko od vas ne može razumjeti.

Sotona mrzi savršeno djelo Svemogućega, Sveznajućega i Sveprisutnoga Boga.

Od tih Božanskih darova živi Ona, 'puna Milosti'. U savršenom sjedinjenju sa Ocem svojim Stvoriteljem, sa Sinom, svojim Otkupiteljem, sa Duhom Svetim - svojim Zaručnikom i Posvetiteljem.

Pred Njom se klanjaju Zborovi Anđela, svi Sveti na Nebu. Ona razgoni sile tame u bijeg i svojom nogom satire glavu sotone, otrovne zmije, kad god to hoće.

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.21/

IMAMO MAJKU NA NEBU, ALI UVIJEK I NA ZEMLJI

IMAMO MAJKU NA NEBU, ALI UVIJEK I NA ZEMLJI

Govori Isusova i naša Majka:

Piši, sine moj, Ja sam Isusova Majka, ali također tvoja i vaša Majka koja vas neizmjerno ljubi. Sine moj, što radi prava majka? Ona je mislima i srcem stalno sa svojom djecom. I tada kada je zbog nekih okolnosti odvojena od njih. Svojom ljubavlju, svojim mislima i čežnjom brine se za njihovo zdravlje. Strahuje s njima u opasnostima koje ih snalaze i moli za njihovu zaštitu. Ona pati kada oni pate, veseli se kada se oni raduju. Jednom riječju: ona se želi na svaki način posvetiti njima, a pritom ne misli na sebe. Ona želi uvijek biti s njima. To čini i zahtjeva prava ljubav.Kada dječja srca na nesreću otvrdnu u zlu, kada ne žele uvidjeti ljubav svoje majke, kada je ismijavaju ili se je stide, razumiješ li koje teške boli tada trpi? I kada se pokvarenost djece poveća da se čak okreću protiv svoje majke ili je povrijede, ismijavaju je i rugaju joj se,tko bi mogao pronaći riječi da izrazi bol tako nesretne majke? Sine moj, vi imate Majku na Nebu, ali koja je uvijek i na zemlji i koja voli svoju djecu velikom i iskrenom ljubavlju, što se ne može ni opisati, ni shvatiti, jer ona proizlazi iz Božje ljubavi, koja premašuje čak ljubav svih majki zajedno. Takva Majka sam Ja! Ja sam vas s Isusom, koji je na križu prikazao Ocu svoju Žrtvu, rodila u ljubavi i boli za Božanski život. Ja vas silno volim i Isusa nadalje prikazujem Ocu za vaš spas u otajstvu Svete Mise. Moja djeco, vi znate cijenu svoga otkupljenja. Isus se stalno prikazuje Nebeskom Ocu. S njime, predajem se i Ja, jer sam Suotkupiteljica. Ljubav koju vam On donosi je beskonačna, kao što je na tu ljubav povezana beskonačna bol. Ja sam s Njim sjedinjena na jedinstven, neponovljiv način, jer živim od njegove Božanske naravi, a On od moje ljudske. Tako je sve njegovo i moje, a sve moje je njegovo.

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.39/

Majka prva sluti opasnost

Majka prva sluti opasnost

Sine moj, kada se u zemaljskoj obitelji odnosi pogoršavaju zbog privredne nesreće, moralne ili duhovne zablude ili zbog bolesti koja se javlja kao zlo, onda je uvijek majka ta koja prva sluti opasnost. Uvijek je majka ta koja podnosi poniženja, nelagodu, najteži teret tih događaja, a zato što je se nije slušalo, ne može više otkloniti nesretni događaj. Sine moj, tvrdoglavost svećenika i pastira je neshvatljiva.

Oni nisu slušali glas Nebeske Majke i nastavili su dalje sprječavati ono što bi moglo otkloniti katastrofu, da su slušali moj glas. - Neshvatljiva je oholost kojom se djelovanje Božje i djelovanje vaše Majke podvrgava ljudskom prosuđivanju. - Neshvatljiv je čovjek, bio on laik ili Bogu posvećen, koji prisvaja pravo da postavlja granice Božjoj volji! - Neshvatljiv je čovjek, koji je sam sebi zagonetan, a još uvijek se smatra sposobnim doseći neistražive Božje tajne... Nove osnove kršćanskog i ljudskog života moraju se ponovno postaviti na stvarnim temeljima Evanđelja! Mnogi se slažu s time, ali samo malo ih je koji se odlučno odriču poganskih običaja u osobnom, obiteljskom i društvenom životu...

Podsjetit ću vas na riječi moga Božanskog Sina: "Neće u Nebesko Kraljevstvo ući svi koji govore 'Gospodine, Gospodine', nego samo oni koji vrše volju Nebeskog Oca..."

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.38/

Presveta Djevica Marija - Božja Kćerka, Majka i Zaručnica

Presveta Djevica Marija -

Božja Kćerka, Majka i Zaručnica

Marija zauzima opravdano mjesto uz Boga, jer je Ona Majka jedinorođenog Sina Božjeg, koji je pravi Bog i pravi Čovjek, stoga je prava Majka Božja. Time je Ona uzvišena iznad naravi Anđela, nalazi se odmah iza Boga čija je Kćerka, Majka i Zaručnica. Ona sudjeluje na jedinstven, neponovljiv način u Božanskoj veličini i moći.

Bog ne čini ništa beskorisno! Ponovno te upućujem na veliko dostojanstvo moje Majke, kako bi znao, da savršeno odgovara Božanskoj milosti te je izuzetak u prošlosti, kao i u budućnosti, neusporediva iznimka kroz cijelu vječnost. Nijedno sjedinjenje s Bogom nije bilo tako iskreno i savršeno kao ono moje Majke.

Njeno poslanje nije se sastojalo samo u tome, da je Suotkupiteljica, Ona je ponovno vratila cijelom svemiru ravnotežu, koja je bila strašno razorena djelovanjem sotone i njegovih pristaša. Kao Suotkupiteljica postala je i Majkom Crkve, koju sam stekao u boli i ljubavi. Time ona sudjeluje na vrlo važan način u Mom vječnom, kraljevskom svećenstvu. Stoga su joj odani Anđeli na Nebu i ljudi na zemlji, prestrašeni zlodusi pakla dršću i bježe.

/Mons. Ottavio Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar „SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.34/

Isus: „Moja Presveta Majka i Djevica je u Presvetom Trojstvu“

Isus: „Moja Presveta Majka i Djevica je u Presvetom Trojstvu“

Isus: „Moja Presveta Majka i Djevica je u Presvetom Trojstvu. Postoji vječni svijet. Sve postoji o čemu sam Ja govorio na Zemlji kada sam bio došao da donesem Ljubav.
                      Svaku stvar koja postoji, Ja potvrđujem sa tisuću glasova. Oni će postati jedan glas, Moj Glas, pomalim bakljama ljubavi koje će se stopiti u jednu jedinu baklju!

 Neka moje riječi stignu do svih koji u Mene vjeruju i koji čine da drugi u Mene vjeruju! Neka Moje riječi budu blagoslov koji daje snagu svima onima koji za Mene rade.“

Nova molitva:  O Prečista Majko Marijo, koja boraviš u Trojstvenom Bogu, moli za Svoju djecu koja se k Tebi utječu; čuvaj ih i štiti od strijela sile i moći palih anđela koje šalju sotonini izvršitelji da nama, Tvojoj djeci, donesu vječnu štetu i vječno zlo.  Stavi nas u Svoje Bezgrješno  Srce, koje boravi Trokutu  Božanskog Svjetla Vječnoga Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.

"Poruka Nebeskog Oca" Da bih ženu učinio jednaku muškarcu, dao sam Mome Sinu Majku

Poruka Nebeskog Oca

Da bih ženu učinio jednaku muškarcu, dao sam Mome Sinu Majku

Da bih ženu učinio jednaku muškarcu, dao sam Mome Sinu Majku. Ja, Otac sve djece, za svu djecu izabrao sam Veliku Majku Koja je u Meni Majka.  Ja sam na zemlju posla Moga Sina u Tijelu i Krvi i tako spasio svako stvorenje od grijeha. I toga sam Sina predao najčišće, stvorenju među stvorenjima.  Majka sve djece i svih, Majka koja je došla da donese oslobođenje na zemlju od grijeha Evinog. Ja sam Miriam izabrao kao Veliku Majku, Kraljicu svih kraljica, ružu svih ruža. Svaka latica od svih tih ruža je jedna majka koja trpi. Ove ruže krase naše oltare.

/ Guliana Buttini,  Riječ ide dalje u znaku vremena,Poruke Isusove 1.(1972.-1975.), Zagreb  2016. Str.104/

Anđeli su bježali iz Raja da se poklone Isusu

Anđeli su bježali iz Raja da se poklone Isusu

U Nazaretskoj kući Isus sjeda na škrinju uza stol i pije mlijeko. Marija Ga gleda i smiješi se. Još se više smiješi kad se dotakne Isusove torbe te je položi na stolić. Smiješi se toliko da je Isus pita: "O čemu misliš?" - "Mislim kako si stigao upravo na  godišnjicu našega odlaska u Betlehem. I onda su bile torbe i kovčezi otvoreni i puni odjeće posebno male odjeće za jednog Mališana koji se može roditi, govorila sam Josipu; koji se mora roditi, govorila sam samoj sebi, u Betlehemu Judinom...Tu odjeću sam sakrila na dno,  jer se Josip toga bojao... Nije još znao da rođenje Sina Božjega neće biti podložno, ni za Njega samoga ni za njegovu Majku, općim nevoljama rađanja. Nije znao i bojao  se  je što je daleko od Nazareta sa mnom u  ovom stanju. Ja sam bila sigurna da ću ondje biti Porodilja... Ti si odveć poigravao u meni od veselja da je došao dan tvoga Porođenja, Rođendan Otkupitelja, pa kako bih se ja mogla prevariti?  Anđeli su salijetali hrpimice oko Žene koja je nosila Tebe, Boga svoga. Nije više bilo uzvišenog Arhanđela, niti preslatkog Anđela moga Čuvara, kako su bili mjesecima prije. Sad su bili Korovi i Korovi Anđela koji su se kao strijele spuštali sa Božjeg Neba u moje malo Nebo: u  moje krilo gdje si bio Ti... Čula sam ih gdje pjevaju i gdje izmjenjuju svoje svijetle riječi ... Riječi žudnje da vide Tebe, Utjelovljenog Boga...  Čula sam ih dok su bježali iz Raja  da vide Tebe i da Ti se poklone, o Ljubavi Očeva, salivena u mome krilu. Htjela sam naučiti njihove riječi... njihove pjesme...njihov žar.. Ali ljudski stvor ne može izreći niti držati stvari Neba..."  Isus sluša, On sjedeći, a ona stojeći blizu stola, sanjajući kako je On blažen... držeći jednu svoju nježnu ruku prepuštenu tamnom drvu stola, a drugu naslonjenu na srcu... Isus joj pokriva bijelu otmjenu ručicu sa svojom dugom i tamnijom i stisne tu svetu ručicu u svoju šaku. Pa dok ona šuti žaleći što nije mogla naučiti riječi, pjesme i uskrlike, Isus kaže: "Sve riječi Anđela, sve njihove pjesme, svi njihovi usklici ne bi me učinili sretnim na zemlji, da nisam imao tvojih, mila Majko! Ti si mi govorila i dala ono što mi oni nisu mogli dati. Nisi ti od njih nego su oni od tebe učili“

/ Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak IV, dio 2, strana 311-312/

Marijin hod prema Kalvariji

Marijin hod prema Kalvariji


Velika je bila žalost Marijna zbog gubitka dvanaestogodišnjeg Isusa za vrijeme pashalnog hodočašća u  jeruzalemski Hram. Bila su to tri dana agonije.

Neopisivo je bilo i razdiranje Marijinog Srca zbog smrti Svetog Josipa koji je devetnaest godina bio njezin zaručnik, brat, prijatelj i zaštitnik. S Josipovom se smrću Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim.

Kad je započeo Isusov hod, hod navjestitelja Evanđelja, koji će se završiti na Golgoti, i za Mariju je započeo hod koji će je dovesti na Golgotu. A radi nas…

/Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak II.dio I. Jelsa 2005.strana 14/

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku

 U poznatoj knjizi De Dignitate Psalterii bl. Alan de la Roche (1428 - 1475)  opisuje kako je sv. Dominik dobio sv. Krunicu 1214. godine. Sv. je Dominik vidjevši da težina ljudskoga grijeha sprječava obraćenje krivovjernika - katara (albigenzi), povukao se je na molitvu u šumu nedaleko grada Toulouse, gdje je neprestano molio tri dana i tri noći. Sve to vrijeme sv. Dominik nije radio ništa drugo nego moleći plakao i činio tešku pokoru želeći ublažiti Božju srdžbu. On se je trapio do te mjere da je iscrpio svoje tijelo i na kraju zapao u besvjesno stanje. Tada mu se ukazala Naša Gospa u pratnji triju anđela i rekla mu: 

"Dragi Dominiče, znaš li koje oružje želi primijeniti Sveto Trojstvo da bi promijenilo ovaj svijet?

"O draga Gospo", odgovorio je sv. Dominik, "Ti to znaš bolje od mene jer Ti si uz Svoga Sina Isusa Krista prvo i glavno sredstvo našega spasenja."

Naša Gospa je odgovorila: "Ja želim da ti znaš da je u ove vrste boju uvijek glavno oružje bio Anđeoski časoslov (psaltir), koji je temeljni kamen Novoga Zavjeta. I ako ti želiš doći do tih okorjelih duša i uspjeti ih dovesti Bogu, moli Moj časoslov (psaltir)."

Sv. Dominik je ustao utješen i pun žara želeći ostvariti cilj, obratiti ljude u tom području, otišao je pravo u katedralu. Najednom su nevidljivi anđeli pokrenuli zvona katedrale na čiji se poziv okupilo mnoštvo svijeta i sv. Dominik je počeo propovijedati. Na samom početku propovijedi nastala je strašna oluja, zemlja se je zatresla, sunce je potamnilo, učestali su gromovi, strijele i bljesak što je još više sve to učinilo zastrašujućim. Još veći strah je nastao kada su ljudi gledajući sliku Naše Gospe izloženu na istaknutom mjestu vidjeli njezine ruke kako se tri puta uzdižu prema Nebu moleći Boga da ublaži svoju srdžbu na one koji se žele obratiti, koji žele promijeniti svoj život i koji traže zaštitu i pomoć Svete Majke Božje. Bog je želio ovom nadnaravnom pojavom proširiti novu pobožnost, pobožnost sv. Krunice i učiniti je prepoznatljivom.

I na kraju nakon molitve sv. Dominika prestala je oluja i on je nastavio propovijedati. On je tako gorljivo i uvjerljivo objasnio važnost i vrijednost pobožnosti sv. Krunice da je većina stanovništva grada Toulouse to prihvatila i odbacila svoje krivovjerje. U kratkom vremenu su se vidjela velika poboljšanja u gradu. Stanovnici su počeli živjeti kao kršćani i odbacili su svoje loše običaje i navike.

Nadahnut Duhom Svetim i poučen od Blažene Djevice Marije, kao i svojim vlastitim iskustvom, sv. Dominik je do kraja života propovijedao i širio pobožnost sv. Krunice. To je propovijedao svojim životom i svojim propovijedanjem po gradovima i selima, ljudima visokoga i niskoga staleža, učenima i neukima, katolicima i hereticima. Svakodnevna molitva sv. Krunice je bila njegova priprava za svakodnevno propovijedanje i njegov susret s Našom Gospom nakon propovijedi.

Jednom je propovijedao u katedrali Notre Dame u Parizu na blagdan sv. Ivana Evanđeliste. Sv. Dominiku zanesenom u molitvi sv. Krunice u pokrajnjoj kapeli kraj glavnoga oltara, gdje se je, kao i uvijek, pripremao za svoju propovijed, ukazala se Naša Gospa i rekla:

"Dominiče, iako je ono što si planirao govoriti jako dobro, Ja ti dajem mnogo bolju propovijed."

Sv. Dominik je uzeo knjigu koju mu je dala Naša Gospa, pažljivo je pročitao propovijed i nakon što ju je razumio i nad njom meditirao, zahvalio je Našoj Gospi. I kada je došlo vrijeme da održi propovijed, sv. Dominik se je popeo na propovjedaonicu i umjesto da spomene sv. Ivana čija je bila svetkovina, on je rekao kako je utvrdio da je posebno važno, a to da je on  čuvar Kraljice Neba. Slušateljstvo u katedrali je bilo sastavljeno od mnogih teologa i ostalih uglednika koji su navikli slušati neobične i uglađene rasprave. Sv. Dominik im je objasnio da nije njegova namjera njima održati učenu raspravu, mudru u očima svijeta, već da želi govoriti u jednostavnosti i snagom Duha Svetoga. I počeo je govoriti o pobožnosti, o molitvi sv. Krunice i objasnio im riječ po riječ molitve Zdravo Marijo kao da to objašnjava grupi djece, te je upotrijebio jako jednostavne primjere kakvi su bili opisani u Knjizi koju mu je dala Naša Gospa.

Bl. Alan, kako to opisuje Carthagena, je spomenuo još nekoliko slučajeva kada se je Naša Gospa ukazala sv. Dominiku s namjerom da ga potakne i nadahne da sve više i više propovijeda o pobožnosti sv. Krunice kako bi se uništio grijeh i obratili grješnici i heretici. U  jednom od poglavlja ove knjige bl. Alan govori da je Naša Gospa objavila da se je sv. Dominiku nakon Njezina ukazanja također ukazao i Njezin Sin koji mu je rekao:

"Dominiče, radujem se kada vidim da se ne oslanjaš na svoju mudrost i da umjesto da tražiš ispraznu ljudsku nagradu, radiš s velikom poniznošću na spasenju duša. Ali mnogi svećenici hoće gromoglasno propovijedati protiv najgorih vrsta grijeha na samom početku umjesto da shvate da pred bolesnu osobu treba staviti gorki lijek, da tu osobu treba pripremiti da se postavi u ispravni okvir razmišljanja kako bi iz toga ostvarila dobrobit. To je zbog toga što prije nego bilo što učine svećenici bi trebali pokušati zapaliti u ljudskome srcu ljubav za molitvom, a posebno ljubav prema Mojem Anđeoskom časoslovu (psaltiru). A kada bi oni samo počeli govoriti  i kada bi u tome ustrajali, Bog bi u svojoj milosti teško odbio dati im svoju milost. I zbog toga Ja hoću da propovijedaš Moju Krunicu."

Sve stvari, pa i one najsvetije, su podvrgnute promjenama, posebno ako ovise o slobodnoj ljudskoj volji. Teško je zapitati se što je Bratovština sv. Krunice uspjela  zadržati svoj prvotni žar samo jedno stoljeće nakon što ju je uspostavio sv. Dominik. Nakon toga sve je bilo kao pokopano i zaboravljeno. Nesumnjivo je da su i đavolova zlobna spletkarenja i ljubomora đavolska uglavnom bili odgovorni za navođenje ljudi da zanemaruju pobožnost sv. Krunice i tako su zaustavili protok Božje milosti koja je trebala teći svijetom.

/izvor: The Secret of Rosary, Saint Louis de Montfort, MONTFORT PUBLICATIONS, New York - Nihil Obstat i Imprimatur , 1954./

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE ’MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE ’MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

3. Potreba božanskog majčinstva

Isus: „Razmislite kakav zakon reda i dobrote se nalazi u mojem poništenju u smrtnoj odjeći. Grije počinjen od čovjeka trebao je biti zadovoljen od čovjeka, a ne od neutjelovljenog Božanstva. Kako je moglo Božanstvo, netjelesni Duh, otkupiti žrtvom Sebe samoga grijehe tijela? Nužno je bilo dakle da Ja, Bog platim grijehe tijela i krvi s razdiranjem nevinog Tijela i Krvi, rođenih od jedne nevine.  Moja pamet, moj osjećaj, moj duh imao je da pretrpi muku za grijehe vaše pameti, osjećaja i duha. Ali da bude Otkupljenje svih požuda, ucijepljenih u Adamu i njegovo potomstvo od Napasnika, trebalo je da, Žrtvovani radi svih, bude obdaren s naravi sličnoj vašoj, koja bi bila dostojna da bude dana za otkup Bog od Božanstva u njoj skrivena, poput dragocjenog kamena nadnaravne vrijednosti skrivenog pod običnom i naravnom haljinom…

Nužno je bilo dakle da Me jedna žena rodi po tijelu, nakon što  Me je začela iznad tijela.“

/Marija Valtorta, Qaderni 43. Strane 308 i 309)

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE 'MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE  'MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

1. Činjenica božanskog majčinstva

'Uzvišeno' Marijino majčinstvo bilo je „delikatno poput ruže koja je iznikla u  snježnom zimskom predjelu, čista poput travanjske zore, sveto poput anđeoskog klicanja, ponizno kako je dolikovalo Pobjednici Oholosti vječne.“

(Maria Valtorta, Quaderni 43. strana 698)

Isus Krist govori Mariji Valtorti: „Da se očituje ljudima u novom i  potpunijem obliku kojim započinje era Otkupljenja, Bog ne izabra za svoje prijestolje jednu nebesku zvijezdu, ni kraljevsku palaču jednog moćnika. Čak ni krila Anđela ne htjede za podnožje svojoj nozi. Htjede krilo bez ljage.“

(Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Priprava, svetak 1.Jelsa 2005, strana 22)

Djevica Marija svjedoči: „Ja sam Majka Istine koja je u meni postala Tijelom… Ja sam Prijestolje Mudrosti koja me je učinila Majkom Sina Božjega… Ja sam Majka. Majka koju je Ljubav učinila Majkom lijepe Ljubavi.“

(Marija Valtorta, Quaderni 44. strana 40).

Sam Isus ističe ono što se događalo za vrijeme devet mjeseci dok Ga je Djevica-Majka nosila su svom krilu:

„Marija je bila Sva Sveta i nosila je Svetoga nad svetima. Posjedovala je zato savršenstvo ljudske svetosti već toliko pobožanstvenje … Posjedovala je božansko Savršenstvo koje se je oblikovalo tijelom tražeći od nje da ga hrani svojom djevičanskom krvlju, da mu bude sklonište kroz devet mjeseci  njegovog ljudskog oblikovanja. Bog se hranio od Marije. Bogo-Čovjek je učinjen od Marije, i od svoje premile Majke Ja sam uzeo fizičke i moralne osobine nježnosti, blagosti, strpljivosti. Otac mi je ostavio Savršenstvo, ali Ja sam htio od Blagoslovljene, koja je bila moje čisto gnijezdo, prihvatiti fizičku haljini i najdragocjeniju moralnu odjeću karaktera.“

(Marija Valtorta, Quaderni 43. strana 591).

„Vječna Djevojčica među cvijećem.“

DJEVICA  MARIJA  U  SJEĆANJIMA   APOSTOLA:

„Vječna Djevojčica među cvijećem.“ 

Dok se Isus sa Apostolima približavao Nazaretu, apostoli Nazarećani – sinovi Alfejevi iznose svoja sjećanja o Isusovoj Majci.

„Vrt u Nazaretu mora izgledati kao struk cvijeća. Marija je tu kao mila pčelica koja ide od ružičnjaka do ružičnjaka, pa od ovih do jasmina, do ljiljana, koji već imaju pupoljke na stabljici.
  
Ona će ubrati granu bajame što uvijek radi, a sada će također ubrati i granu kruške ili mogranja da bi ih stavila u vazu u svojoj sobici. Kada smo bili dječica pitali smo je svake godine: „Zašto držiš uvijek tu cvjetnu grančicu voćke a ne stavljaš prve ruže?“  A ona bi odgovorila: „Jer u ovim cvjetnim listićima ja vidim naredbu koja mi dolazi od Boga i osjećam čisti dah nebeskog ozračja.“


I sjećam se kad asam odrastao, da sam čeznutljivo očekivao proljeće da vidim Mariju kako hoda svojim vrtom pod oblakom svojih cvjetnih stabala i među živicama prvih ruža. Nikad nisam vidio ljepšeg prizora od one vječne djevojčice što leta među cvijećem, između letećih golubova.“

/ Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je objavljeno, Jelsa 2006, str. 288-289/