Marijina bol kod Smrti Josipove

Marijina bol kod Smrti Josipove

Govori Isus. »Svim ženama koje muči bol savjetujem da u svojem udovištvu nasljeduju Mariju: da se sjedine s Kristom. U bludnji su oni koji misle da Marija nije trpjela u srcu. Moja je Majka trpjela.

Znajte to. Sveto, jer u Njoj sve bijaše sveto, ali gorko. Isto su tako u bludnji, koji misle da je Marija bila u ljubavi prema suprugu hladna, jer joj bijaše suprug duha, a ne tijela. Marija je duboko ljubila svoga Josipa, kojemu je posvetila šest lustara (Lustar = pet godina op. prev.) vjernoga života. Josip joj bijaše otac, suprug, brat, prijatelj, zaštitnik.

Sad se Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim. Kuća joj bijaše kao gromom udarena. Počela se dijeliti. Prije bijaše jedno jedinstveno u kojem su se članovi međusobno podr-ž'avali. Sad će manjkati glavni zid, prvi od udaraca nanese-nih ovoj Obitelji, znak kia če je vrlo brzo i Isus napustiti. Volja Vječnoga, koja je htjela da ona bude Zaručnica i Majka, sad joj nameće udovištvo i napuštanje njezinog Stvorenja. Marija govori u suzama jedan od svojih uzvišenih "Da". Da, Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi.

I da bi imala snage u onom času, privinula se uza Me. Uvijek se stiskala uz Boga, Marija, u najtežim časovima svoga života. U Hramu pozvana na vjenčanje, u Nazaretu pozvana na Majčinstvo, još u Nazaretu u suzama udovištva, i kasnije u mukama rastanka od Sina, i na Kalvariji kad me je u groznoj boli gledala da umirem.

Učite se od Nje, vi koji plačete. Učite se od Nje vi koji umirete. Naučite se od Nje vi koji živite da umrete. Nastojte zaslužiti riječi koje sam rekao Josipu. Bit će vaš mir u smrtnoj borbi. Učite se od Nje vi koji umirete, da zaslužite imati Isusa blizu za svoju utjehu. I ako još niste zaslužili, jednako se usudite prizvati Me. Ja ću doći. Ruku punih milosti i utjeha, Srca puna opraštanja i Ljubavi, usta punih riječi oproštenja i ohrabrenja.

Smrt gubi svaku gorčinu ako se dogodi na mojim rukama. Vjerujte to. Ne mogu dokinuti smrti, ali je činim blagom onome koji umire pouzdavajući se u Mene. Krist je za sve vas rekao na svojem Križu: "Gospodine , u ruke tvoje predajem duh svoj“  To je rekao u svojoj, misleći na vaše agonije, na vaše strave, na vaše pogreške, na vaš strah, na vaše želje za oproštenjem. On je to rekao srcem razderanim od ljute boli, prije nego što je probodeno kopljem, u najvećim duševnim mukama, većim od fizičkih, da agonije onih koji umiru, misleći na Njega, budu zaslađene Gospodinom i da im duh prijeđe iz smrti u život, iz boli u vječnu radost.

„Savršena Službenica Božja“

 „Savršena Službenica Božja“

Mlada židovska proročica Sabeja s Karmela, iz Betleka, iz roda Aronova, na Zakejevom imanju blizu Jerihona, nakon što je nadahnuta od Boga izrekla najviše hvale o Kristu, Mesiji Otkupitelju, počinje govoriti o Njegovoj Majci zapovjedničkim glasom:

 

 „Gledaj svoga Kralja, narode Božji! Prepoznaj njegovo Lice! Ljepota Boga je pred tobom! Mudrost Božja uzela je usta da te pouči. Nisu više proroci, o izraelski narode, oni koji ti govore o Onome kojega nije slobodno imenovati To je On sam. On koji pozna tajnu koja je Bog, govori ti o Bogu… Utjelovio se u krilu jedne Izraelove žene, veće pred licem Boga i ljudi od svake druge žene. Ona je zanijela srce Božje samim jednim od svojih golubinjih drhtaja. Ljepota njezina duha očarala je Svevišnjega i On ju je učinio svojim prijestoljem.

Marija Aronova zgriješila je jer je u njoj bio grijeh. Debora je prosudila što  treba  učiniti, ali nije učinila svojim rukama. Jaela je bila jaka, ali se okaljala krvlju. Judita je bila pravedna i bojala se Gospodina, i Bog je bio njezinim riječima i dopustio je djelo da se spasi Izrael, ali se iz ljubavi prema domovini poslužila ubilačkom lukavošću.

Ali žena koja je Krista, Mesiju rodila nadvisuje sve te žene jer je savršena Službenica Božja   i služi mu ne griješeći. Sva čista, nevina i lijepa, ona je krasna Zvijezda Božja od svog izlaza do zalaza. Ne prethodi i ne slijedi sveti Kovčeg, kao Marija Aronova, jer Kovčeg je Ona sama. Ona prolazi iznad mutnog vala zemlje prekrivene potopom grijeha i spasava, jer tko  uđe u  Nju nalazi Gospodina.

ISUSOVA SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE

ISUSOVA  SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE



„ZLATNA ŠKRINJA“

Isus je u sinagogi u Kafarnaumu govorio o „Kruhu koji je sišao s neba“. Slušateljima koji su se na njegove riječi sablažnjavali i mrmljali do ovo tumačenje:

„Zašto mrmljate među sobom? Da, Ja sam Sin Marije iz Nazareta,kćeri Joakima od koljena Davidova, djevice posvećene u Hramu, a zatim udate za Josipa Jakovljeva od koljena Davidova. Vi ste mnogi poznavali pravednike koji su dali život Josipu, kraljevskom drvodelji, i Mariji, djevici baštinici kraljevskog koljena. To vas nuka da kažete: 'Kako ovaj može reći da je sišao s Neba? I u vama se rađa sumnja.

Podsjećam vas na proroke s njihovim proroštvima o Utjelovljenju Riječi. Podsjećam vas također kako je još više za nas Izraelce nego za bilo koji drugi narod nesumnjivo da Onaj kome se ne usuđujemo spomenuti imena ne bi mogao sebi dati Tijelo po za po zakonima čovječanstva, i k tome propaloga čovječanstva. Ako se Prečisti, Nestvoreni ponizio dotle da postane Čovjekom iz ljubavi prema čovjeku, nije mogao nego odabrati Djevice čišće od ljiljana da svoje Božanstvo zaodjene Tijelom. Kruh koji je sišao s neba u vrijeme Mojsijevo bio je metnut u zlatnu škrinju pokrivenu Pomirilištem, čuvanu od Keruba, iza Šatorskih zastora. A s Kruhom bila je i Riječ Božja. I Pravedno je bilo da tako bude, jer darove Božje i ploče njegove presvete Riječi valja nadasve poštivati. Ali što onda mora da je Bog pripravio za samu svoju Riječ i pravi Kruh koji je sišao s Neba? Škrinju nepovrediviju i dragocjeniju od zlatne škrinje, pokrivenu dragocjenim Pomirilištem  njezine čiste volje da se žrtvuje, čuvenu od Božjih Keruba, zastrtu velom djevičanske bjeline, savršene poniznosti, uzvišene ljubavi i svih najsvetijih kreposti.

Dakle? Zar još ne razumijete da je moje Očinstvo u Nebu, i da Ja stoga odanle dolazim?

„Evo službenice Gospodnje!“

Blažena Djevica Marija:

        „Evo službenice Gospodnje!“

 

Za vrijeme treće godine Kristova javnog života, u vrtu kućice u Nazaretu, pred apostolima, učenicima pastirima, učenicama i ostalima, sve u svemu četrdesetak slušatelja, Isus govori o svojoj Majci:

            „Bilo je jednog poslijepodneva u mjesecu Adaru. U tihom su vrtu bila u cvatu stabla, a Marija, žena Josipova, ubrala je bila jednu cvjetnu grančicu da bi zamijenila onu koja je od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila došla u Nazaret, pošto je dignuta iz hrama da počasti kuću svetih. I s dušom podijeljenom  između trojeg: Hrama, kuće i Neba, ona je promatrala cvjetnu grančicu, misleći koko joj je sa jednom sličnom, procvalom na neobičan način, ubranom sa stabla usred zime i procvalom kao u proljeće pred Kovčegom Gospodnjim – možda ju je ugrijalo Sunce-Bog sipajući zrake na svoju Slavu – Bog dao na znanje svoju volju .. I mislila je još kako joj je Josip na dan vjenčanja bio donio drugog cvijeća, ali nikad sličnog onom prvom koje je na nježnim laticama imalo napisano: ' Hoću da budeš združena s Josipom'… Mislila je o tolikim stvarima… I misleći uziđe k Bogu. Ruke su bile zaposlene između preslice i vretena  i izvlačile su jednu nit tanju od jednog od vlasa njezine mladenačke glave…

            Duša je tkala sag ljubavi, idući mirno, poput čunka na tkalačkom stanu, od zemlje do Neba. Od kućnih potreba, od muža, prema potrebama duše, Boga. I pjevala i molila A sag se je tkao na mističnom tkalačkom stanu, savijao se od zemlje do neba, uzdizao se i gubio tamo gore… Od čega sazdan? Od niti tananih, savršenih, jakih, njezinih kreposti, od leteće niti čunka za koji je Ona držala da je 'njezin', a bio je Božji: čunak Volje Božje na koji je bila namotana volja malene, velike Djevice Izraela, Nepoznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je procvjetao cvjetovima ljubavi, čistoće, palmama  mira, palmama save, ljubičicama, jasminima. Svaka  je krepost cvala na sagu ljubavi koji je Božja Djevica pozvana, razvijala od zemlje do Neba. Pa budući da nije bio dovoljan sag, Ona je dala maha srcu i pjevala: 'Dođi, moj Dragane, u svoj vrt i jedi plod svojih jabuka… Neka siđe moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam  Dragome svome, a Dragi moj pripada meni. On pase među ljiljanima ' (pj 5,1;6,2-3). A iz neizmjernih daljina, kroz bujice Svjetla, dolazio je Glas koga ljudsko uho ne može čuti, niti ljudsko grlo oblikovati. I govorio je: 'Kako si lijepa, prijateljice moja! Kako si lijepa!.. S usana tvojih saće kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac zapečaćen, sestro moja, nevjesto…'   (Pj 4,1 i 11-12) i dva su se glasa sjedinila u jedno i pjevala vječnu istinu… 'Ljubav je jača od smrti (Pj 8,6-7). Ništa ne može ugasiti ili potopiti našu ljubav'. 

            I Djevica se preobražavala tako…tako…tako… dok je silazio Gabriel i dozivao je, svojim plamsanjem, na Zemlju i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi Ona mogla čuti i shvatiti traženje Onoga koji ju je nazvao 'Sestrom' ali koji ju je htio za 'Zaručnicu .' Evo, tu se zbilo Otajstvo… A Marija, kao u snu, blago se smiješeći, očiju raširenih od sretnoga plača: 'Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj Riječi!'

            Moja Majka! Ovo je moja Majka.  I dobro je da je počnete upoznavati u čitavom njezinom svetom liku….'

„Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji.“

 „Ljubav je potakla Trojstvo


da dade Mariju i Isusa zemlji.“

Apostol Juda tadej, Isusov rođak i nećak Marijin obraća se božanskom Učitelju i iznenada ga pita: 

„Brate moj, reci mi jednu stvar koju odavna želim znati. Kako ti gledaš Mariju?  Kao Majku ili kao podložnika? Ona Ti je Majka, ali je žena, a Ti si Bog…“ govori Tadej.

A Isus mu odgovara: „Vidim ju kao sestru i zaručnicu, kao nasladu i odmor Boga i kao utjehu Čovjeku. Sve je vidim i imam u Mariji  kao Bog i kao Čovjek. Ona je bila Naslada Druge Osobe Trojstva na Nebu. Naslada Riječi i Naslada Oca i Duha. Naslada je Utjelovljenog Boga, i bit će Naslada proslavljenog Čovjeka- Boga.“

„Koje li tajne! Bog se je, dakle dvaput odrekao svojih užitaka? U Tebi i u Mariji, i dao vas je zemlji…“ razmišlja Revnitelj.

„Kakve li ljubavi? To trebaš reći. Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji „  kaže Jakov.

“I ne bojte se, ne za tebe koji si Bog, nego za svoju Ružu, da je povjerite ljudima, koji su svi nedostojni da je štite?“ pita Toma.

„Toma (odvraća Isus), odgovara ti Pjesma nad pjesmama (8, 11-12): „Mirotvorac je imao vinograd i povjerio ga vinogradarima, a ovi, oskvrnitelji podbadani od Oskvrnitelja, bili bi dali velike svote da ga imaju, ili sva zavođenja da ga zavedu, ali se lijepi vinograd Gospodnji očuvao sam, niti je htio svojih plodova dati drugome do li Gospodinu i samo se Njemu otvori rađajući neprocjenjivo Blago: Spasitelja.“

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici

Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.
Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).

1. Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.
 

2. U otajstvima Otkupljenja

Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubaznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!
Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.
Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.
To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/bog-je-htio-svoja-najveca-djela-zapoceti-i-dovrsiti-po-presvetoj-djevici/13705902.aspx

BLAŽENA DJEVICA MARIJA U SRCU SVETE TEREZIJE AVILSKE

BLAŽENA DJEVICA MARIJA

U SRCU SVETE TEREZIJE AVILSKE

Hvalite Boga, kćeri moje, što ste kćeri tako dobre Majke i nasljedujte njezine kreposti. Razmišljajte kolika je njena uzvišenost i kako je dobro imati ju za zaštitnicu. Budimo slične, kćeri moje, velikoj poniznosti Presvete Djevice čiju odjeću nosimo... jer koliko god se činilo da se ponižavamo, to je premalo da budemo kćeri tako velike Majke. Nema "dame" koja bi Boga tako prisilila na predaju kao Poniznost; ona ga je donijela s nebesa u utrobu Djevice i njome ćemo ga dovesti u naše duše samo jednom vlasi. Sjećam se kad mi je umrla majka, imala sam 12 godina... Kad shvatih što sam izgubila, sva u žalosti utekoh se k slici Naše Gospe, i roneći suze zamolih je da mi Ona bude Majka. Učinih to bezazleno, ali mi je to jako koristilo... Uvijek sam, naime, kod ove uzvišene Djevice dobivala pomoć za sve što sam je molila. Naša Gospa ima običaj dijeliti milosti onima koji se žele uteći pod njezino okrilje. Ja nemam drugog lijeka nego uteći se Milosrđu Božjem i uzdati se u zasluge njegova Sina i Djevice, njegove Presvete Majke, čiju odjeću nedostojna nosim.Naša Majka i Gospođa je stajala pod križem... Njezina presveta duša trpjela je i umirala krutom smrću... Isusu i Mariji je veoma milo kad suosjećamo s njihovim bolima, makar time i gubimo nešto od svojega veselja. Njegova Presveta Majka... bijaše čvrsta u vjeri, jer ga je ljubila savršeno. On joj je pomogao svojom prisutnošću... po njegovom presvetom čovještvu Bog nam želi udijeliti velike milosti. Gospodinu je vrlo draga svaka služba koja se iskazuje njegovoj Majci... Bijasmo svi u molitvi... ja vidjeh našu Gospu u prevelikoj slavi kako svojim plaštem zakriljuje naš karmelski Red. Prevelika je bila ljepota što je vidjeh na našoj Gospi... Bila je obučena u bjelinu, sva u velikom sjaju koji je tako milo godio našim očima... Gospa mi se učinila vrlo mladom... Bila sam prepuna zadovoljstva i slave i poželjeh da me ona nikada ne ostavi...

BLAŽENA DJEVICA MARIJA U SRCU KARMELIČANKE

BLAŽENA DJEVICA MARIJA U SRCU KARMELIČANKE

- Meditacija Blažene Elizabete od Presvetog Trojstva.

O, kako svi sveci ostaju u sjeni kad pogledamo sjaj Presvete Djevice. Ona je  neizreciva... Nijedan jezik nije mogao objaviti, nijedno pero nije moglo napisati tajnu koju je Ona čuvala i o kojoj je razmišljala u svojem srcu.

Razmišljajmo o tome što se događalo u duši Djevice, kad je u sebi nosila Utjelovljenu Riječ... S kojom li je šutnjom, sabranošću i klanjanjem zaronila u dubinu svoje duše da ogrli Boga kojemu je imala biti majka.

 

Bog je pogledao na neznatnost službenice svoje. Promatrajući ovo tako lijepo stvorenje koje nije poznavalo svoju ljepotu, Otac je htio da Ona bude u vremenu Majka onoga kojemu je Otac od vječnosti.

 

Kad čitam u evanđelju da je Marija žurno otišla u Judejsko gorje da izvrši službu ljubavi kod svoje rođakinje Elizabete, vidim je kako prolazi tako lijepo, tako mirno i veličanstveno, posve sabrana u nutrini.

 

S najvećim je mirom i sabranošću proživljavala sve događaje... i njezina je molitva uvijek bila: "Evo, službenice Gospodnje!"

O nikad je nisam toliko ljubila! Plačem od radosti misleći da je ovo tako prozračno i sjajno stvorenje, moja Majka. Veselim se njezinoj ljepoti kao dijete koje ljubi svoju majku i imam vrlo duboku sklonost prema njoj, stoga sam je uzela za čuvaricu i Kraljicu svoje duše.

Ova Majka milosti odgojit će moju dušu kako bi njezino malo dijete bilo živa slika njezinog Sina, koji je savršena pohvala svojega Oca... Ona će me naučiti ljubiti Isusa i klanjati mu se u dubini moje duše.

Sveta krunica! To je lanac ljubavi koji nas ujedinjuje s Marijom. O Marijo, svaki dan te iznova molim, daj da moje srce bude uvijek čisto i ponizno... pomozi mi da stupam za Isusom ovim križnim putem kojim me vodi.

Moja majko, stavila sam tvoju dušu u dušu Majke žalosne i žarko molim da te utješi...
 

Marija je tu, ispod križa, u snazi i srčanosti... moj Učitelj mi veli: "Evo ti Majke!" On mi je daje za majku... I sada kad sam se vratila svome Ocu, kad me umjesto sebe stavio na križ kako bi u svojem tijelu trpjela ono što nedostaje mukama njegovim, za njegovo tijelo koje je Crkva, Marija je tu da me nauči trpjeti, da mi pomogne... Ikad budem izrekla zadnje riječi, Ona je opet tu, Ona "Vrata Nebeska" da me uvede u nebeske odaje. O, Majko od brze pomoći, nikad ti neću moći izreći svoju ljubav i zahvalnosti...

Ona, Bezgrješna Djevica dala mi je karmelsko odijelo i ja je molim da me obuče u onu haljinu od najljepšeg platna kojim se ukrašava zaručnica kad polazi na svadbenu gozbu Jaganjčevu.

Marija je jedino stvorenje koje je spoznalo veliki dar Božji i od toga dara nije izgubila ni čestice... Ona je stvorenje tako čisto, tako svijetlo, da se čini da je svijetlo samo... jedno stvorenje izgubljeno u Bogu, utopljena je u dubinama svoje duše, gdje prebiva Presveto Trojstvo i potpuno je izručena njima... Ne, ne možemo ništa više reći, nego Djevica vjerna.

Bila je tako velika u svojoj poniznosti. Uvijek je zaboravljala samu sebe, i jer je bila oslobođena sebe same, mogla je pjevati: "Svemogući mi je učinio velika djela, odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom ...

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/marija-u-srcu-bl-elizabete-od-presvetoga-trojstva/13677114.aspx

MARIJA U MISLIMA SV. IVANA OD KRIŽA

MARIJA U MISLIMA SV. IVANA OD KRIŽA

Preslavna djevica, naša Gospa, bila je od početka uzdignuta na najviši stupanj sjedinjenja i zato nikad nije imala

utisnut u dušu nikakav oblik stvorenja koje bi je pokretalo na djelovanje, nego su njezini pokreti uvijek bili vođeni od Duha Svetoga.

Tad anđela dozivaše koji Gabriel se zvaše, k Mariji da brže leti, nazaretski u dom sveti, da blagu joj vijest najavi i pristanak njen pribavi;

u njoj potom, istog trena, Riječ je tijelom odjevena... Vrijeme ono dospjelo je da se svjetlo rodilo je...

Djeva čista, Majka mila u jasle ga postavila među dvije nijeme živine da mu ondje družbu čine.

Vjenčanje se ovdje zbiva božanstva i čovječanstva, zato ovaj prizor skriva mnogostruka svjedočanstva... Majka udivljena gleda

zamjenu još neviđenu: Bog se ljudskom plaču preda, ljude Božja radost prenu! To dvoje se prvom zbilo i na zemlji pojavilo.

Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji i Majka Božja je moja i sve su stvari moje...

Bog je moj i za mene, jer Krist je moj i sav za mene... Što dakle tražiš, dušo moja?! Tvoje je sve i sve je to za tebe.

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/marija-u-mislima-sv-ivana-od-kriza/13513209.aspx

 

PRESVETA DJEVICA MARIJA U SRCU SVETE MALE TEREZIJE

PRESVETA DJEVICA MARIJA U SRCU

SVETE MALE TEREZIJE

Presveta Djevica! Što bih vam mogla o njoj reći? Pa, to je moja Majka!

Ne boj se da ćeš previše ljubiti Presvetu Djevicu.

Nikad je nećeš dovoljno ljubiti...

Blažena Djevica nikad mi ne uskraćuje svoju pomoć kad god je zazovem, nego se kao najnježnija majka uvijek zauzima za mene.

Sigurna sam da je njezin stvarni život bio vrlo jednostavan... pogrešno je prikazuju nepristupačnom, a ne kao onu koja se može nasljedovati. Treba istaknuti njezine kreposti, reći da je živjela iz vjere kao i mi... Jedino u čemu je Presveta Djevica savršenija od nas je to što nije mogla griješiti, jer je bila izuzeta od istočnog grijeha... Kažem vam ona više voli nasljedovanje nego divljenje; njezin život bio je tako jednostavan.

Gledajući ove noći Presvetu Djevicu shvatila sam da je ona trpjela mnogo, ne samo na duši nego i na tijelu.

Trpjela je mnogo toga na putovanjima zbog vrućine, hladnoće, zbog umora... Da, Ona zna što znači trpjeti.

Djevica je držala u svojem krilu izobličenog i mrtvog Isusa...

Sin je Božji htio da i Njegova Majka bude podložna velikoj tjeskobi srca, da bude u noći...

Ne znači li to da je patnja na zemlji dobra?!

Da, trpjeti ljubeći – to je najčišća sreća!

Marijo, s tobom sam zajedno trpjela i ono što sada želim, to je pjevati na tvojim koljenima, pjevati Majko, zašto te volim... i za sve vijeke ponavljati da sam tvoje dijete...

Ne, meni Presveta Djevica nije skrivena, jer ja je i suviše volim.

Želim živjeti s tobom i slijediti te svaki dan...

Rado bih, o Majko, opjevala zašto te volim i zašto mi na spomen tvojega imena srce zadršće...

...zašto mi na pomisao o tvojoj uzvišenoj slavi i veličini dušu ne hvata strah...

Čega se imamo bojati? Budući da nas Marija ljubi i poznaje našu slabost, kakve li radosti za nas kad pomislimo da je ona naša Majka... a Ona je više Majka nego Kraljica...

MARIJA - REMEK DJELO SVEVIŠNJEGA

MARIJA - REMEK DJELO

 SVEVIŠNJEGA

 



 

Marija je izvrsno remek-djelo Svevišnjega, koji je za se zadržao spoznaju o njoj i vlasništvo nad njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u njezinu životu, da pogoduje njezinoj poniznosti, dajući joj naziv žena (Iv 2, 4; 19, 26) kao kakvoj tuđinki, iako ju je u svom srcu cijenio i ljubio više nego sve anđele i ljude. Marija je vjerna Zaručnica Duha Svetoga i zapečaćeni studenac (usp. Pj 4, 12) kamo može ući samo on. Marija je svetište i počivalište Presvetoga Trojstvu gdje se Bog nalazi na divniji i božanstveniji način negoli na ijednom mjestu svemira, ne izuzevši njegovo boravište nad kerubinima i serafinima; niti je dopušteno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio čist, unići tamo bez velike povlastice

Izjavljujem sa svecima: Božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu Svetom, da tu učini nečuvena čudesa. Ona je veliki divni Božji svijet gdje ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on sakrio, kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima najodličnijega i najdragocjenijega. Oh! Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona sama, u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi stvari učini Svesilni (Lk 1, 49).

Sveci su izrekli čudesne stvari o ovom svetom Božjem gradu. Nisu nikada bili rječitiji i zadovoljniji, kako sami priznaju, nego kad su govorili o Mariji. Još kliču da se ne može pogledom dohvatiti visina njezinih zasluga koje je ona uzdigla sve do božanskoga prijestolja, da se ne može izmjeriti širina njezine ljubavi koju je ona rasprostranila dalje od zemlje, da se ne može pojmiti veličina njezine moći, koju vrši i nad samim Bogom; i napokon, da se ne može doseći dno dubine njezine poniznosti i svih njezinih kreposti i zasluga, tom pravom bezdanu. O nedokučive visine! O neizrecive širine! O neizmjerne veličine! O nedosežna bezdana!

Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga, u najvišoj visini nebesa, u najdubljoj dubini bezdana, sve naviješta, sve objavljuje divnu Mariju. Devet anđeoskih korova, ljudi svakog spola, dobi, položaja, vjere, dobri i zli, pa i sami đavli, svatko mora, milom ili silom, priznati istinu i nazvati je blaženom. Svi anđeli na nebesima, po riječima sv. Bonaventure, neprestano joj kliču: „Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i Djevice” – upravljaju joj svaki dan milijune i milijune puta anđeoski pozdrav: Zdravo Marijo, padajući pred njom i moleći u nje milost da ih počasti kojom svojom zapovijedi. Sam sv. Mihael, kako to veli sv. Augustin, premda je poglavica svega nebeskoga dvora, najrevnije joj iskazuje svako vrsnu čast i navodi na to druge, uvijek spremno očekujući tu počast da na njezin mig učini koju uslugu kojem od njezinih slugu.

Puna je sva zemlja slave njezine, (usp. Iz 6, 3) osobito među kršćanima, gdje je mnoga kraljevstva, pokrajine, biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i zaštitnicu. Mnoge katedrale posvećene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve bez oltara u njezinu čast. Nema predjela ni pokrajine bez neke od njezinih čudotvornih slika pred kojima ljudi ozdravljaju od svih vrsta zala i dobivaju svako dobro. A koliko li je bratovština i kongregacija ustanovljenih u njezinu čast! Koliko li je redova pod njezinim imenom i njezinom zaštitom! Koliko li je subraće i sestara u tolikim bratovštinama, koliko li redovnika i redovnica u tolikim redovima, koji objavljuju njezinu hvalu i navješćuju njezino milosrđe! Nema ni malog djeteta koje je ne hvali, tepajući: Zdravo Marijo. Nema uopće grešnika, koji ma koliko otvrdnuo, nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju. Nema, dapače, ni a u paklu koji je ne poštuje bojeći je se.

Sa stranice:

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/marija--remek-djelo-svevisnjega/13605288.aspx

KRALJICA I MAJKA

VELIKO JE ČUDO BOŽJE DA JE MARIJA DAROVANA SVIJETU KAO KRALJICA I MAJKA

Vi  upoznajete stvoreno kada gledate čuda na zemlji. Čudo vam može izgledati normalno. Ako znate bolje gledati, tada ćete čuda kao čudesna promatrati i svakog dana i svakog časa zahvaljivati! Čudo ne leži toliko u onomu, što vidite. Leži u onomu, što ne vidite. Čudo vam pruža da Boga udišete. Koga osjećate u zraku i vjetru.

Sada govorim za tebe (jedan svećenik, mariolog). Ti si iz ljubavi govorio o NAJLJEPŠEM ČUDU Božjem, o Mariji, Ruži harmonije. Ona je veliko čudo Božje. Bog je darovao svijetu Majku i Kraljicu. .. Sa zemlje se ne može shvatiti ljepota nad ljepotama.  Marija je Ruža i Ljiljan.

Marija ljubi one, koji su posvećeni Njenom Sinu. Za one,  koji se cijelom dušom predaju Njenom ljubljenom Sinu, Ona priprema ruže i ljiljane.

/ Giuliana Buttini, DIKTAT JEDNOG ANĐELA …kapljice harmonije, Zagreb, 2016- str. 217 -218/

Zašto Sveta Marija plače krvavim suzama?

Objašnjenje Jednog Anđela:

Zašto Sveta Marija plače krvavim suzama?

Ja Anđeo i prijatelj, dolazim vam blizu, i govorim vam o životu u beskrajnosti, i učim vas, da stvarno ljubite, da biste dospjeli u ovu predivnu beskrajnost. U ovoj kući čuda ( ovdje je jedan kip Gospe u veljači 1958.  u 13.45 sati plakao krvave suze) i u ovoj zemlji čuda udišeš nešto malo harmonije. Nestvarna stvarnost! Sada ću ti objasniti razlog za suze Svete Marije. Ona je pred onima plakala koji su bili najdostojniji. Ona je plakala, da bi oni koji znaju moliti, jer znaju ljubiti i čisti su, Njoj pomogli molitvama, da bi se Ona smiješila. Ona je plakala, jer je vidjela da mnogi ljudi Njenog Sina još uvijek razapinju na Križ, i jer je Njezino Srce zbog toga jedna jedina rana. Iz toga razloga su Njezine Suze od Krvi. Sveta Marija plače samo u kućama pravednih. Pravedni poznaju vrijednost molitve. Ona proizvodi harmoniju, svjetlo i ljepotu i postavlja branik protiv zla. To je molitva riječima, djelima, mislima i kako malim tako i velikim djelima. Ja vjerujem da sam ti objasnila razlog Suza Svete Marije.

/ Giuliana Buttini, DIKTATI JEDNOG ANĐELA …kapljice harmonije, 15 siječnja1976 – 25. Ožujka 2002.  – Zagreb 2016. Str. 71/               

Anđeo nam priča o svojoj Kraljici (3)

Anđeo nam priča o svojoj Kraljici (3)

KRALJICA ANĐELA  JE JEDNO OD ČUDA HARMONIJE

Marija vam se smiješi i gleda vas, i prisutna  je, kad vi sa ljubavlju i odanošću na nju mislite. Tada ona ne plače. Njezine oči šalju vam tada nebesko svjetlo radosti i kažu vam:  „Ja vas čekam u Nebu!“   I ona vas čeka u harmoniji! Jedno od čuda u svijetu harmonije je Ona, Majka svijeta i Neba, Kraljica Anđela.  Ja sam u van-vremenu, i na pragu zemaljskog svijeta, da bih titrao i da se moje misli čuju. Molitve Mariji, Kraljici, preobražavaju se u cvijeće, ako se osjećaju u jednom poniznom, ali gorućem srcu. One postaju cvjetni oblaci, krune od najljepšeg cvijeća. Oni su tako veliki, koliko je intenzivna vaša ljubav i odanost. To su oblaci i krune od cvijeća u najdivnijim bojama. Ove boje su vama  nepoznate. Ne poznajete ni boju mantila Nebeske Kraljice. Ona je Nebesko Plava, ali ne nebo plava koju vi poznajete. To je nebo plava  koja sve plavo na zemlji u sebi sadrži. Plavetnilo Neba, plavetnilo mora, plavetnilo zore i večeri, i plavetnilo mjesecom obasjane noći. Vi na zemlji trebate tako moliti kako vam kaže vaš osjećaj. Što više osjećate ljubavi, to  više ćete cvijeća pokloniti Nebeskoj Kraljici!

/ Giuliana Buttini, DIKTATI JEDNOG ANĐELA …kapljice harmonije, 15 siječnja1976 – 25. Ožujka 2002.  – Zagreb 2016. Str. 287 - 288-/

Anđeo nam priča o svojoj Kraljici (2)

LJEPOTU LICA MARIJINA ČOVJEK  SI NE MOŽE PREDSTAVITI!



Najljepši izgled i najljepše lice, koje nas gleda u ljepoti vječne harmonije zajedno sa Licem Isusovim, je predivno Lice Marijino. Ljepota nekog lica je ljepota duše, koja probija kroz lice. Ja, Astralio, poznajem cijelu ljepotu harmonije, i mogu vam reći, da to nije ljepota koju si možete predstaviti. Ja vam pomalo opisujem, jednu iskru od toga, da bih vam dao više nade. Lice Gospe je najljepše lice jedne žene, koje je ikada postojalo i nikada neće biti ljepšeg lica. Jer ljepota leži u duši, i ona se vidi, a duša Marijina je najljepša duša, jedina bez grijeha.  Vi razmišljate i predstavljate si Mariju i gledate slike koje nju predstavljaju. Ali  i ako su lijepe – to su ipak slike. U harmoniji ćete vidjeti Marijinu dušu. Harmonija je za sve vas, ako ju znate zaslužiti. Trojedini Bog je zato stvorio vas i nas.

„Anđele Božji, moli Boga za mene, da bih se uvijek uzdigla u duhu, da bih mogla biti onakva kakvu me Bog želi, i da bih se kasnije radovala harmoniji!“

/ Giuliana Buttini, DIKTATI JEDNOG ANĐELA …kapljice harmonije, 15 siječnja1976 – 25. Ožujka 2002.  – Zagreb 2016. Str. 198/

Anđeo nam priča o svojoj Kraljici (1)

   Anđeo nam priča o svojoj Kraljici (1)

 

LICE MARIJINO JE PROZIRNO!

Tebi (Pater Roschini!) trebam prenijeti riječi na zapovijed Presvete Marije. Ovo su riječi. Mnogi su pisali riječi ljubavi o licu, duši i životu naše Majke. Veoma malo ih je pisalo sa srcem i punim predanjem. Može se pisati savršeno, akademski, ali bez srca. Tko sa srcem piše, piše s ljubavlju. Iz toga izlazi ljubav. Ona izlazi i prožima srca drugih. Ljubav je kao potočić čiste vode, koji tiho teče  u sjeni i utječe u  sunce! Nas, koji jesmo, i one koji su došli k nama, u harmoniji najviše raduje gledanje! Slike sna i stvarnosti: lice Marijino koje gleda na Anđele i ljude, mantil marijin, Majka, Srce! Svijetloplavi mantil Marijin s kojim Ti, Marijo, zaogrćeš zelju i Nebo, Anđele i ljude. Svijetloplavi mantil s kojim Ti, Marijo, zaogrćeš molitve ljudi na zemlji i prinosiš ih Tvom Srcu, Marijo, Tvoje Srce je Tvoj Sin, Isus, Presveto lice Božje. Marija je presveta i najslađa Majka, Majka Neba i Zemlje, srdaca, zvijezda i ruža. Ona je majka svakom pojedinom. Ona zna ljubiti, razumjeti i oprostiti. Zato je ona Posrednica. Marija ima Lice koje izaziva divljenje. Kako može jedno lice toliko divljenja izazvati? Njegovi potezi i boje mogu biti savršeni, ali je ipak samo lice! Tako mnogi misle, koji ne znaju. Ali to nije tako: lice Marijino je prozirno! Kroz lice Marijino svijetli čistoća i svetost i ljepota Njezinog prečistog duha. Ona je jedina bez grijeha! I to sja kroz Njeno lice i  čini Ga predivnim i izaziva divljenje. Duh, tj. Duša odražava se uvijek na licu.  Nitko ne posjeduje takvu dušu kao Marija. Zato je i njeno lice jedino lice žene koje izaziva takvo divljenje. Marija je  žena! Žena, koja vlada čovječanstvom. Majka, koja vlada čovječanstvom. Ona je harmonija harmonije!

 Ja sam pokazao Mariju, kako je vidi jedan Anđeo. Ja sam za vas pun tajanstvenosti, mudrosti i iskrenosti. Ponovno sam vam objavio harmoniju!

 / Giuliana Buttini, DIKTATI JEDNOG ANĐELA …kapljice harmonije, 15 siječnja1976 – 25. Ožujka 2002.  – Zagreb 2016. Str. 30 – 31/

LJEPOTA BLAŽENE DJEVICE MARIJE SAMO SE U NEBU MOŽE SHVATITI

LJEPOTA BLAŽENE DJEVICE MARIJE SAMO SE U NEBU MOŽE SHVATITI

„Ja sam tajanstveni Anđeo Astralio kojeg su vaša srca već zavoljela.                                        

Jer ja jesam tajanstven, ali moja ljubav nije. Ja vam nju pokazujem  mojim riječima.“

 

„Najharmoničnija od svih stvorova koje mi možemo vidjeti u nebeskoj harmoniji i koje ćete vi vidjeti u nebeskoj harmoniji je Marija Kraljica Neba. Ona je harmonična jer je stvorena od božanske harmonije, u mislima Stvoritelja. On ju je stvorio čistu i svetu, kao najslađu Majku ljudi i Anđela. Ljubav Majke Božje dodaje općoj harmoniji Svoju harmoniju. Nijedno veličanstveno pero  nekog čovjeka ne može je opisati u svoj Njenoj ljepoti. Nitko, tko je bio pun ljubavi, opisao ju je približno istini. Kažem približno, jer i nadahnuti čovjek biva kočen svojom ljudskošću i zato Je ne može potpuno  opisati. Jer on si ne može predstaviti harmoniju najskladnijeg Bića. Ti, (mariolog Pater Gabriel Roschini), koji nosiš ime jednog od naših, ti si taj, koji najbolje o Njoj govoriš i Nju opisuješ, jer ti Nju osjećaš. Kada Ju ti opisuješ, misli Marijine ulaze u tvoje. Jer ljubav, koju osjećaš prema našoj nebeskoj Majci je kao magnet, kao svjetlo koje privlači našu presvetu Majku. Srce Marijino je Srce Isusovo. Majka i Sin u Jednom Srcu! Marija ima najljubaznije lice. Pri promatranju Njenog lica čuju se slatke melodije. Tko ju promatra, osjeća tako veliku radost koju se ne može na zemlji predstaviti. Vi koji ste na zemlji, dođite letjeti sa mnom! Uzimam vas sa sobom i pokazujem vam Njezin plavi Mantil, kakav niste nikada vidjeli. Ovo nebesko plavetnilo je jedinstveno plavetnilo, ovaj mantil, koji vas zaogrće, sastoji se od ljubavi i svjetlosti za vas ljude. Svjetlo, ljubav i harmonija za vas. U Nebu je sve slava. Marija je salva. Nebo je ujedinjeno sa Ocem, Sinom i živodajnim Duhom. Ove riječi upućujem tebi, Ti si uspio da donekle predstaviš ovu predivnu harmoniji onima koji su čitali ovaj hvalospjev.  Ti Nju nosiš u svome srcu i zato je drugi mogu osjećati u svome srcu! Zato ćeš se u Nebu radovati nad ovom predivnom harmaonijom, koju Marija onima poklanja koji Nju gledaju i slušaju. U Nebu je sve lijepo, jer sve je ljepota i sve je čudo. Tamo ćete gledati Mariju i radovati se Njoj, vi ljudi i djeca Marijina. Ove riječi upućujem tebi na zapovijed Marijinu. Ti Nju daješ srcima. Ona tebe nosi u srcu.

/ Giuliana Buttini, DIKTATI JEDNOG ANĐELA …kapljice harmonije, 15 siječnja1976 – 25. Ožujka 2002.  – Zagreb 2016. Str. 19 – 20/

Majka Božja je slična cvijetu

Majka Božja je slična cvijetu

Majka Božja je govorila i rekla kako sliči cvijetu iz kojeg pčele izvlače slatkoću. Pčele su Božji sluge i izabranici koji iz nje dnevno izvlače slatkoću milosrđa i imaju duhovna krila i noge.
Majka reče: „Ja sam Kraljica i Majka Milosrđa. Moj Sin, stvoritelj svih stvari, obuzet je tako slatkim osjećajem prema meni da mi je dao duhovni razum o svemu što je stvoreno. Zato sam vrlo slična cvijetu iz kojeg pčele prije svega izvlače slatkoću. Koliko god mnogo se iz njega skupi, u njemu ne ostaje ništa manje mnogo slatkoće. Tako svima mogu posredovati milosti i zadržavam još dovoljno. No i moji odabrani su slični pčelama kad su svom pobožnošću obuzeti za moju čast. Kao pčele imaju dvije noge, naime postojanu želju umnožiti moju čast; drugo, brižno rade i djelatni su koliko god mogu. Imaju i dva krila tako što se drže nedostojnima hvaliti me i poslušni su mi u svemu što se tiče moje časti. Imaju i žalac i umiru ukoliko ga izgube; to su nevolje svijeta koje im prije kraja života neće biti oduzete radi čuvanja vrlina; ali ja koja imam utjehe u izobilju ću ih tješiti.“
/Sveta Brigita Švedska, Objave, četvrta knjiga, poglavlje 86.  –opširnije na stranici  - http://www.prophecyfilm.com/croatian/ /

Majka Božja je slična košnici

Majka Božja je slična košnici

Majka Božja kaže da je slična košnici jer ju je ona blagoslovljena pčela, to jest Sin Božji, kad je sišla u njezinu utrobu tako bogato ispunila svojim najslađim medom da je po onoj slatkoći od nas oduzet svaki otrovan okus.

Blažena Djevica reče zaručnici: „Zaručnico moga Sina, pozdravila si me i usporedila s košnicom. Ja sam zaista bila košnica; jer moje je tijelo u utrobi moje majke bilo samo kao komad drva prije nego što je s njim povezana duša. Moje tijelo je i nakon moje smrti bilo kao komad drva nakon što se duša odvojila od njega sve dok Bog nije u ljubavi moju dušu uzvisio do božanstva. To je drvo postalo košnicom kad je ona blagoslovljena pčela, Sin Božji doletjela s neba i u moje tijelo sišao živi Bog. Naposljetku je u meni bilo određeno, slatko i odlično saće koje je bilo pripravljeno na sve načine i raznolikim dodacima da primi vrlo sladak med milosti Duha Svetog. Ovo je saće ispunjeno kad je Sin Božji došao s moći, ljubavlju i ljepotom. Došao je s moći jer je bio moj Gospodin i moj Bog; došao je s ljubavlju jer je zbog ljubavi koju je imao za duše primio meso i prihvatio križ, došao je u ljepoti jer iz mene izašli svi Adamovi grijesi. Zato je i najljepši Sin Božji primio najljepše meso. No kao što pčela ima žalac koj im samo nerado bode, tako moj Sin ima strogost i pravednost koje ipak primjenjuje samo onda kad to zahtijevaju grijesi. Ovoj je pčeli vraćeno zlo; jer za svoju moć je predan u ruke nepravednika; za svoju ljubav u ruke okrutnih; za svoju ljepotu je razgoljen i nemilosrdno bičevan. Neka je dakle blagoslovljena ona pčela koja si je od mojeg drva učinila košnicu i tako je bogato ispunila medom da je meni dana slatkoća iz usta sviju odnijela onaj otvoran okus.“

/ Sveta Brigita Švedska, Šesta knjiga Objava, dvanesto poglavlje, preuzeto sa stranice  -- http://www.prophecyfilm.com/croatian/ /

 

“O, slatka Marijo, nova ljepoto.“

“O, slatka Marijo, nova ljepoto….“

Sveta Brigita Švedska časti ljepotu Majke Božje ovom jedinstvenom pohvalom:

 “O, slatka Marijo, nova ljepoto, blistava ljepoto, ti mi dođi u pomoć tako da moja ružnoća postane lijepa i da se moja ljubav zapali. Tvoja ljepota daje glavi tri prednosti. Prvo to što čisti pamćenje ulaze ljupko; drugo da se radosno zadrži što se čuje; treće da se ražarenom revnošću širi na bližnjeg. Tvoja ljepota daje tri prednosti srcu. Prvo uzima težak teret mrzovolje dok se razmatraju tvoja ljubav i poniznost; drugo, očima daje suze kad se upravi pogled prema tvojem siromaštvu i strpljivosti; treće, daje srcu unutarnji žar slatkoće ako se iskreno njeguje sjećanje tvoje ljupke dobrote. Zaista, ženo, ti si najdragocjenija ljepota, najpoželjnija ljepota jer si slabima dana kao pomoć, ožalošćenima na utjehu, svima za posrednicu. Zato svi koji su čuli da ćeš se roditi i koji znaju da si se već rodila mogu uskliknuti: 'Ti blistava ljepoto, rasvijetli našu tamu; dođi, ti najdragocjenija ljepoto i uzmi našu sramotu; dođi, najljubaznija ljepoto i ublaži našu gorčinu; dođi, najmoćnija ljepoto i oslobodi nas našeg zarobljeništva; dođi, ti najuvaženija ljepoto i ukloni našu ružnoću. Blagoslovljena i poštovana tako stvorena, tako velika ljepota koju su svi patrijarsi željeti vidjeti, o kojoj su svi patrijarsi pjevali, kojoj su se radovali svi izabrani.'“ Majka odgovori: „Blagoslovljen Bog, koji je moja ljepota i koji ti je dao takve riječi za reći. Zato ti kažem da će te najstarija, vječna i najljepša ljepota koja me napravila i stvorila jačati, najstarija i nova ljepota koja sve obnavlja i koja je bila u meni i koja izlazi iz mene podučavat će te čudesnome, najpoželjnija ljepota koja sve razveseljava i obraduje zapalit će tvoju dušu njezinom ljubavlju. Zato se uzdaj u Boga jer kad se bude pojavila nebeska ljepota, sva će zemaljska ljepota biti posramljena i smatrana gnojem.“

/Sveta Brigita Švedska, Objave – 4. knjiga- 19. Poglavlje/