Translate Language

ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.
Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).
1. Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.
 
2. U otajstvima Otkupljenja

Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubaznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!
Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.
Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.
To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/bog-je-htio-svoja-najveca-djela-zapoceti-i-dovrsiti-po-presvetoj-djevici/13705902.aspx