Translate Language

nedjelja, 2. prosinca 2012.

Isus u Nazaretu kod Mame


Dolazeći od Seforija Isus i apostoli ulaze u Nazaret sa sjeverozapadne strane, ili sa najviše i najkamenitije strane. Amfiteatralni krug na stepenice, na kojem se prostire Nazaret, sav se pokazuje kad se uspneš na vrh brežuljka koji je, dolazeći iz Seforija, zadnji i koji silazi ponešto strmo po jarugama prema gradiću. Ovo je mjesto gdje su Isusa sugrađani htjeli kamenovati, a On ih zaustavio svojom moći prolazeći mimo njih  (Lk 4,28-30). Isus se zaustavlja gledajući svoj grad, drag i neprijateljski, i lice Mu se ražari u osmjeh zadovoljstva. Kakva li neznana i za Nazarećanine nezaslušena blagoslova u ovom božanskom osmjehu koji se izlijeva i, sigurno, širi u milostima na zemlju koja ga je primila kao dječaka, vidjela Ga kako raste i gdje Mu se Majka rodila, gdje je postala Zaručnica Božja i Bogorodica. Brzo se spuštaju puteljkom koji je isprava vrlo strm, a zatim, bliže gradu, blaži. Prolaze preko maslenika, zatim kroz malene njive koje su već bez žita, pa pored prvih gradskih vrtova. Visoke ograde koje ih opkoljuju nakićene lišćem, iznad kojih se nadvijaju grane stabala otežane plodovima, ili pak niski zidići suho zidani, svi pokriveni granama što vise iz voćnjaka prema vani, čine da njihov prolaz ne zapažaju domaćice koje dolaze i odlaze po vrtovima, ili peru robu te je razastiru po malim livadama koje su uz kuće.  Ograda, što s jedne strane ograđuje Marijin vrt, koja je zimi sva jedan splet trnja, ljeti sva gusto lišće nakon što je u proljeću procvala bijelim glogovim cvijećem, a u jesen se zacrvenila sitnim plodovima, sada je ukrašena bujnim jasminom i njihanjem čaški cvijeta što iz nutrine vrta baca grane na ogradu da je učini još gušćom i još ljepšom. Grmuša pjeva u guštiku ograde a iz vrta dopire gukanje golubova. "Proći ćemo puteljkom i kucat ćemo na vrata" kaza Isus... Došli su do vratiju kuće. Vrata se otvore i pokaže se slatko lice Djevice, Isus kaže samo najslađu riječ, šireći ruke da je zagrli: "Mama!" - "Oh! Sine moj! Blagoslovljeni! Uđi i neka mir i ljubav budu s Tobom!"  "I s mojom Mamom, i s kućom i sa svima koji prebivaju u njoj!"  kaže Isus, a ostali Ga slijede. "Tamo  je vaša majka, a ostale dvije učenice peku kruh  i peru robu..." tumači Marija nakon izmjene pozdrava s apostolima i nećacima. A ovi se, razboriti, povlače da ostave samima Majku i Sina.  "Evo Me do tebe, Majko moja. Bit ćemo neko vrijeme zajedno. Kako li je sladak povratak kući i k Tebi, Majko, nakon toliko kretanja među ljudima..."  - "Koji Te sve više poznaju, pa se prema toj spoznaji dijele u dvije grane: na one koji Te ljube... i one koji Te mrze. A ova je posljednja grana deblja..." - "Zlo osjeća da će uskoro biti poraženo, pa bijesni... i čini ljude bijesnima."- Neka bude utješeno tvoje srce, o moj Isuse. Toliko si žalostan! ...Razumijem... i toliko bih htjela učiniti za Tebe!" - "I činiš toliko, Mama! Hvala ti za sve što činiš ..." - "Oh! Ja sam vrlo siromašna pomoć, Sine moj! Jer ne uspjevam učiniti  da Te uzljube i da Ti dam ...veselje.. dok Ti je dopušteno da ga malo imaš. Što sam ja onda? Jedna sasvim siromašna učenica..." - "Mama! Mama! Ne govori tako! Meni snaga dolazi od tvojih molitava. Moja se pamet odmara kad mislim na tebe i evo sada, srce nalazi utjehu kad ovako stojim glavom  na tvojem blagoslovljenom srcu... Mama moja!"   Isus privuče s Sebi Majku koja stoji pred Njim uspravna dok On sjedi na škrinji uza zid, i nasloni čelo na grudi Marije koja Ga lagano miluje po kosi.