Isus s Majkom u kući Ivane Kuzine
Isus ide prema kući Ivane Kuzine. Kad sluga vratar vidi tko je taj što dolazi, uzvikuje tako radosno da je čitava kuća u žamoru. Isus ulazi smiješeći se, blagoslivljajući. Ivana trči iz perivoja koji je sav u cvatu da se baci k nogama Učiteljeivim da ih poljubi. A dolazi i Kuza koji se najprije duboko naklanja a zatim ljubi rub Isusove haljine. "Kome dugujem radost što Te imam kao svoga gosta?" pita Kuza. "Mojoj potrebi da se zaustavim i počekam svoju Majku. Dolazim iz Nazareta... i moram uzeti sa sobom za neko vrijeme svoju Majku. S njom ću ići u Kafarnaum." "Zašto ne kod mene? Nisam dostojna, ali ..." kaže Ivana. "Ti si i te kako dostojna. Ali moja Majka ima sa sobom jetrvu koja je od natrag malo dana udovica." "Kuća je velika te može ugostiti više od jednoga. A Ti si mi dao toliko radosti da Ti nije uskraćen pristup ni k nednom kutku u njoj. Zapoovijedaj, Gospodine, Ti koji si udaljio smrt od ovog boravišta i vratio mi moju procvalu i cvatuću ružu", kaže Kuza u podršku ženi, koju mora da jako ljubi. Pogledom kako joj gledom potvrđuje veliku ljubav. "Ne zapovijedam. Ali prihvaćam. Moja Majka je umorna i mnogo je trpjela u ovo zadnje vrijeme. U strahu je za Mene, a Ja joj želim pokazati da ih ima koji Me ljube." "Ah, onda je dovedi ovamo! Ja ću je ljubiti kao kćerka i sluškinja", reče Ivana. Isus pristaje. Kuza izlazi da odmah izda naređenja sluzi Jonatanu da pođe po Mariju u Nazaret. Sa udobnim i brzim kolima je Jonata otišao u Nazaret da pridigne Mariju. Grad Nazaret se uzbuđuje zbog događaja. A kad Marija i jetrva, kojima Jonata iskazuje poštovanje kao dvjema kraljicama, ulaze u kola pošto su ključeve povjerile Alfeju Sarinom, uzbuđenje raste. Kola kreću, dok se Alfej osvećuje zbog grubog čina što su ga priuštili Isusu u sinag9ogi i kaže: " Samaritanci su bolji od nas! Vidite jednog od Herodovih ljudi kako časti Njegovu Majku?... A mi! Stidim se što sam Nazarećanin." Pravi se metež između dvije stranke. Ima ih koji se odmeću od protivne stranke i dolaze k Alfeju i pitaju tisuću stvari. "Naravno!" odogovara Alfej. "Gosti prokuratorove kuće. Jeste li čuli što je kazao njegov identitet: 'Moj gospodar te moli da počastiš njegovu kuću.' Počastiti, razumjete li? A Kuza je bogat i moćan, a žena mu je kraljevska princeza. Počastiti! A mi, to jest vi, gađali ste ga kamenjem. Sramota!"... Kasna je večer kad prekrasnom cestom uzduž Galilejskog jezera stižu Jonatina kola kasom snažnih konja. Kuzine sluge, koji su već bili na straži kod vratiju, daju znak i pritrčavaju s fenjerima povećavajući svjetolst što je širi mjesec. Pritrčavaju Ivana i Kuza. Pokazuje se i Isus smiješeći se, a iza Njega je apostolska skupina. Kad izađe Marija, Ivana se baca ničice sve do zemlje i pozdravlja: "Slava cvijetu krasljevskoga roda. Slava i blagoslov Majci Riječi Spasiotelja", a Kuza se naklanja tako duboko da dublje ne može ni pred Herodom i kaže : "Blagoslovljen bio ovaj čas koji te dovodi k meni. Blagoslvoljena Ti, Isusova Majko!" Marija odgovara blago i ponizno: " Blagoslovljen naš Spasitelj i blagoslovljeni dobri koji ljube mog Sina." Svi ulaze u kuću primljeni s najživljim znakovima poštovanja. Ivana drži Mariju za ruku i smiješi joj se gvoovreći: "Dopustit ćeš mi da Ti služim, zar ne?" "Ne meni. Njemu uvijek služi i ljubi Ga. Time ćeš mi već dati sve. Svijet Ga ne ljubi... To je moja bol." "Znam. Zašto ta ravnodušnost kod jednog dijela svijeta, dok bi drugi za Njega dali život?" "Jer je On znak protivljenja za mnoge. Jer je On vatra koja pročišćuje kovinu. Zlato se čisti. Troska pada na dno i baca se. Rečeno mi je kad je bio mališan... 'Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan...' ( Lk 2,33) i proroštvo se ispunja dan za danom..."
" Ne plači, Marijo. Mi ćemo Ga ljubiti i braniti", tješi Ivana.
