nedjelja, 1. travnja 2018.

ISUSOVA SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE


ISUSOVA  SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE

„ZLATNA ŠKRINJA“

Isus je u sinagogi u Kafarnaumu govorio o „Kruhu koji je sišao s neba“. Slušateljima koji su se na njegove riječi sablažnjavali i mrmljali do ovo tumačenje:

„Zašto mrmljate među sobom? Da, Ja sam Sin Marije iz Nazareta,kćeri Joakima od koljena Davidova, djevice posvećene u Hramu, a zatim udate za Josipa Jakovljeva od koljena Davidova. Vi ste mnogi poznavali pravednike koji su dali život Josipu, kraljevskom drvodelji, i Mariji, djevici baštinici kraljevskog koljena. To vas nuka da kažete: 'Kako ovaj može reći da je sišao s Neba? I u vama se rađa sumnja.

Podsjećam vas na proroke s njihovim proroštvima o Utjelovljenju Riječi. Podsjećam vas također kako je još više za nas Izraelce nego za bilo koji drugi narod nesumnjivo da Onaj kome se ne usuđujemo spomenuti imena ne bi mogao sebi dati Tijelo po za po zakonima čovječanstva, i k tome propaloga čovječanstva. Ako se Prečisti, Nestvoreni ponizio dotle da postane Čovjekom iz ljubavi prema čovjeku, nije mogao nego odabrati Djevice čišće od ljiljana da svoje Božanstvo zaodjene Tijelom. Kruh koji je sišao s neba u vrijeme Mojsijevo bio je metnut u zlatnu škrinju pokrivenu Pomirilištem, čuvanu od Keruba, iza Šatorskih zastora. A s Kruhom bila je i Riječ Božja. I Pravedno je bilo da tako bude, jer darove Božje i ploče njegove presvete Riječi valja nadasve poštivati. Ali što onda mora da je Bog pripravio za samu svoju Riječ i pravi Kruh koji je sišao s Neba? Škrinju nepovrediviju i dragocjeniju od zlatne škrinje, pokrivenu dragocjenim Pomirilištem  njezine čiste volje da se žrtvuje, čuvenu od Božjih Keruba, zastrtu velom djevičanske bjeline, savršene poniznosti, uzvišene ljubavi i svih najsvetijih kreposti.

Dakle? Zar još ne razumijete da je moje Očinstvo u Nebu, i da Ja stoga odanle dolazim?

četvrtak, 1. ožujka 2018.

„Evo službenice Gospodnje!“


Blažena Djevica Marija:

        „Evo službenice Gospodnje!“
 
Za vrijeme treće godine Kristova javnog života, u vrtu kućice u Nazaretu, pred apostolima, učenicima pastirima, učenicama i ostalima, sve u svemu četrdesetak slušatelja, Isus govori o svojoj Majci:
            „Bilo je jednog poslijepodneva u mjesecu Adaru. U tihom su vrtu bila u cvatu stabla, a Marija, žena Josipova, ubrala je bila jednu cvjetnu grančicu da bi zamijenila onu koja je od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila došla u Nazaret, pošto je dignuta iz hrama da počasti kuću svetih. I s dušom podijeljenom  između trojeg: Hrama, kuće i Neba, ona je promatrala cvjetnu grančicu, misleći koko joj je sa jednom sličnom, procvalom na neobičan način, ubranom sa stabla usred zime i procvalom kao u proljeće pred Kovčegom Gospodnjim – možda ju je ugrijalo Sunce-Bog sipajući zrake na svoju Slavu – Bog dao na znanje svoju volju .. I mislila je još kako joj je Josip na dan vjenčanja bio donio drugog cvijeća, ali nikad sličnog onom prvom koje je na nježnim laticama imalo napisano: ' Hoću da budeš združena s Josipom'… Mislila je o tolikim stvarima… I misleći uziđe k Bogu. Ruke su bile zaposlene između preslice i vretena  i izvlačile su jednu nit tanju od jednog od vlasa njezine mladenačke glave…

            Duša je tkala sag ljubavi, idući mirno, poput čunka na tkalačkom stanu, od zemlje do Neba. Od kućnih potreba, od muža, prema potrebama duše, Boga. I pjevala i molila A sag se je tkao na mističnom tkalačkom stanu, savijao se od zemlje do neba, uzdizao se i gubio tamo gore… Od čega sazdan? Od niti tananih, savršenih, jakih, njezinih kreposti, od leteće niti čunka za koji je Ona držala da je 'njezin', a bio je Božji: čunak Volje Božje na koji je bila namotana volja malene, velike Djevice Izraela, Nepoznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je procvjetao cvjetovima ljubavi, čistoće, palmama  mira, palmama save, ljubičicama, jasminima. Svaka  je krepost cvala na sagu ljubavi koji je Božja Djevica pozvana, razvijala od zemlje do Neba. Pa budući da nije bio dovoljan sag, Ona je dala maha srcu i pjevala: 'Dođi, moj Dragane, u svoj vrt i jedi plod svojih jabuka… Neka siđe moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam  Dragome svome, a Dragi moj pripada meni. On pase među ljiljanima ' (pj 5,1;6,2-3). A iz neizmjernih daljina, kroz bujice Svjetla, dolazio je Glas koga ljudsko uho ne može čuti, niti ljudsko grlo oblikovati. I govorio je: 'Kako si lijepa, prijateljice moja! Kako si lijepa!.. S usana tvojih saće kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac zapečaćen, sestro moja, nevjesto…'   (Pj 4,1 i 11-12) i dva su se glasa sjedinila u jedno i pjevala vječnu istinu… 'Ljubav je jača od smrti (Pj 8,6-7). Ništa ne može ugasiti ili potopiti našu ljubav'. 
            I Djevica se preobražavala tako…tako…tako… dok je silazio Gabriel i dozivao je, svojim plamsanjem, na Zemlju i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi Ona mogla čuti i shvatiti traženje Onoga koji ju je nazvao 'Sestrom' ali koji ju je htio za 'Zaručnicu .' Evo, tu se zbilo Otajstvo… A Marija, kao u snu, blago se smiješeći, očiju raširenih od sretnoga plača: 'Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj Riječi!'

            Moja Majka! Ovo je moja Majka.  I dobro je da je počnete upoznavati u čitavom njezinom svetom liku….'

četvrtak, 1. veljače 2018.

„Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji.“


 „Ljubav je potakla Trojstvo


da dade Mariju i Isusa zemlji.“

Apostol Juda tadej, Isusov rođak i nećak Marijin obraća se božanskom Učitelju i iznenada ga pita: 
„Brate moj, reci mi jednu stvar koju odavna želim znati. Kako ti gledaš Mariju?  Kao Majku ili kao podložnika? Ona Ti je Majka, ali je žena, a Ti si Bog…“ govori Tadej.

A Isus mu odgovara: „Vidim ju kao sestru i zaručnicu, kao nasladu i odmor Boga i kao utjehu Čovjeku. Sve je vidim i imam u Mariji  kao Bog i kao Čovjek. Ona je bila Naslada Druge Osobe Trojstva na Nebu. Naslada Riječi i Naslada Oca i Duha. Naslada je Utjelovljenog Boga, i bit će Naslada proslavljenog Čovjeka- Boga.“
Koje li tajne! Bog se je, dakle dvaput odrekao svojih užitaka? U Tebi i u Mariji, i dao vas je zemlji…“ razmišlja Revnitelj.

„Kakve li ljubavi? To trebaš reći. Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji „  kaže Jakov.
“I ne bojte se, ne za tebe koji si Bog, nego za svoju Ružu, da je povjerite ljudima, koji su svi nedostojni da je štite?“ pita Toma.

„Toma (odvraća Isus), odgovara ti Pjesma nad pjesmama (8, 11-12): „Mirotvorac je imao vinograd i povjerio ga vinogradarima, a ovi, oskvrnitelji podbadani od Oskvrnitelja, bili bi dali velike svote da ga imaju, ili sva zavođenja da ga zavedu, ali se lijepi vinograd Gospodnji očuvao sam, niti je htio svojih plodova dati drugome do li Gospodinu i samo se Njemu otvori rađajući neprocjenjivo Blago: Spasitelja.“

ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.
Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).
1. Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.
 
2. U otajstvima Otkupljenja

Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubaznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!
Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.
Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.
To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/bog-je-htio-svoja-najveca-djela-zapoceti-i-dovrsiti-po-presvetoj-djevici/13705902.aspx

petak, 1. prosinca 2017.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA U SRCU SVETE TEREZIJE AVILSKE


BLAŽENA DJEVICA MARIJA
U SRCU SVETE TEREZIJE AVILSKE


Hvalite Boga, kćeri moje, što ste kćeri tako dobre Majke i nasljedujte njezine kreposti. Razmišljajte kolika je njena uzvišenost i kako je dobro imati ju za zaštitnicu. Budimo slične, kćeri moje, velikoj poniznosti Presvete Djevice čiju odjeću nosimo... jer koliko god se činilo da se ponižavamo, to je premalo da budemo kćeri tako velike Majke. Nema "dame" koja bi Boga tako prisilila na predaju kao Poniznost; ona ga je donijela s nebesa u utrobu Djevice i njome ćemo ga dovesti u naše duše samo jednom vlasi. Sjećam se kad mi je umrla majka, imala sam 12 godina... Kad shvatih što sam izgubila, sva u žalosti utekoh se k slici Naše Gospe, i roneći suze zamolih je da mi Ona bude Majka. Učinih to bezazleno, ali mi je to jako koristilo... Uvijek sam, naime, kod ove uzvišene Djevice dobivala pomoć za sve što sam je molila. Naša Gospa ima običaj dijeliti milosti onima koji se žele uteći pod njezino okrilje. Ja nemam drugog lijeka nego uteći se Milosrđu Božjem i uzdati se u zasluge njegova Sina i Djevice, njegove Presvete Majke, čiju odjeću nedostojna nosim.Naša Majka i Gospođa je stajala pod križem... Njezina presveta duša trpjela je i umirala krutom smrću... Isusu i Mariji je veoma milo kad suosjećamo s njihovim bolima, makar time i gubimo nešto od svojega veselja. Njegova Presveta Majka... bijaše čvrsta u vjeri, jer ga je ljubila savršeno. On joj je pomogao svojom prisutnošću... po njegovom presvetom čovještvu Bog nam želi udijeliti velike milosti. Gospodinu je vrlo draga svaka služba koja se iskazuje njegovoj Majci... Bijasmo svi u molitvi... ja vidjeh našu Gospu u prevelikoj slavi kako svojim plaštem zakriljuje naš karmelski Red. Prevelika je bila ljepota što je vidjeh na našoj Gospi... Bila je obučena u bjelinu, sva u velikom sjaju koji je tako milo godio našim očima... Gospa mi se učinila vrlo mladom... Bila sam prepuna zadovoljstva i slave i poželjeh da me ona nikada ne ostavi...

srijeda, 1. studenoga 2017.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA U SRCU KARMELIČANKE


- Meditacija Blažene Elizabete od Presvetog Trojstva.

O, kako svi sveci ostaju u sjeni kad pogledamo sjaj Presvete Djevice. Ona je  neizreciva... Nijedan jezik nije mogao objaviti, nijedno pero nije moglo napisati tajnu koju je Ona čuvala i o kojoj je razmišljala u svojem srcu.
Razmišljajmo o tome što se događalo u duši Djevice, kad je u sebi nosila Utjelovljenu Riječ... S kojom li je šutnjom, sabranošću i klanjanjem zaronila u dubinu svoje duše da ogrli Boga kojemu je imala biti majka.
 
Bog je pogledao na neznatnost službenice svoje. Promatrajući ovo tako lijepo stvorenje koje nije poznavalo svoju ljepotu, Otac je htio da Ona bude u vremenu Majka onoga kojemu je Otac od vječnosti.
 
Kad čitam u evanđelju da je Marija žurno otišla u Judejsko gorje da izvrši službu ljubavi kod svoje rođakinje Elizabete, vidim je kako prolazi tako lijepo, tako mirno i veličanstveno, posve sabrana u nutrini.
 
S najvećim je mirom i sabranošću proživljavala sve događaje... i njezina je molitva uvijek bila: "Evo, službenice Gospodnje!"

O nikad je nisam toliko ljubila! Plačem od radosti misleći da je ovo tako prozračno i sjajno stvorenje, moja Majka. Veselim se njezinoj ljepoti kao dijete koje ljubi svoju majku i imam vrlo duboku sklonost prema njoj, stoga sam je uzela za čuvaricu i Kraljicu svoje duše.
Ova Majka milosti odgojit će moju dušu kako bi njezino malo dijete bilo živa slika njezinog Sina, koji je savršena pohvala svojega Oca... Ona će me naučiti ljubiti Isusa i klanjati mu se u dubini moje duše.

Sveta krunica! To je lanac ljubavi koji nas ujedinjuje s Marijom. O Marijo, svaki dan te iznova molim, daj da moje srce bude uvijek čisto i ponizno... pomozi mi da stupam za Isusom ovim križnim putem kojim me vodi.
Moja majko, stavila sam tvoju dušu u dušu Majke žalosne i žarko molim da te utješi...
 
Marija je tu, ispod križa, u snazi i srčanosti... moj Učitelj mi veli: "Evo ti Majke!" On mi je daje za majku... I sada kad sam se vratila svome Ocu, kad me umjesto sebe stavio na križ kako bi u svojem tijelu trpjela ono što nedostaje mukama njegovim, za njegovo tijelo koje je Crkva, Marija je tu da me nauči trpjeti, da mi pomogne... Ikad budem izrekla zadnje riječi, Ona je opet tu, Ona "Vrata Nebeska" da me uvede u nebeske odaje. O, Majko od brze pomoći, nikad ti neću moći izreći svoju ljubav i zahvalnosti...

Ona, Bezgrješna Djevica dala mi je karmelsko odijelo i ja je molim da me obuče u onu haljinu od najljepšeg platna kojim se ukrašava zaručnica kad polazi na svadbenu gozbu Jaganjčevu.
Marija je jedino stvorenje koje je spoznalo veliki dar Božji i od toga dara nije izgubila ni čestice... Ona je stvorenje tako čisto, tako svijetlo, da se čini da je svijetlo samo... jedno stvorenje izgubljeno u Bogu, utopljena je u dubinama svoje duše, gdje prebiva Presveto Trojstvo i potpuno je izručena njima... Ne, ne možemo ništa više reći, nego Djevica vjerna.

Bila je tako velika u svojoj poniznosti. Uvijek je zaboravljala samu sebe, i jer je bila oslobođena sebe same, mogla je pjevati: "Svemogući mi je učinio velika djela, odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom ...

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/marija-u-srcu-bl-elizabete-od-presvetoga-trojstva/13677114.aspx

nedjelja, 1. listopada 2017.

MARIJA U MISLIMA SV. IVANA OD KRIŽA



Preslavna djevica, naša Gospa, bila je od početka uzdignuta na najviši stupanj sjedinjenja i zato nikad nije imala

utisnut u dušu nikakav oblik stvorenja koje bi je pokretalo na djelovanje, nego su njezini pokreti uvijek bili vođeni od Duha Svetoga.

Tad anđela dozivaše koji Gabriel se zvaše, k Mariji da brže leti, nazaretski u dom sveti, da blagu joj vijest najavi i pristanak njen pribavi;

u njoj potom, istog trena, Riječ je tijelom odjevena... Vrijeme ono dospjelo je da se svjetlo rodilo je...

Djeva čista, Majka mila u jasle ga postavila među dvije nijeme živine da mu ondje družbu čine.

Vjenčanje se ovdje zbiva božanstva i čovječanstva, zato ovaj prizor skriva mnogostruka svjedočanstva... Majka udivljena gleda

zamjenu još neviđenu: Bog se ljudskom plaču preda, ljude Božja radost prenu! To dvoje se prvom zbilo i na zemlji pojavilo.

Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji i Majka Božja je moja i sve su stvari moje...

Bog je moj i za mene, jer Krist je moj i sav za mene... Što dakle tražiš, dušo moja?! Tvoje je sve i sve je to za tebe.