petak, 1. lipnja 2018.

Marijina bol kod Smrti Josipove


Marijina bol kod Smrti Josipove

Govori Isus. »Svim ženama koje muči bol savjetujem da u svojem udovištvu nasljeduju Mariju: da se sjedine s Kristom. U bludnji su oni koji misle da Marija nije trpjela u srcu. Moja je Majka trpjela.

Znajte to. Sveto, jer u Njoj sve bijaše sveto, ali gorko. Isto su tako u bludnji, koji misle da je Marija bila u ljubavi prema suprugu hladna, jer joj bijaše suprug duha, a ne tijela. Marija je duboko ljubila svoga Josipa, kojemu je posvetila šest lustara (Lustar = pet godina op. prev.) vjernoga života. Josip joj bijaše otac, suprug, brat, prijatelj, zaštitnik.

Sad se Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim. Kuća joj bijaše kao gromom udarena. Počela se dijeliti. Prije bijaše jedno jedinstveno u kojem su se članovi međusobno podr-ž'avali. Sad će manjkati glavni zid, prvi od udaraca nanese-nih ovoj Obitelji, znak kia če je vrlo brzo i Isus napustiti. Volja Vječnoga, koja je htjela da ona bude Zaručnica i Majka, sad joj nameće udovištvo i napuštanje njezinog Stvorenja. Marija govori u suzama jedan od svojih uzvišenih "Da". Da, Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi.

I da bi imala snage u onom času, privinula se uza Me. Uvijek se stiskala uz Boga, Marija, u najtežim časovima svoga života. U Hramu pozvana na vjenčanje, u Nazaretu pozvana na Majčinstvo, još u Nazaretu u suzama udovištva, i kasnije u mukama rastanka od Sina, i na Kalvariji kad me je u groznoj boli gledala da umirem.

Učite se od Nje, vi koji plačete. Učite se od Nje vi koji umirete. Naučite se od Nje vi koji živite da umrete. Nastojte zaslužiti riječi koje sam rekao Josipu. Bit će vaš mir u smrtnoj borbi. Učite se od Nje vi koji umirete, da zaslužite imati Isusa blizu za svoju utjehu. I ako još niste zaslužili, jednako se usudite prizvati Me. Ja ću doći. Ruku punih milosti i utjeha, Srca puna opraštanja i Ljubavi, usta punih riječi oproštenja i ohrabrenja.

Smrt gubi svaku gorčinu ako se dogodi na mojim rukama. Vjerujte to. Ne mogu dokinuti smrti, ali je činim blagom onome koji umire pouzdavajući se u Mene. Krist je za sve vas rekao na svojem Križu: "Gospodine , u ruke tvoje predajem duh svoj“  To je rekao u svojoj, misleći na vaše agonije, na vaše strave, na vaše pogreške, na vaš strah, na vaše želje za oproštenjem. On je to rekao srcem razderanim od ljute boli, prije nego što je probodeno kopljem, u najvećim duševnim mukama, većim od fizičkih, da agonije onih koji umiru, misleći na Njega, budu zaslađene Gospodinom i da im duh prijeđe iz smrti u život, iz boli u vječnu radost.

utorak, 1. svibnja 2018.

„Savršena Službenica Božja“


Mlada židovska proročica Sabeja s Karmela, iz Betleka, iz roda Aronova, na Zakejevom imanju blizu Jerihona, nakon što je nadahnuta od Boga izrekla najviše hvale o Kristu, Mesiji Otkupitelju, počinje govoriti o Njegovoj Majci zapovjedničkim glasom:
 
 „Gledaj svoga Kralja, narode Božji! Prepoznaj njegovo Lice! Ljepota Boga je pred tobom! Mudrost Božja uzela je usta da te pouči. Nisu više proroci, o izraelski narode, oni koji ti govore o Onome kojega nije slobodno imenovati To je On sam. On koji pozna tajnu koja je Bog, govori ti o Bogu… Utjelovio se u krilu jedne Izraelove žene, veće pred licem Boga i ljudi od svake druge žene. Ona je zanijela srce Božje samim jednim od svojih golubinjih drhtaja. Ljepota njezina duha očarala je Svevišnjega i On ju je učinio svojim prijestoljem.

Marija Aronova zgriješila je jer je u njoj bio grijeh. Debora je prosudila što  treba  učiniti, ali nije učinila svojim rukama. Jaela je bila jaka, ali se okaljala krvlju. Judita je bila pravedna i bojala se Gospodina, i Bog je bio njezinim riječima i dopustio je djelo da se spasi Izrael, ali se iz ljubavi prema domovini poslužila ubilačkom lukavošću.

Ali žena koja je Krista, Mesiju rodila nadvisuje sve te žene jer je savršena Službenica Božja   i služi mu ne griješeći. Sva čista, nevina i lijepa, ona je krasna Zvijezda Božja od svog izlaza do zalaza. Ne prethodi i ne slijedi sveti Kovčeg, kao Marija Aronova, jer Kovčeg je Ona sama. Ona prolazi iznad mutnog vala zemlje prekrivene potopom grijeha i spasava, jer tko  uđe u  Nju nalazi Gospodina.

nedjelja, 1. travnja 2018.

ISUSOVA SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE


ISUSOVA  SLIKA I OPIS SVOJE MAJKE

„ZLATNA ŠKRINJA“

Isus je u sinagogi u Kafarnaumu govorio o „Kruhu koji je sišao s neba“. Slušateljima koji su se na njegove riječi sablažnjavali i mrmljali do ovo tumačenje:

„Zašto mrmljate među sobom? Da, Ja sam Sin Marije iz Nazareta,kćeri Joakima od koljena Davidova, djevice posvećene u Hramu, a zatim udate za Josipa Jakovljeva od koljena Davidova. Vi ste mnogi poznavali pravednike koji su dali život Josipu, kraljevskom drvodelji, i Mariji, djevici baštinici kraljevskog koljena. To vas nuka da kažete: 'Kako ovaj može reći da je sišao s Neba? I u vama se rađa sumnja.

Podsjećam vas na proroke s njihovim proroštvima o Utjelovljenju Riječi. Podsjećam vas također kako je još više za nas Izraelce nego za bilo koji drugi narod nesumnjivo da Onaj kome se ne usuđujemo spomenuti imena ne bi mogao sebi dati Tijelo po za po zakonima čovječanstva, i k tome propaloga čovječanstva. Ako se Prečisti, Nestvoreni ponizio dotle da postane Čovjekom iz ljubavi prema čovjeku, nije mogao nego odabrati Djevice čišće od ljiljana da svoje Božanstvo zaodjene Tijelom. Kruh koji je sišao s neba u vrijeme Mojsijevo bio je metnut u zlatnu škrinju pokrivenu Pomirilištem, čuvanu od Keruba, iza Šatorskih zastora. A s Kruhom bila je i Riječ Božja. I Pravedno je bilo da tako bude, jer darove Božje i ploče njegove presvete Riječi valja nadasve poštivati. Ali što onda mora da je Bog pripravio za samu svoju Riječ i pravi Kruh koji je sišao s Neba? Škrinju nepovrediviju i dragocjeniju od zlatne škrinje, pokrivenu dragocjenim Pomirilištem  njezine čiste volje da se žrtvuje, čuvenu od Božjih Keruba, zastrtu velom djevičanske bjeline, savršene poniznosti, uzvišene ljubavi i svih najsvetijih kreposti.

Dakle? Zar još ne razumijete da je moje Očinstvo u Nebu, i da Ja stoga odanle dolazim?

četvrtak, 1. ožujka 2018.

„Evo službenice Gospodnje!“


Blažena Djevica Marija:

        „Evo službenice Gospodnje!“
 
Za vrijeme treće godine Kristova javnog života, u vrtu kućice u Nazaretu, pred apostolima, učenicima pastirima, učenicama i ostalima, sve u svemu četrdesetak slušatelja, Isus govori o svojoj Majci:
            „Bilo je jednog poslijepodneva u mjesecu Adaru. U tihom su vrtu bila u cvatu stabla, a Marija, žena Josipova, ubrala je bila jednu cvjetnu grančicu da bi zamijenila onu koja je od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila došla u Nazaret, pošto je dignuta iz hrama da počasti kuću svetih. I s dušom podijeljenom  između trojeg: Hrama, kuće i Neba, ona je promatrala cvjetnu grančicu, misleći koko joj je sa jednom sličnom, procvalom na neobičan način, ubranom sa stabla usred zime i procvalom kao u proljeće pred Kovčegom Gospodnjim – možda ju je ugrijalo Sunce-Bog sipajući zrake na svoju Slavu – Bog dao na znanje svoju volju .. I mislila je još kako joj je Josip na dan vjenčanja bio donio drugog cvijeća, ali nikad sličnog onom prvom koje je na nježnim laticama imalo napisano: ' Hoću da budeš združena s Josipom'… Mislila je o tolikim stvarima… I misleći uziđe k Bogu. Ruke su bile zaposlene između preslice i vretena  i izvlačile su jednu nit tanju od jednog od vlasa njezine mladenačke glave…

            Duša je tkala sag ljubavi, idući mirno, poput čunka na tkalačkom stanu, od zemlje do Neba. Od kućnih potreba, od muža, prema potrebama duše, Boga. I pjevala i molila A sag se je tkao na mističnom tkalačkom stanu, savijao se od zemlje do neba, uzdizao se i gubio tamo gore… Od čega sazdan? Od niti tananih, savršenih, jakih, njezinih kreposti, od leteće niti čunka za koji je Ona držala da je 'njezin', a bio je Božji: čunak Volje Božje na koji je bila namotana volja malene, velike Djevice Izraela, Nepoznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je procvjetao cvjetovima ljubavi, čistoće, palmama  mira, palmama save, ljubičicama, jasminima. Svaka  je krepost cvala na sagu ljubavi koji je Božja Djevica pozvana, razvijala od zemlje do Neba. Pa budući da nije bio dovoljan sag, Ona je dala maha srcu i pjevala: 'Dođi, moj Dragane, u svoj vrt i jedi plod svojih jabuka… Neka siđe moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam  Dragome svome, a Dragi moj pripada meni. On pase među ljiljanima ' (pj 5,1;6,2-3). A iz neizmjernih daljina, kroz bujice Svjetla, dolazio je Glas koga ljudsko uho ne može čuti, niti ljudsko grlo oblikovati. I govorio je: 'Kako si lijepa, prijateljice moja! Kako si lijepa!.. S usana tvojih saće kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac zapečaćen, sestro moja, nevjesto…'   (Pj 4,1 i 11-12) i dva su se glasa sjedinila u jedno i pjevala vječnu istinu… 'Ljubav je jača od smrti (Pj 8,6-7). Ništa ne može ugasiti ili potopiti našu ljubav'. 
            I Djevica se preobražavala tako…tako…tako… dok je silazio Gabriel i dozivao je, svojim plamsanjem, na Zemlju i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi Ona mogla čuti i shvatiti traženje Onoga koji ju je nazvao 'Sestrom' ali koji ju je htio za 'Zaručnicu .' Evo, tu se zbilo Otajstvo… A Marija, kao u snu, blago se smiješeći, očiju raširenih od sretnoga plača: 'Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj Riječi!'

            Moja Majka! Ovo je moja Majka.  I dobro je da je počnete upoznavati u čitavom njezinom svetom liku….'

četvrtak, 1. veljače 2018.

„Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji.“


 „Ljubav je potakla Trojstvo


da dade Mariju i Isusa zemlji.“

Apostol Juda tadej, Isusov rođak i nećak Marijin obraća se božanskom Učitelju i iznenada ga pita: 
„Brate moj, reci mi jednu stvar koju odavna želim znati. Kako ti gledaš Mariju?  Kao Majku ili kao podložnika? Ona Ti je Majka, ali je žena, a Ti si Bog…“ govori Tadej.

A Isus mu odgovara: „Vidim ju kao sestru i zaručnicu, kao nasladu i odmor Boga i kao utjehu Čovjeku. Sve je vidim i imam u Mariji  kao Bog i kao Čovjek. Ona je bila Naslada Druge Osobe Trojstva na Nebu. Naslada Riječi i Naslada Oca i Duha. Naslada je Utjelovljenog Boga, i bit će Naslada proslavljenog Čovjeka- Boga.“
Koje li tajne! Bog se je, dakle dvaput odrekao svojih užitaka? U Tebi i u Mariji, i dao vas je zemlji…“ razmišlja Revnitelj.

„Kakve li ljubavi? To trebaš reći. Ljubav je potakla Trojstvo da dade Mariju i Isusa zemlji „  kaže Jakov.
“I ne bojte se, ne za tebe koji si Bog, nego za svoju Ružu, da je povjerite ljudima, koji su svi nedostojni da je štite?“ pita Toma.

„Toma (odvraća Isus), odgovara ti Pjesma nad pjesmama (8, 11-12): „Mirotvorac je imao vinograd i povjerio ga vinogradarima, a ovi, oskvrnitelji podbadani od Oskvrnitelja, bili bi dali velike svote da ga imaju, ili sva zavođenja da ga zavedu, ali se lijepi vinograd Gospodnji očuvao sam, niti je htio svojih plodova dati drugome do li Gospodinu i samo se Njemu otvori rađajući neprocjenjivo Blago: Spasitelja.“

ponedjeljak, 1. siječnja 2018.

Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Bog je htio svoja najveća djela započeti i dovršiti po Presvetoj Djevici


Priznajem sa svom Crkvom da je Marija puko stvorenje, izašlo iz ruku Svevišnjega pa je, u usporedbi s njegovim neizmjernim Veličanstvom, manja od atoma. Ili, radije, ona nije ništa jer je On sam Onaj koji jest (Iz 3, 14). Dosljedno, ovaj veliki Gospodin, uvijek neovisan i dostatan sam sebi, nije uopće ni najmanje trebao Presvetu Djevicu, niti je treba da može izvršiti svoju volju i očitovati svoju slavu. Njemu je dosta htjeti, pa će sve biti.
Međutim, kažem i ovo, uzevši stvari kako stoje, otkad je Bog stvorio Presvetu Djevicu, on je po njoj htio početi i dovršiti svoja najveća djela. Stoga možemo slobodno vjerovati da on ne će svoj postupak promijeniti kroz sve vjekove jer je on Bog te nimalo ne mijenja ni svoje misli ni svoje ponašanje (usp. Heb 1, 12).
1. Marija u otajstvu Utjelovljena Isusa Krista

Bog Otac dao je svoga Jedinca samo po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje. Sin se je Božji utjelovio za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Bog Duh Sveti je oblikovao Isusa Krista, ali tek kad je zatražio njezinu privolu po jednom od prvih službenika svoga dvora.
 
2. U otajstvima Otkupljenja

Bog Otac udijelio je Mariji svoju plodnost, koliko je puko stvorenje bilo sposobno za to, dajući joj moć da rodi njegova Sina i sve udove njegova otajstvenog Tijela.
Bog Sin je sišao u njezino djevičansko krilo kao novi Adam u svoj zemaljski raj da se tu naslađuje i otajstveno izvodi čudesa milosti. Bog, koji je postao čovjekom, smatrao je svojom slobodom svoje utamničenje u Marijinu krilu. Svoju je snagu pokazao kad je pustio da ga nosi ova djevojčica. Držao je svojom i Očevom slavom, sakriti svoj sjaj u svakome stvoru na ovoj zemlji i otkriti ga samo Mariji. Proslavio je svoju nezavisnost i svoje veličanstvo, oviseći o ovoj ljubaznoj Djevici: u svom začeću, u svom rođenju, u svom prikazanju u hramu, u svom skrovitom životu kroz trideset godina, sve do svoje smrti kojoj je htio da i ona prisustvuje, da s njom zajedno prinese jednu te istu žrtvu i da se s njezinom privolom žrtvuje Vječnome Ocu, kao nekoć Izak Abrahamovom privolom Božjoj volji (usp. Post 22, 2). Upravo ona ga je dojila, branila, uzdržavala, odgajala i žrtvovala za nas. O divne li i nečuvene ovisnosti samoga Boga, koju Duh Sveti nije mogao prešutjeti u Evanđelju, kako bi nam pokazao njezinu vrijednost i neizmjernu slavu, iako nam je sakrio skoro sva divna djela koja je ova Utjelovljena Mudrost učinila u svom skrovitom životu. Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podlažemo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora!
Ako pomnije pregledamo ostatak života Isusa Krista, vidjet ćemo da je on htio početi svoja čudesa po Mariji. On je posvetio svetog Ivana Krstitelja u krilu njegove majke, svete Elizabete, na Marijinu riječ: netom što je Marija progovorila, Ivan se posvetio (usp. Lk 2, 51) – i to je njegovo prvo i najveće čudo milosti. On je na svadbi u Kani pretvorio vodu u vino na njezinu poniznu molbu (usp. Iv 2, 1-12) – to je njegovo prvo čudo na prirodi. On je počeo i nastavio svoja čudesa po Mariji i nastavit će ih činiti po Mariji sve do konca vjekova.
Duh Sveti je neplodan u Bogu, to jest on ne proizvodi ni jednu drugu božansku osobu, ali je postao plodan po Mariji, koju je uzeo za Zaručnicu. Po njoj, u njoj i od nje, proizveo je svoje remek-djelo, Bogočovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenoga Tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu.
To ne znači da Presveta Djevica daje plodnost Duhu Svetomu, kao da je on ne bi imao. Jer kao Bog, ima plodnost ili sposobnost proizvoditi, kao što je ima Otac i Sin, premda to svojstvo ne provodi u djelo, pošto ne proizvodi nijednu drugu božansku osobu. Nego hoćemo reći da Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebna te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!

http://www.zamakdushe.bloger.index.hr/post/bog-je-htio-svoja-najveca-djela-zapoceti-i-dovrsiti-po-presvetoj-djevici/13705902.aspx

petak, 1. prosinca 2017.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA U SRCU SVETE TEREZIJE AVILSKE


BLAŽENA DJEVICA MARIJA
U SRCU SVETE TEREZIJE AVILSKE


Hvalite Boga, kćeri moje, što ste kćeri tako dobre Majke i nasljedujte njezine kreposti. Razmišljajte kolika je njena uzvišenost i kako je dobro imati ju za zaštitnicu. Budimo slične, kćeri moje, velikoj poniznosti Presvete Djevice čiju odjeću nosimo... jer koliko god se činilo da se ponižavamo, to je premalo da budemo kćeri tako velike Majke. Nema "dame" koja bi Boga tako prisilila na predaju kao Poniznost; ona ga je donijela s nebesa u utrobu Djevice i njome ćemo ga dovesti u naše duše samo jednom vlasi. Sjećam se kad mi je umrla majka, imala sam 12 godina... Kad shvatih što sam izgubila, sva u žalosti utekoh se k slici Naše Gospe, i roneći suze zamolih je da mi Ona bude Majka. Učinih to bezazleno, ali mi je to jako koristilo... Uvijek sam, naime, kod ove uzvišene Djevice dobivala pomoć za sve što sam je molila. Naša Gospa ima običaj dijeliti milosti onima koji se žele uteći pod njezino okrilje. Ja nemam drugog lijeka nego uteći se Milosrđu Božjem i uzdati se u zasluge njegova Sina i Djevice, njegove Presvete Majke, čiju odjeću nedostojna nosim.Naša Majka i Gospođa je stajala pod križem... Njezina presveta duša trpjela je i umirala krutom smrću... Isusu i Mariji je veoma milo kad suosjećamo s njihovim bolima, makar time i gubimo nešto od svojega veselja. Njegova Presveta Majka... bijaše čvrsta u vjeri, jer ga je ljubila savršeno. On joj je pomogao svojom prisutnošću... po njegovom presvetom čovještvu Bog nam želi udijeliti velike milosti. Gospodinu je vrlo draga svaka služba koja se iskazuje njegovoj Majci... Bijasmo svi u molitvi... ja vidjeh našu Gospu u prevelikoj slavi kako svojim plaštem zakriljuje naš karmelski Red. Prevelika je bila ljepota što je vidjeh na našoj Gospi... Bila je obučena u bjelinu, sva u velikom sjaju koji je tako milo godio našim očima... Gospa mi se učinila vrlo mladom... Bila sam prepuna zadovoljstva i slave i poželjeh da me ona nikada ne ostavi...