Isusova Majka je Svećenica i
Suotkupiteljica
ZAJEDNO SA JAGANJCEM, ONA JE SEBE SAMU
ŽRTVOVALA
Isus govori:
„Udio moje
Majke u otajstvu Križa je jedinstveni događaj u povijesti ljudskoga roda i
Neba. Moja Majka je među svim ženama jedina prava Svećenica.
Ona je bila
poučena u Svetom Pismu i nadasve prosvjetljena Duhom Svetim. Kada je prihvatila
Božansko Materinstvo, bila je svjesna svega što se zahtijevalo od nje.
Starac Šimun
joj je rekao bez uljepšavanja: "I tebi će samoj mač boli probosti
dušu" (Lk 2,35). Moja Majka je sačuvala u svom Srcu to strašno
proročanstvo,
koje je bilo jasno i jezgrovito.
To proročanstvo je bilo kao oštri mač koji je probadao
njezino Srce tijekom cijelog života.
Moja Majka je
bila prava Svećenica, ne u općenitom smislu, kao što su na izvjestan način svi
kršteni i potvrđeni, također ni u službenom
smislu, nego
na jedan različit i dublji način od onih, koji su primili sakrament Reda.
Moja Majka je
bila i jest Svećenica, time što je na vrhu Kalvarije prinijela Ocu čistu svetu Žrtvu,
Jaganjca Božjeg, svoga Sina, te je sa žrtvenim Jaganjcem prikazala samu sebe
kao žrtvu. Ona je zaista žrtva za grijehe.
Nazočna,
svjesno uključena, trpjela je ne samo taj događaj, nego je presudno sudjelovala
sa svojim Božanskim Sinom na djelu Otkupljenja, koje u povijesti ljudskog roda
dostiže vrhunac.
Taj dvostruki
žrtveni dar, obnavlja se u svakoj Svetoj Misi, koju ostvaruje svećenik, koji je
za to pozvan. Zapravo svećenik nije više svećenik, ako se zajedno sa Mnom ne
prinosi kao žrtva Ocu.
Zato je moja
Majka Suotkupiteljica. Da bi mogla prinositi tu Žrtvu, morala je sebe posve žrtvovati.
Žrtva se uništava, potroši se. Tako je morala Ona svoje sveto, čisto majčinsko
Srce, najsvetije među svim majkama, uništiti i žrtvovati svaki osjećaj.
Ona je morala i htjela ponoviti svoju privolu
"Neka mi bude!". Sa mnom je rekla kao i Ja: "Oče, neka ne bude
moja, nego Tvoja volja!" Samo neopisiva, bezgranična ljubav, ljubav iznad
svake ljudske mjere mogla ju je osposobiti za tako veliko djelo. Moja Majka je
kao Svećenica dala Bogu i ljudima najveći dokaz ljubavi, koji se sastojao ne
samo u žrtvi vlastita života nego i života Onoga, koga je najviše voljela.“
/Mons. Ottavio
Michelini, ČOVJEČANSTVO NA PRAGU SVOGA OSLOBOĐENJA, Apostolski centar
„SAV-TVOJ“, Zagreb 2000, str.35/