Translate Language

četvrtak, 1. srpnja 2010.

Smrt Josipova na Isusvim rukama

Smrt Josipova na Isusovim rukama

Isus radi na jednom velikom drvodjelskom stolu. Blaja daske ja Zatim ih naslanja na zid iza sebe. Zatim uzima jednu vrstu podnoška, učvršćena s dvije strane u pritezaču, oslobodi ga iz škripca, gleda da li je postao točan, izmjeri ga kutomjerom sa svih strana, Zatim pođe do kamina, uzima lončić po kojem miješa kistom ili štapićem.

Isus je obučen u tamno smeđe, tunika mu je više kratka, u rukav mu nad laktovima, zavinuti, jednu vrstu nosi sprijeda pregače o koju si briše prste nakon što je dotaknuo lončić. Sam je. Radi marljivo i mirno. Nikakve neuredne, nestrpljive kretnje. Točan je i radi bez prekida. Ne ljuti se ni na što: ni na čvor na drvetu koji se ne da izglačati, ni na odvijač koji mu pada dva puta sa stola, ni dim koji mu ide u oči.

Od vremena obaviti vremena podiže glavu i gleda prema južnom zidu gdje su vrata zatvorena jedna, kao da sluša. U jednom određenom času pođe k vratima što su na istočnom zidu, a vode na ulicu. Isus ih otvara. Čini se kao da nekog iščekuje. Zatvorivši vrata iza sebe vraća se poslu. Nije žalostan ali je ozbiljan.

Dok je Isus tako zauzet da načini komade kruga od kotača, ulazi Mama. Ulazi kroz vrata s južne strane. Ulazi žurno i trči k Isusu . Obučena je u tamnoplavo i bez ičega na glavi. Ima jednostavnu tuniku svezanu oko struka pojasom iste boje . U tjeskobi zove Sina i molećom kretnjom punom boli položi svoje obje ruke na Isusove. "Oh! Isuse! Dođi, dođi! Zlo mu je!" rekla je Marija sa usnama što dršću, u crvenim ja umornim očima blistaju se suze. Isus samo reče: "Mama! " Isus je miluje po ramenima i tješi je. Zatim se uputi s Njome odmah ostavivši posao i skinuvši pregaču .

Ulaze u pokrajnu sobu. Sunčane zrake ulaze u sobu kroz vrata okrenuta prema vrtiću punom svjetla ja zelenila u kojem golubovi lijeću između rublja što je povješano za sušenje. Soba siromašna je i uredna. Tu je niski ležaj pokriven debelim, mekanim pokrivačem. Na njemu leži Josip naslonjen na mnoge jastuke. Umire. to jasno govori lice olovno blijedo, ugašene oči, grudi koje dahću i klonulost cijeloga tijela.

Marija mu stane na lijevu stranu, uzima mu naboranu ruku s plavkastim noktima i miluje ju i draga, ljubi je, briše mu krpicom znoj koji mu stvara svijetle pruge na sijedim sljepoočicama i suze u kutu oka. Vlaži mu usne krpom namočenom u tekućinu bijelog vina.

Isus stane Josipu zdesna i brižno mu podiže tijelo, koje pada prema dolje, uspravlja ga na jastucima koje popravlja zajedno s Marijom. Miluje ga po umirućem čelu i nastoji ohrabriti ga.

Marija polagano plače, suzdržljivo, ali plače. Velike joj se suze kotrljaju niz blijede obraze sve do plavo tamne odjeće i nalik su na sjajne safire .

Josip malo oživljuje i uporno gleda Isusa, daje mu ruku kao da bi mu htio nešto reći i da ima u dodiru s Božanstvom jakost za posljednju borbu. Isus se prikloni onoj ruci i poljubi je. Josip se smiješi. Zatim se okrene da potraži pogledom Mariju . Nasmiješi se i njoj . Marija klekne kraj kreveta nastojeći da se nasmije . Ali to joj slabo polazi za rukom. Priklanja glavu. Josip joj stavlja ruku na glavu s čistim milovanjem koje je nalik blagoslovu .

Čuje se samo lijetanje i gukanje golubova i šum lišća, klokotanje vode i u sobi teško disanje umirućeg .

Isus ide oko kreveta, uzima stolić ja daje Mariji da sjedne. Zove je još jedino riječju: "Mama". Zatim se vraća na svoje mjesto ja iznova prima u svoju ruku Josipovu ruku. Zatim se Isus prigne nad umirućeg i šapće mu Psalam (16) :

" Čuvaj me, Bože, jer se Tebi utječem.

Jahvi rekoh: "Ti si moj Gospodar, nema mi blaženstva bez tebe."

Za svetima što su na zemlji sav plamtim od čežnje! ...

Blagoslivljam Jahvu koji mesvjetuje...

Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna neću posrnuti.

Stog mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva .

Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju, ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem Svojim ... "

Josip sav oživi i življim pogledom smijška se Isusu i stišće mu prste. Isus odgovara smiješkom smiješku i milovanjem stišće ruke, nastavlja blago, sagnut nad svojim poočimom moliti Psalam (84):

"Kako su mili stanovi Tvoji, Gospodine.

Duša mi čezne za gine ja dvorima Jahvnim...

I vrabac sebi log nlazi, lastavica gnjezdašce gdje ja će svoje položiti mlade :

a ja žrtvenike Tvoje, Gospodine.

Blaženi oni koji prebivaju u Domu Tvome...

Blažen komu je pomoć u Tebi, on je rasporedio u srcu svome

uzlaženje iz doline suza u izabrano mjesto.

Gospodine, molitvu moju čuj ....

Pogledaj Bože, pogledaj lice Pomazanika svoga ...!"

Josip s jecajem gleda Isusa i pokrene se da bi govorio kao da bi ga blagoslovio. Ali ne može. Shvaća, ali riječ mu je spriječena. Ipak je sretan i živahno i s pouzdanjem gleda svog Isusa. Isus nastavlja s Psalmom (85) :

"Gospodine, Ti si bio milostiv svojoj zemlji , oslobodio si Jakova od ropstva ...

Pokaži nam, Jave, milosrđe svoje daj nam svoj spasenje .

Da poslušam što mi to Jahve govori :

Jahve obećava mir narodu svomu, vjernima svojim,

onima koji Mu se svim srcem vrate .

Zaista, blizu je tvoje spasenje... i slava će živjeti na zemlji ...

Ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti.

Vjernost je i mir nikla iz zemlje, pravda će gledati s Neba .

Jahve će dati blagoslov i sreću, a naša zemlja urod svoj.

Pravda će stupati pred njim, mir tragom njegovih stopa . "

"Ti si vidio ovaj čas, oče, i za nj si se umorio. Ti si pomogao ovaj čas da se oblikuje, i zato će ti Gospodin dati nagradu. Ja ti to kažem." doda Isus, brišući suzu radnicu koja polagano silazi po licu Josipovu. Zatim nastavi stih iz Psalma 132 :

"Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove .

Kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

' Neću ući u šator doma svog nit ' uzaći na ležaj svoje postelje,

neću pustit ' snu na oči nit ' počinka dati vjeđama , dok Jahvi mjesto ne nađem,

boravište snazi Jakovljevoj...

Ustani, o Jahve pođi k svom počivalištu, Ti i Kovčeg Tvoje sile!"

(Marija shvaća i brizne u plač ) .

" Svećenici tvoji nek ' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek ' radosno kliču!

Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati Lica od svog Pomazanika!

Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje nece odustati:

'Potomka tvoje utrobe posadit ću prijestolje tvoje ' . Gospod je izabrao svoje sjedište ...

Učinit ću da ondje za Davida rog izraste ,

pripravit ću svjetiljku za svog Pomazanika. "

" Hvala, oče Moj, za Mene i za Majku. Ti si mi bio otac pravedan i tebe je postavio Vječni da čuvaš Njegova Krista i njegov Kovčeg. Ti si za Njega bio goruća baklja i za Plod blagoslovljene utrobe ti si imao srce ljubavi. Pođi u miru, oče! Udovica neće bit bez pomoći. Gospodin se za to pobrinuo, da Ona ne bude sam. Pođi u svoj počinak oblačno . Ja ti to kažem . "

Marija plače sagnuta lica nad pokrivačima koji su prostrti po Josipovu tijelu koje je sve hladnije. Njegovo disanje je sve teže I pogled mu se mrači . Zato se Isus žuri Svojim tješenjem riječima Psalma 112 :

"Blago čovjeku koji se boji Jahve i koji uživa u naredbama njegovim ...

pravednost njegova ostaje dovijeka .

Čestitima sviće ko ' svjetlost u tami : blag , milosrdan ja Pravedan Jahve.

U vječnome će Spomen biti pravednik pravednost njegova ostaje ... dovijeka

njegova će se moć uzdizati sve do slave ... "

"Ti ćeš imati tu slavu, oče. Brzo ću doći da te izvedem, s Patrijarsima koji su pošli prije tebe, u slavu koja te čeka. Neka se duh tvoj raduje u Mojoj Rijeci . "

Isus uzima u usta stihove Psalma 91. dodajući :

" Tko se uzda u pomoć Svevišnjega živi pod zaštitom Boga Nebeskoga . "

"Ti si ondje, oče moj. "

"On me oslobodi od zamke lovaca i gorkih riječi.
Svojim krilima će te zaštiti i pod Njegova ćeš se krila skloniti.

Vjernost je Njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnog...

Neće te snaći nesreća ... jer Anđelima svojim zapovjedi

da te čuvaju svim na putima tvojim.

Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.

Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju."

" Jer si se uzdo u Gospoda, On ti kaže, oče, da će te osloboditi i štititi.

Jer si Njemu podigao svoj glas On će te uslišiti, bit će s tobom u poslednjoj patnji, proslaviti ćete nakon ovog života, jer ti već u ovom daje da vidiš to svoje Spasenje , i u drugom dat će ti da uđeš, zbog Spasenja koje te sada tješi i koje će brzo, oh brzo doći, ponavljam, da te zagrli Božanskim zagrljajem i da te povede sa Sobom, na čelu sviju Patrijarha, onamo gdje je pripravljen boravak za Pravednika Božjeg koji Mi bi blagoslovljeni otac .

Pođi preda mnom i reci Patrijarsima da je Spasenje na svijetu i da će im Kraljevstvo Neba brzo biti otvoreno. Pođi, oče. Neka te prati Moj blgoslov!"

Glas je Isusov postao jači da može doći do duha Josipova koji se gubi u magli smrti. Svršetak je tu. Starac teško diše. Marija miluje ga. Isus sjedne na rub kreveta, zagrli ga i privuče sebi umirućega koji klone i ugasi se bez trzaja.

Isus pnovno položi Josipa i zagrli Mariju, koja se na koncu približila Isusu u ljutoj boli koja ju je mučila .

Isusova pouka udovicama i svim patnicima

" Svim ženama koje muci bol savjetujem da u svojem udovištvu nasljeduju Mariju: Da se sjedine s Kristom . U bludnji su oni koji misle da Marija nije trpjela u srcu .

MOJA MAJKA JE TRPJELA.

Znajte to. Sveto, jer u njoj sve bijaše sveto, ali gorko. Isto su tako bludnji, koji misle da je Marija bila u ljubavi prema suprugu hladna , jer joj bijaše suprug duha, a ne tijela. Marija je duboko ljubila svoga Josipa, kojemu je posvetila šest lustera ( sjaj označuje pet godina ) vjernog života. Josip joj bijaše otac, suprug, brat, prijatelj i zaštitnik .

Nakon Josipove smrti Marija se osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim. Kuća joj bijaše kao gromom udarena. Počela se dijeliti. Prije bijaše jedno jedinstveno u kojem su se članovi međusobno podržavali. Sad će glavni manjkati zid, prvi od udaraca nanesenih ovoj Obitelji, znak da će je vrlo brzo i Isus napustiti .

Volja Vječnog, koja je htjela Ona da bude Majka i Zaručnica , Njoj sad nameće i udovištvo, napuštanje njezinog Stvorenja . Marija govori u suzama jedan od svojih uzvišenih "DA" . Da, Gospodine, Neka mi bude po tvojoj riječi !

I da bi imala snage u onom času, privinula se uza Me. Uvijek se stiskala uz Boga, Marija, u najtežim časovima svoga života. U Hamu pozvana na vjenčanje, u Nazaretu pozvana na Majčinstvo, još u Nazaretu u suzama udovištva, i kasnije u mukama rastanka od Sina, na Kalvarii kad Me je u groznoj boli gledala kako umirim .

Učite se od Marije, vi koji plačete. Učite se od Nje vi koji umirete. Naučite se od Nje vi koji živite da umrete. Nastojte zaslužiti riječi koje sam rekao Josipu. Bit će vaš mir u smrtnoj borbi. Učite se od Marije vi koji umirete, da zaslužite imati Isusa za blizu svoju utjehu. I ako još niste zaslužili, jednako se usudite Me prizvati . Ja ću doći. Ruku punih milosti i utjehe. Srca puna oproštanja i ljubavi, punih usta riječi oproštenja i ohrabrenja .

Smrt gubi svaku gorčinu ako se dogodi na Mojim rukama. Vjerujte to. Ne mogu dokinuti smrt, ali je činim blagom onome koji umre pouzdavajući se u Mene .

Krist je za sve vas rekao na svojem Križu: 'Gospodine, u ruke Tvoje predajem Duh svoj.' To je rekao u svojoj Agoniji misleći na vaše agonije, na vaše strave, na Vaše pogreške, na vaš strah, na vaše želje za oproštenjem. Krist je to rekao srcem razderanim od ljute boli, prije nego što je probodeno kopljem, u najvećim dušvnim mukama, većim od fizičkih, da agonije onih koji umiru, misleći na Njega, budu zaslađene Gospodinom i da im duh prijeđe iz smrti u Život, iz boli u Vječnu Radost.