Blažena Djevica
Marija:
„Evo službenice Gospodnje!“
Za vrijeme treće
godine Kristova javnog života, u vrtu kućice u Nazaretu, pred apostolima,
učenicima pastirima, učenicama i ostalima, sve u svemu četrdesetak slušatelja,
Isus govori o svojoj Majci:
„Bilo
je jednog poslijepodneva u mjesecu Adaru. U tihom su vrtu bila u cvatu stabla,
a Marija, žena Josipova, ubrala je bila jednu cvjetnu grančicu da bi zamijenila
onu koja je od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila
došla u Nazaret, pošto je dignuta iz hrama da počasti kuću svetih. I s dušom podijeljenom između trojeg: Hrama, kuće i Neba, ona je
promatrala cvjetnu grančicu, misleći koko joj je sa jednom sličnom, procvalom
na neobičan način, ubranom sa stabla usred zime i procvalom kao u proljeće pred
Kovčegom Gospodnjim – možda ju je ugrijalo Sunce-Bog sipajući zrake na svoju
Slavu – Bog dao na znanje svoju volju .. I mislila je još kako joj je Josip na
dan vjenčanja bio donio drugog cvijeća, ali nikad sličnog onom prvom koje je na
nježnim laticama imalo napisano: ' Hoću da budeš združena s Josipom'… Mislila
je o tolikim stvarima… I misleći uziđe k Bogu. Ruke su bile zaposlene između
preslice i vretena i izvlačile su jednu
nit tanju od jednog od vlasa njezine mladenačke glave…
Duša
je tkala sag ljubavi, idući mirno, poput čunka na tkalačkom stanu, od zemlje do
Neba. Od kućnih potreba, od muža, prema potrebama duše, Boga. I pjevala i
molila A sag se je tkao na mističnom tkalačkom stanu, savijao se od zemlje do
neba, uzdizao se i gubio tamo gore… Od čega sazdan? Od niti tananih, savršenih,
jakih, njezinih kreposti, od leteće niti čunka za koji je Ona držala da je
'njezin', a bio je Božji: čunak Volje Božje na koji je bila namotana volja
malene, velike Djevice Izraela, Nepoznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina
namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je procvjetao
cvjetovima ljubavi, čistoće, palmama
mira, palmama save, ljubičicama, jasminima. Svaka je krepost cvala na sagu ljubavi koji je
Božja Djevica pozvana, razvijala od zemlje do Neba. Pa budući da nije bio
dovoljan sag, Ona je dala maha srcu i pjevala: 'Dođi, moj Dragane, u svoj vrt i
jedi plod svojih jabuka… Neka siđe moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog
bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam Dragome svome, a Dragi moj pripada meni. On
pase među ljiljanima ' (pj 5,1;6,2-3). A iz neizmjernih daljina, kroz bujice
Svjetla, dolazio je Glas koga ljudsko uho ne može čuti, niti ljudsko grlo
oblikovati. I govorio je: 'Kako si lijepa, prijateljice moja! Kako si lijepa!..
S usana tvojih saće kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac zapečaćen, sestro
moja, nevjesto…' (Pj 4,1 i 11-12) i dva su se glasa sjedinila u
jedno i pjevala vječnu istinu… 'Ljubav je jača od smrti (Pj 8,6-7). Ništa ne
može ugasiti ili potopiti našu ljubav'.
I
Djevica se preobražavala tako…tako…tako… dok je silazio Gabriel i dozivao je,
svojim plamsanjem, na Zemlju i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi Ona
mogla čuti i shvatiti traženje Onoga koji ju je nazvao 'Sestrom' ali koji ju je
htio za 'Zaručnicu .' Evo, tu se zbilo Otajstvo… A Marija, kao u snu, blago se
smiješeći, očiju raširenih od sretnoga plača: 'Evo službenice Gospodnje! Neka
mi bude po tvojoj Riječi!'
Moja
Majka! Ovo je moja Majka. I dobro je da je počnete upoznavati u čitavom
njezinom svetom liku….'