Anđeli su bježali iz Raja da se poklone Isusu

Anđeli su bježali iz Raja da se poklone Isusu

U Nazaretskoj kući Isus sjeda na škrinju uza stol i pije mlijeko. Marija Ga gleda i smiješi se. Još se više smiješi kad se dotakne Isusove torbe te je položi na stolić. Smiješi se toliko da je Isus pita: "O čemu misliš?" - "Mislim kako si stigao upravo na  godišnjicu našega odlaska u Betlehem. I onda su bile torbe i kovčezi otvoreni i puni odjeće posebno male odjeće za jednog Mališana koji se može roditi, govorila sam Josipu; koji se mora roditi, govorila sam samoj sebi, u Betlehemu Judinom...Tu odjeću sam sakrila na dno,  jer se Josip toga bojao... Nije još znao da rođenje Sina Božjega neće biti podložno, ni za Njega samoga ni za njegovu Majku, općim nevoljama rađanja. Nije znao i bojao  se  je što je daleko od Nazareta sa mnom u  ovom stanju. Ja sam bila sigurna da ću ondje biti Porodilja... Ti si odveć poigravao u meni od veselja da je došao dan tvoga Porođenja, Rođendan Otkupitelja, pa kako bih se ja mogla prevariti?  Anđeli su salijetali hrpimice oko Žene koja je nosila Tebe, Boga svoga. Nije više bilo uzvišenog Arhanđela, niti preslatkog Anđela moga Čuvara, kako su bili mjesecima prije. Sad su bili Korovi i Korovi Anđela koji su se kao strijele spuštali sa Božjeg Neba u moje malo Nebo: u  moje krilo gdje si bio Ti... Čula sam ih gdje pjevaju i gdje izmjenjuju svoje svijetle riječi ... Riječi žudnje da vide Tebe, Utjelovljenog Boga...  Čula sam ih dok su bježali iz Raja  da vide Tebe i da Ti se poklone, o Ljubavi Očeva, salivena u mome krilu. Htjela sam naučiti njihove riječi... njihove pjesme...njihov žar.. Ali ljudski stvor ne može izreći niti držati stvari Neba..."  Isus sluša, On sjedeći, a ona stojeći blizu stola, sanjajući kako je On blažen... držeći jednu svoju nježnu ruku prepuštenu tamnom drvu stola, a drugu naslonjenu na srcu... Isus joj pokriva bijelu otmjenu ručicu sa svojom dugom i tamnijom i stisne tu svetu ručicu u svoju šaku. Pa dok ona šuti žaleći što nije mogla naučiti riječi, pjesme i uskrlike, Isus kaže: "Sve riječi Anđela, sve njihove pjesme, svi njihovi usklici ne bi me učinili sretnim na zemlji, da nisam imao tvojih, mila Majko! Ti si mi govorila i dala ono što mi oni nisu mogli dati. Nisi ti od njih nego su oni od tebe učili“

/ Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak IV, dio 2, strana 311-312/

Marijin hod prema Kalvariji

Marijin hod prema Kalvariji


Velika je bila žalost Marijna zbog gubitka dvanaestogodišnjeg Isusa za vrijeme pashalnog hodočašća u  jeruzalemski Hram. Bila su to tri dana agonije.

Neopisivo je bilo i razdiranje Marijinog Srca zbog smrti Svetog Josipa koji je devetnaest godina bio njezin zaručnik, brat, prijatelj i zaštitnik. S Josipovom se smrću Ona osjećala sama kao lozin trs kojemu je odsječeno stablo što ga je držalo uspravnim.

Kad je započeo Isusov hod, hod navjestitelja Evanđelja, koji će se završiti na Golgoti, i za Mariju je započeo hod koji će je dovesti na Golgotu. A radi nas…

/Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak II.dio I. Jelsa 2005.strana 14/

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku

 U poznatoj knjizi De Dignitate Psalterii bl. Alan de la Roche (1428 - 1475)  opisuje kako je sv. Dominik dobio sv. Krunicu 1214. godine. Sv. je Dominik vidjevši da težina ljudskoga grijeha sprječava obraćenje krivovjernika - katara (albigenzi), povukao se je na molitvu u šumu nedaleko grada Toulouse, gdje je neprestano molio tri dana i tri noći. Sve to vrijeme sv. Dominik nije radio ništa drugo nego moleći plakao i činio tešku pokoru želeći ublažiti Božju srdžbu. On se je trapio do te mjere da je iscrpio svoje tijelo i na kraju zapao u besvjesno stanje. Tada mu se ukazala Naša Gospa u pratnji triju anđela i rekla mu: 

"Dragi Dominiče, znaš li koje oružje želi primijeniti Sveto Trojstvo da bi promijenilo ovaj svijet?

"O draga Gospo", odgovorio je sv. Dominik, "Ti to znaš bolje od mene jer Ti si uz Svoga Sina Isusa Krista prvo i glavno sredstvo našega spasenja."

Naša Gospa je odgovorila: "Ja želim da ti znaš da je u ove vrste boju uvijek glavno oružje bio Anđeoski časoslov (psaltir), koji je temeljni kamen Novoga Zavjeta. I ako ti želiš doći do tih okorjelih duša i uspjeti ih dovesti Bogu, moli Moj časoslov (psaltir)."

Sv. Dominik je ustao utješen i pun žara želeći ostvariti cilj, obratiti ljude u tom području, otišao je pravo u katedralu. Najednom su nevidljivi anđeli pokrenuli zvona katedrale na čiji se poziv okupilo mnoštvo svijeta i sv. Dominik je počeo propovijedati. Na samom početku propovijedi nastala je strašna oluja, zemlja se je zatresla, sunce je potamnilo, učestali su gromovi, strijele i bljesak što je još više sve to učinilo zastrašujućim. Još veći strah je nastao kada su ljudi gledajući sliku Naše Gospe izloženu na istaknutom mjestu vidjeli njezine ruke kako se tri puta uzdižu prema Nebu moleći Boga da ublaži svoju srdžbu na one koji se žele obratiti, koji žele promijeniti svoj život i koji traže zaštitu i pomoć Svete Majke Božje. Bog je želio ovom nadnaravnom pojavom proširiti novu pobožnost, pobožnost sv. Krunice i učiniti je prepoznatljivom.

I na kraju nakon molitve sv. Dominika prestala je oluja i on je nastavio propovijedati. On je tako gorljivo i uvjerljivo objasnio važnost i vrijednost pobožnosti sv. Krunice da je većina stanovništva grada Toulouse to prihvatila i odbacila svoje krivovjerje. U kratkom vremenu su se vidjela velika poboljšanja u gradu. Stanovnici su počeli živjeti kao kršćani i odbacili su svoje loše običaje i navike.

Nadahnut Duhom Svetim i poučen od Blažene Djevice Marije, kao i svojim vlastitim iskustvom, sv. Dominik je do kraja života propovijedao i širio pobožnost sv. Krunice. To je propovijedao svojim životom i svojim propovijedanjem po gradovima i selima, ljudima visokoga i niskoga staleža, učenima i neukima, katolicima i hereticima. Svakodnevna molitva sv. Krunice je bila njegova priprava za svakodnevno propovijedanje i njegov susret s Našom Gospom nakon propovijedi.

Jednom je propovijedao u katedrali Notre Dame u Parizu na blagdan sv. Ivana Evanđeliste. Sv. Dominiku zanesenom u molitvi sv. Krunice u pokrajnjoj kapeli kraj glavnoga oltara, gdje se je, kao i uvijek, pripremao za svoju propovijed, ukazala se Naša Gospa i rekla:

"Dominiče, iako je ono što si planirao govoriti jako dobro, Ja ti dajem mnogo bolju propovijed."

Sv. Dominik je uzeo knjigu koju mu je dala Naša Gospa, pažljivo je pročitao propovijed i nakon što ju je razumio i nad njom meditirao, zahvalio je Našoj Gospi. I kada je došlo vrijeme da održi propovijed, sv. Dominik se je popeo na propovjedaonicu i umjesto da spomene sv. Ivana čija je bila svetkovina, on je rekao kako je utvrdio da je posebno važno, a to da je on  čuvar Kraljice Neba. Slušateljstvo u katedrali je bilo sastavljeno od mnogih teologa i ostalih uglednika koji su navikli slušati neobične i uglađene rasprave. Sv. Dominik im je objasnio da nije njegova namjera njima održati učenu raspravu, mudru u očima svijeta, već da želi govoriti u jednostavnosti i snagom Duha Svetoga. I počeo je govoriti o pobožnosti, o molitvi sv. Krunice i objasnio im riječ po riječ molitve Zdravo Marijo kao da to objašnjava grupi djece, te je upotrijebio jako jednostavne primjere kakvi su bili opisani u Knjizi koju mu je dala Naša Gospa.

Bl. Alan, kako to opisuje Carthagena, je spomenuo još nekoliko slučajeva kada se je Naša Gospa ukazala sv. Dominiku s namjerom da ga potakne i nadahne da sve više i više propovijeda o pobožnosti sv. Krunice kako bi se uništio grijeh i obratili grješnici i heretici. U  jednom od poglavlja ove knjige bl. Alan govori da je Naša Gospa objavila da se je sv. Dominiku nakon Njezina ukazanja također ukazao i Njezin Sin koji mu je rekao:

"Dominiče, radujem se kada vidim da se ne oslanjaš na svoju mudrost i da umjesto da tražiš ispraznu ljudsku nagradu, radiš s velikom poniznošću na spasenju duša. Ali mnogi svećenici hoće gromoglasno propovijedati protiv najgorih vrsta grijeha na samom početku umjesto da shvate da pred bolesnu osobu treba staviti gorki lijek, da tu osobu treba pripremiti da se postavi u ispravni okvir razmišljanja kako bi iz toga ostvarila dobrobit. To je zbog toga što prije nego bilo što učine svećenici bi trebali pokušati zapaliti u ljudskome srcu ljubav za molitvom, a posebno ljubav prema Mojem Anđeoskom časoslovu (psaltiru). A kada bi oni samo počeli govoriti  i kada bi u tome ustrajali, Bog bi u svojoj milosti teško odbio dati im svoju milost. I zbog toga Ja hoću da propovijedaš Moju Krunicu."

Sve stvari, pa i one najsvetije, su podvrgnute promjenama, posebno ako ovise o slobodnoj ljudskoj volji. Teško je zapitati se što je Bratovština sv. Krunice uspjela  zadržati svoj prvotni žar samo jedno stoljeće nakon što ju je uspostavio sv. Dominik. Nakon toga sve je bilo kao pokopano i zaboravljeno. Nesumnjivo je da su i đavolova zlobna spletkarenja i ljubomora đavolska uglavnom bili odgovorni za navođenje ljudi da zanemaruju pobožnost sv. Krunice i tako su zaustavili protok Božje milosti koja je trebala teći svijetom.

/izvor: The Secret of Rosary, Saint Louis de Montfort, MONTFORT PUBLICATIONS, New York - Nihil Obstat i Imprimatur , 1954./

Marijina prva bol u pozivu Suotkupiteljice

Marijina prva bol u pozivu Suotkupiteljice


Sam Isus govori:

„'Fiat' je riječ  koja Me je privukla s Neba u Marijinu utrobu i stavila Me na Križ da bih otkupio svijet“  (Quaderni 43, strana 111)

Sama Djevica Marija otkriva ljutu bol svoje duše pred 'Josipovom mukom' zbog njezinog tajanstvenog majčinstva ( Mt 1,18-25).


„Bila je to naša prva  Muka koja je trajala danima… Da mi Bog  nije rekao: 'Šuti!', možda bih se bila usudila licem okrenutim prema tlu reći Josipu: 'Duh me je prožeo i u meni je Klica Božja'; i on bi mi vjerovao, jer me je cijenio i jer nije mogao vjerovati, poput svih onih koji nikada ne lažu , da bi drugi lagao. Da, samo da ga ubuduće ne ražalostim, bila bih nadvladala opiranje, da sebi dadem toliku hvalu. Ali pokorih se božanskom naređenju. Od toga trenutka. Mjesecima sam osjećala, kako mi prva rana okrvavljuje srce. Prva bol u mojem pozivu Suotkupiteljice. Prikazala sam  je i podjela da dadem i vama jedno pravio života u sličnim trenutcima trpljenja, kad budete morali šutjeti pri nekom događaju koji će vas ostaviti u lošem svjetlu kod nekog tko vas ljubi.“.

/Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno, svezak I,Priprava, Jelsa 2005.strana 160/

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE ’MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE ’MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

3. Potreba božanskog majčinstva

Isus: „Razmislite kakav zakon reda i dobrote se nalazi u mojem poništenju u smrtnoj odjeći. Grije počinjen od čovjeka trebao je biti zadovoljen od čovjeka, a ne od neutjelovljenog Božanstva. Kako je moglo Božanstvo, netjelesni Duh, otkupiti žrtvom Sebe samoga grijehe tijela? Nužno je bilo dakle da Ja, Bog platim grijehe tijela i krvi s razdiranjem nevinog Tijela i Krvi, rođenih od jedne nevine.  Moja pamet, moj osjećaj, moj duh imao je da pretrpi muku za grijehe vaše pameti, osjećaja i duha. Ali da bude Otkupljenje svih požuda, ucijepljenih u Adamu i njegovo potomstvo od Napasnika, trebalo je da, Žrtvovani radi svih, bude obdaren s naravi sličnoj vašoj, koja bi bila dostojna da bude dana za otkup Bog od Božanstva u njoj skrivena, poput dragocjenog kamena nadnaravne vrijednosti skrivenog pod običnom i naravnom haljinom…

Nužno je bilo dakle da Me jedna žena rodi po tijelu, nakon što  Me je začela iznad tijela.“

/Marija Valtorta, Qaderni 43. Strane 308 i 309)

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE 'MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

PRESVETA DJEVICA MARIJA PRAVA JE  'MAJKA' ČOVJEKA-BOGA

1. Činjenica božanskog majčinstva

'Uzvišeno' Marijino majčinstvo bilo je „delikatno poput ruže koja je iznikla u  snježnom zimskom predjelu, čista poput travanjske zore, sveto poput anđeoskog klicanja, ponizno kako je dolikovalo Pobjednici Oholosti vječne.“

(Maria Valtorta, Quaderni 43. strana 698)

Isus Krist govori Mariji Valtorti: „Da se očituje ljudima u novom i  potpunijem obliku kojim započinje era Otkupljenja, Bog ne izabra za svoje prijestolje jednu nebesku zvijezdu, ni kraljevsku palaču jednog moćnika. Čak ni krila Anđela ne htjede za podnožje svojoj nozi. Htjede krilo bez ljage.“

(Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, Priprava, svetak 1.Jelsa 2005, strana 22)

Djevica Marija svjedoči: „Ja sam Majka Istine koja je u meni postala Tijelom… Ja sam Prijestolje Mudrosti koja me je učinila Majkom Sina Božjega… Ja sam Majka. Majka koju je Ljubav učinila Majkom lijepe Ljubavi.“

(Marija Valtorta, Quaderni 44. strana 40).

Sam Isus ističe ono što se događalo za vrijeme devet mjeseci dok Ga je Djevica-Majka nosila su svom krilu:

„Marija je bila Sva Sveta i nosila je Svetoga nad svetima. Posjedovala je zato savršenstvo ljudske svetosti već toliko pobožanstvenje … Posjedovala je božansko Savršenstvo koje se je oblikovalo tijelom tražeći od nje da ga hrani svojom djevičanskom krvlju, da mu bude sklonište kroz devet mjeseci  njegovog ljudskog oblikovanja. Bog se hranio od Marije. Bogo-Čovjek je učinjen od Marije, i od svoje premile Majke Ja sam uzeo fizičke i moralne osobine nježnosti, blagosti, strpljivosti. Otac mi je ostavio Savršenstvo, ali Ja sam htio od Blagoslovljene, koja je bila moje čisto gnijezdo, prihvatiti fizičku haljini i najdragocjeniju moralnu odjeću karaktera.“

(Marija Valtorta, Quaderni 43. strana 591).

PRESVETA MARIJA JE SUOTKUPITELJICA S KRITOM OTKUPITELJEM

PRESVETA MARIJA JE SUOTKUPITELJICA S KRITOM OTKUPITELJEM

„Marija svjedoči o milosrdnoj super ljubavi Boga prema čovjeku, jer je preko Marije, Majke Otkupitelja, Bog izvršio spasenje ljudskog roda“ (Marija Valtorta, Quaderni 43. Strana 308)

Presveta Djevica Marija je, kao i Krist njezin Sin bila „pozvana od Boga na poslanje otkupiteljice.“  Zato je „njezino Srce bilo slomljeno od i radi ljudskog roda kao i Srce Sina joj Isusa.“

Evo Isusova svjedočanstva o Njegovoj Majci:

„Vi ste Me imali zato, što je Marija, trideset i tri godine prije Mene, pristala da pije kalež gorčine. Na rubu čaše koju sam pio, između krvavog znoja, našao sam tečnost usana moje Majke, i gorčinu njezinog plača bi pomiješana sa žuči moje žrtve. I vjerujte Mi, učiniti da trpi, Ona koja nije zaslužila boli, bila je za Mene stvar koja Me je najviše stajala… Spominjem se njezinog mučeničkog života Suotkupiteljice, bez koje Ja ne bih bio Čovjek među ljudima i vaš vječni Otkupitelj.“ (Marija Valtorta, Quaderni 43. Strana 313.)

„ Želio bih, kada mislite na Mariju, da razmišljate o toj njezinoj agoniji, koja je trajala trideset i tri godine,koja je došla do svog vrhunca na podnožju Križa. Ona ju je pretrpjela poradi vas. Za vas je podnijela izrugivanje svjetine, koja ju je smatrala majkom luđaka. Za vas prekoravanja rođaka i uglednih ljudi. Za vas moj postupak po kojem kao da sam se nje odrekao: - Moja Majka i moja braća jesu oni koji vrše Božju volju. A tko ju je više od Nje vršio, i to strašnu Volju, koja joj je nametala mučenja: gledati kako joj ubijaju Sina?“

/ Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi je bilo objevljeno,svezak IX,str.16, Jelsa 2005/

„Vječna Djevojčica među cvijećem.“

DJEVICA  MARIJA  U  SJEĆANJIMA   APOSTOLA:

„Vječna Djevojčica među cvijećem.“ 

Dok se Isus sa Apostolima približavao Nazaretu, apostoli Nazarećani – sinovi Alfejevi iznose svoja sjećanja o Isusovoj Majci.

„Vrt u Nazaretu mora izgledati kao struk cvijeća. Marija je tu kao mila pčelica koja ide od ružičnjaka do ružičnjaka, pa od ovih do jasmina, do ljiljana, koji već imaju pupoljke na stabljici.
  
Ona će ubrati granu bajame što uvijek radi, a sada će također ubrati i granu kruške ili mogranja da bi ih stavila u vazu u svojoj sobici. Kada smo bili dječica pitali smo je svake godine: „Zašto držiš uvijek tu cvjetnu grančicu voćke a ne stavljaš prve ruže?“  A ona bi odgovorila: „Jer u ovim cvjetnim listićima ja vidim naredbu koja mi dolazi od Boga i osjećam čisti dah nebeskog ozračja.“


I sjećam se kad asam odrastao, da sam čeznutljivo očekivao proljeće da vidim Mariju kako hoda svojim vrtom pod oblakom svojih cvjetnih stabala i među živicama prvih ruža. Nikad nisam vidio ljepšeg prizora od one vječne djevojčice što leta među cvijećem, između letećih golubova.“

/ Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je objavljeno, Jelsa 2006, str. 288-289/

„MARIJA, LJEPOTA ZEMLJE I LJEPOTA NEBA“

„MARIJA, LJEPOTA ZEMLJE I LJEPOTA NEBA“

Na putu prema Nazaretu, apostoli nastave govor o Isusovoj Majci. Apostol Ivan reče: „Da. I mi idemo reći Golubici: 'Ustani, pohitaj, dragano moja, i dođi jer je zima već prošla, kiša je minula i cvijeće je na zemlji… Ustani, prijateljice moja, i dođi, golubice, koja se skrivaš, pokaži mi svoje lice i daj da čujem tvoj glas.'“

„Bravo, Ivane! Ti si vječni zaljubljenik koji pjevaš svoju pjesmu svojoj ljepotici!“ . kaže Petar.

„To i jesam. Za Mariju to jesam. Neću gledati drugih žena da bi pobudile moju ljubav. Samo Mariju ljubim čitavim svojim bićem.“

„To sam pred koji mjesec , rekao i ja. Zar ne Gospodine?“ kaže Toma.
„Ja mislim da smo svi zaljubljeni u Nju. Ta je ljubav tako uzvišena, tako nebeska…Takvu ljubav može nadahnuti samo ona Žena. Duša u potpunosti  ljubi njezinu dušu, pamet ljubi i divi se njezinom razumu, oko se divi i razblažuje na njezinoj čistoj milošći koja daje užitak, ali bez drhtaja, nešto kao kada se gleda neki cvijet. Marija, Ljepota zemlje, i vjerujem Ljepota Neba…“ kaže Matej.

„Istina je. Istina! Svi vidimo u Mariji ono što je najmilije u žene. Ona je čista djevojka, i prenježna majka.  I ne znam da li je više volimo poradi jedne ili poradi druge milošće …“  kaže Filip.

„Nju ljubimo jer je 'Marija'. Eto!“ mili Petar.

Isus ih je slušao kako govore pa reče: „Svi ste dobro rekli. Šimun je Petar rekao vrlo dobro. Marija se ljubi jer je 'Marija' Rekao sam vam na putu za Cezareju, da će smo oni koji združe savršenu vjeru sa savršenom ljubavlju doći dotle da saznadu pravo značenje riječi: 'Isus, Krist, Riječ, Sin Božji i Sin Čovječji'. Ali sada vam također kažem da ima i jedno drugo ime bremenito značenjima. To je ime moje Majke. Samo oni koji združe savršenu vjeru i savršenu ljubav doći će dotle da saznadu pravo značenje imena 'Marija', Majka Sina Božjega. A pravo značenje počet će biti jasno pravim vjernicima i pravim ljubiteljima u groznom  času ljute boli, kad Roditeljka bude mučena sa svojim Porodom, kada Otkupiteljica bude otkupljivala s Otkupiteljem, pred očima čitavoga svijeta i za sve vijeke vjekova.“

/Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je bilo objavljeno, svezak V, dio 1.Jelsa 2006.  Strana 289-291)

PRESVETA MARIJA U TIJEKU VREMENA KOJI JOJ JE PRETHODIO

PRESVETA   MARIJA  U  TIJEKU  VREMENA  
KOJI  JOJ JE PRETHODIO

U ovom drugom razdoblju – koji traje od početka vremena pa sve do punine vremena kada je Djevica izišla pred oči svijeta – Marija je najavljena od Boga  i proroka, i očekivana od naroda.

1.    „Žena“ iz „proto evanđelja“ (Post 3,15)

Presveta je Marija bila prorečena od Boga u takozvanom „proto evanđelju“ odmah nakon pada naših praroditelja pod utjecajem paklene zmije: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe (zmije) i Žene, između roda tvoga i roda njezina: Ona će ti glavu satirati, a ti  ćeš joj vrebati petu“ (Post 3,15). U ovom slavnom proroštvu (koje je „kralj svih kristološko - marijanskih proroštva“) Marija Valtorta je pisala na mnogo mjesta u svojem djelu „EVANĐELJE kako mi je bilo objavljeno“ Pođimo redom po svescima:

 Govori Isus … „Čovjeku i ženi, pokvarenima po Sotoni, Bog htjede staviti nasuprot Čovjeka rođena od Žene, koja je od Boga preuzvišena, do te mjere, da je rodila, a da nije spoznala čovjeka: Cvijet koji rađa Cvijet, bez potrebe sjemena, nego samim“ poljupcem Sunca na nepovrijeđeni kalež  Ljiljana-Mariju.“ (Svezak I, str.59).

Govori Marija … „Gora Kalvarija jest moja Maslinska Gora. Odande sam odskočila da ponesem na Nebesa ponovno posvećenu dušu žene zajedno sa svojim proslavljenim tijelom, jer sam nosila Riječ Božju i poništila u sebi posljednji trag Evin, posljednji korijen onog drveta s četiri otrovne grane i korijena zabijenog u sjetilo, a koji je povukao čovječanstvo u pad i koji će ostati do svršetak vremena i u posljednjoj ženi gristi utrobu. S Neba, gdje sada blistam u zraci Ljubavi, ja vas zovem i pokazujem vam Lijek da pobijedite sami sebe: Milost moga Gospodina i Krv Sina Moga!“ (Svezak I, str. 236-237)

 U popratnici djelu „EVANĐELJE kako mi je objavljeno“ Isus navodi motiv ponude ovog djela: „II. Probuditi u svećenika i laika živu ljubav prema Evanđelju i prema onome što pripada Kristu. Prije od svega obnovljenu ljubav prema mojoj Majci, u čijim je molitvama tajna spasenja svijeta. Ona, moja Majka, Pobjednica je kletoga Zmaja.“      

 “  (Svezak X, str.396).

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

2. Marija prisutna u kušnji kako anđela tako i ljudi

Osim što je bila prisutna u stvaranju svih stvari, Presveta Marija bila je prisutna i onda kada su anđeli (čisti duhovi) i ljudi (sačinjeni od materije i duha) bili kušani.

Nakon što je stvorio beskonačnu četu anđela, Bog je stvorio prva dva ljudska bića: 
Adama i Evu. Marija je trebala biti njihova

„Kraljica i Učiteljica! Ljudi. Ali, također i anđela“ (Marija Valtorta, „Azarija“str.336)

Nakon što su bili stvoreni (anđeli i ljudi) kaka bi bili podložnici Kraljice svemira, Bog ih je uresio milošću, uzdigao na čast svojih sinova, dao im udjela u svojoj Božanskoj naravi i postavio ih u raj užitaka: anđele u nebeski raj („u Nebo“. Azarija str.337), a ljude (prvih dvoje) u zemaljski raj.

Anđeoska „kušnja“ sastojala se u činjenici da je Bog od njih zatražio da se poklone „Božjoj Riječi“  (drugoj Osobi Presvetog Trojstva), odnosno da se poklone i prihvate Objavu Vječne Misli koja se trebala zatim utjeloviti i učiniti čovjekom (Azarija, str 338-340).

Kušnja za prva dva ljuska bića sastojala se u prihvaćanju i poslušnosti Božanskoj riječi, odnosno od suzdržavanja od uzimanja ploda sa zabranjenog drveta.

Određeni broj Anđela i prva dva ljudska bića (naši praroditelji) nisu prošli na kušnji, nisu bili poslušni riječi Božjoj i tako su bili lišeni njegove milosti.

Jedna četa anđela, s Luciferom na čelu, vođena ohološću nije htjela pokloniti se i prihvatiti „božansku Riječ“ i time je tako potresla cijeli „nebeski raj“ (onaj anđeoski), da ih je Bog odmah istjerao i strmoglavio u pakao.

Baš kao pobunjeni anđeli tako i prva dva ljudska bića nisu prošla u kušnji i povučeni ohološću koju je sotona probudio u njima (htjeli su biti slični Bogu) nisu se htjeli podložiti zapovijedi, bili su neposlušni, i tako izgubili milost i vrhunaravne basplatne darove (neporočnost, besmrtnost), te su bili izbačeni iz zemaljskog raja.

Kao što je Bog dobrim anđelima u nebeskom raju nakon pada njihovih kolega pokazao Mariju kao njihovo spasenje (koje postižu klanjanjem i služenjem utjelovljenoj Riječi) tako je i našim praroditeljima odmah nakon  njihova grijeha u zemaljskom raju, bila objavljena Marija kao izvor njihovog spasenja s Kristom i po Kristu.

Sve se to dogodilo u početku vremena, kada su stvorene sve stvari. Od tog svečanog povijesnog trenutka Marija nam se pokazuje kao kraljica: Kraljica svega stvorenog.

(Marija Valtorta, „Azarija“str.336)

PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

   PRESVETA MARIJA NA POČETKU VREMENA

1.  Marija prisutna u stvaranju svih stvari: kao model,kao njihov cilj,kao „Remek djelo stvaranja“

b)  Bog, u stvaranju svih stvari, gleda Mariju kao na njihov cilj

Imajući najprije  u vidu Sina svojega Krista i njegovu slavu Bog  je odmah imao  u vidu i Marijinu slavu.

Da su sve su stvari učinjene zbog Riječi čitamo u Prologu Ivanova Evanđelja.

“U početku  bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona  bijaše u početku u Boga  Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.“          

Bog je stvorio sve stvari – minerale, nebrojene obitelji biljaka i životinja – za čovjeka, „kralja svemira“, sintezu svemira.  Ali sam čovjek je stvoren u vidu Krista, utjelovljene Riječi i njemu na slavu. Budući pak da je utjelovljena Riječ neshvatljiva bez one po kojoj se utjelovila – bez  Marije, iz toga slijedi da su se stvorene stvari, u prvom redu čovjek, stvorene također za Mariju. Zato Bog Otac govori: „Dođi, Radosti moja, imaj svjetove za igračku dok  mi plešeš  kao svjetlo u mislima, imaj svjetove za svoj smiješak, imaj zvijezde od zvijezda i ogrlice od zviježđa, stavi mjesec pod nježne noge, opaši se zvjezdanim pojasom Kumovske Slame. Za Tebe su zvijezde i planeti“

   /Marija Valtorta, EVANĐELJE kako mi  je bilo objavljeno -  PRIPRAVA, Jelsa  2005, str.57/                                                                                                                                                   

c)   Bog, u stvaranju svih stvari, gleda Mariju kao na 
„Remek-djelo sveopćeg stvaranja“

U Djevici Mariji se „sažimlje stvoriteljska savršenost“ Ona je „cvijet stvaranja najljepši od sveg cvijeća svemira, živa zvijezda pred kojom stvorena sunca izgledaju ugaslima. 
/Marija Valtorta, Quaderni 43. Str. 307 i 309/