četvrtak, 1. prosinca 2016.

Majka Božja je slična košnici


Majka Božja je slična košnici

Majka Božja kaže da je slična košnici jer ju je ona blagoslovljena pčela, to jest Sin Božji, kad je sišla u njezinu utrobu tako bogato ispunila svojim najslađim medom da je po onoj slatkoći od nas oduzet svaki otrovan okus.

Blažena Djevica reče zaručnici: „Zaručnico moga Sina, pozdravila si me i usporedila s košnicom. Ja sam zaista bila košnica; jer moje je tijelo u utrobi moje majke bilo samo kao komad drva prije nego što je s njim povezana duša. Moje tijelo je i nakon moje smrti bilo kao komad drva nakon što se duša odvojila od njega sve dok Bog nije u ljubavi moju dušu uzvisio do božanstva. To je drvo postalo košnicom kad je ona blagoslovljena pčela, Sin Božji doletjela s neba i u moje tijelo sišao živi Bog. Naposljetku je u meni bilo određeno, slatko i odlično saće koje je bilo pripravljeno na sve načine i raznolikim dodacima da primi vrlo sladak med milosti Duha Svetog. Ovo je saće ispunjeno kad je Sin Božji došao s moći, ljubavlju i ljepotom. Došao je s moći jer je bio moj Gospodin i moj Bog; došao je s ljubavlju jer je zbog ljubavi koju je imao za duše primio meso i prihvatio križ, došao je u ljepoti jer iz mene izašli svi Adamovi grijesi. Zato je i najljepši Sin Božji primio najljepše meso. No kao što pčela ima žalac koj im samo nerado bode, tako moj Sin ima strogost i pravednost koje ipak primjenjuje samo onda kad to zahtijevaju grijesi. Ovoj je pčeli vraćeno zlo; jer za svoju moć je predan u ruke nepravednika; za svoju ljubav u ruke okrutnih; za svoju ljepotu je razgoljen i nemilosrdno bičevan. Neka je dakle blagoslovljena ona pčela koja si je od mojeg drva učinila košnicu i tako je bogato ispunila medom da je meni dana slatkoća iz usta sviju odnijela onaj otvoran okus.“
/ Sveta Brigita Švedska, Šesta knjiga Objava, dvanesto poglavlje, preuzeto sa stranice  -- http://www.prophecyfilm.com/croatian/ /


 

utorak, 1. studenoga 2016.

“O, slatka Marijo, nova ljepoto.“


“O, slatka Marijo, nova ljepoto….“

Sveta Brigita Švedska časti ljepotu Majke Božje ovom jedinstvenom pohvalom:
 “O, slatka Marijo, nova ljepoto, blistava ljepoto, ti mi dođi u pomoć tako da moja ružnoća postane lijepa i da se moja ljubav zapali. Tvoja ljepota daje glavi tri prednosti. Prvo to što čisti pamćenje ulaze ljupko; drugo da se radosno zadrži što se čuje; treće da se ražarenom revnošću širi na bližnjeg. Tvoja ljepota daje tri prednosti srcu. Prvo uzima težak teret mrzovolje dok se razmatraju tvoja ljubav i poniznost; drugo, očima daje suze kad se upravi pogled prema tvojem siromaštvu i strpljivosti; treće, daje srcu unutarnji žar slatkoće ako se iskreno njeguje sjećanje tvoje ljupke dobrote. Zaista, ženo, ti si najdragocjenija ljepota, najpoželjnija ljepota jer si slabima dana kao pomoć, ožalošćenima na utjehu, svima za posrednicu. Zato svi koji su čuli da ćeš se roditi i koji znaju da si se već rodila mogu uskliknuti: 'Ti blistava ljepoto, rasvijetli našu tamu; dođi, ti najdragocjenija ljepoto i uzmi našu sramotu; dođi, najljubaznija ljepoto i ublaži našu gorčinu; dođi, najmoćnija ljepoto i oslobodi nas našeg zarobljeništva; dođi, ti najuvaženija ljepoto i ukloni našu ružnoću. Blagoslovljena i poštovana tako stvorena, tako velika ljepota koju su svi patrijarsi željeti vidjeti, o kojoj su svi patrijarsi pjevali, kojoj su se radovali svi izabrani.'“ Majka odgovori: „Blagoslovljen Bog, koji je moja ljepota i koji ti je dao takve riječi za reći. Zato ti kažem da će te najstarija, vječna i najljepša ljepota koja me napravila i stvorila jačati, najstarija i nova ljepota koja sve obnavlja i koja je bila u meni i koja izlazi iz mene podučavat će te čudesnome, najpoželjnija ljepota koja sve razveseljava i obraduje zapalit će tvoju dušu njezinom ljubavlju. Zato se uzdaj u Boga jer kad se bude pojavila nebeska ljepota, sva će zemaljska ljepota biti posramljena i smatrana gnojem.“
/Sveta Brigita Švedska, Objave – 4. knjiga- 19. Poglavlje/

subota, 1. listopada 2016.

Poruka Svete Djevice-Isus će još doći


Poruka Svete Djevice

Isus će još doći

i prodrmat će  Zemlju i sva stvorenja Zemlje

„U ono vrijeme Isus bijaše došao na svijet. On je rasvijetlio svijet svih vremena i sve one koji su željeli Svjetlost.  Vi poznajete tu povijest koja naliči gotovo na jednu bajku, jer ona je jedna povijest Ljepote, Istine i Života. Isus se učinio Djetetom da se igra s  malenima. On se učinio Čovjekom da ima jedno lice  za  ljude. On se učinio Riječju Života vječnoga i boli. On je došao roditi se u Meni i od Mene.
Čista Svjetlost i istinsko Tijelo. To ljudsko tijelo, taj božanski duh što ga je ostavio svijetu za sve one koji žele Svjetlost po Njegovoj Žrtvi što se obnavlja...
Isus je Bog i sada još svi Ga ne prepoznaju. Njegov dolazak je bio beskoristan za jedan veliki broj, Njegova smrt na križu također.

Isus će ponovno doći i potresti zemlju i sva stvorenja zemlje. On će navijestiti Svoj dolazak po brojnim znakovima. Znakovima koje svi ne vide ili ih ne žele vidjeti.
Da se prepozna Boga, treba željeti Svjetlost. Na isti način kako je ona zvijezda sjala, sjat će i druge. Znakovi će se pokazati na nebu. Zbog Njega, ja ištem od svijeta molitve.

Molitve u  širem smislu: djela, Ljubav, otkupljenje. Od pokore u  širem smislu djelovanje, prihvaćanje, otkupljenje!  Svjedočiti Istinu u još mračnom svijetu pa ako se svjetla ljubavi užižu tamo gdje puše Božanska ljubav. Taj vjetar koji ide gdje On hoće, i nitko ne zna gdje On ide, tamo gdje se ljubav ponovno rađa i živi – Otkupljenje se prosljeđuje.“
/Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, str. 231-232/

četvrtak, 1. rujna 2016.

Gospa od Kruha


Gospa od Kruha
Sliku Blažene Djevice Marije na korici knjige „Moj život u Nazaretu“ – Poruke Svete Djevice -  naslikao je Luigi, suprug Giuliane Buttini. Gospa je željela biti s bijelim rupcem na glavi i s kestenjastom pregačom poput one što ju je stavljala kad je mijesila kruh.
 
Dok je Luigi slikao, Djevica Marija mu je sugerirala preko Giuliane kako bi trebao to učiniti, ili što bi trebalo ispraviti. Ona je rekla da joj je među slikama što je predstavljahu ova najviše slična.  Ona bijaše nadodala da bi željela da je nazivaju „Gospa od Kruha“ i izdiktirala je ovu molitvu:

Malena Gospo od Kruha, prikaži moju ljubav Tvome Sinu i pomozi mi

                     u Njega iskati Njegove pomoći za moju dušu i za moje dane.

Udijeli mi mir duše: koji je Kruh živi i vedrinu u našem zemaljskom životu.

I medeni kruh za svaki dan po kojem bismo mi mogli svakog dana,

srce jačati i sretni  raditi za vas.

Tako neka bude!

                                     
/Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, strana 7/
   

ponedjeljak, 1. kolovoza 2016.

ISUS SILAZI NA OLTAR, JA TAKOĐER – JA DOLAZIM S ISUSOM


ISUS SILAZI NA OLTAR, JA TAKOĐER –
JA DOLAZIM S ISUSOM
Uspomena Majke Božje:
„Na dan dvadesete godišnjice Isusove, Ja mu rekoh: „Takini /Sinek moj/, Ti si jedan čovjek i Ti si Bog i svijet ne zna  još da se Bog učinio tijelom!“
Ja sam mu pripravila dobru ribu (za nas to je bila skupa hrana), i njegove male kruščiće s medom.  Bili su pozvani rođaci Jakov i Juda. „Isuse, mi smo podrasli, mi smo sada ljudi, reče mu Juda, sjećaš li se naših igara?“ „Ja sam vrlo volio igrati s tobom, Juda. Sjećam se vremena kad smo bili sasvim mali naših užina, naših malih večera...“Sigurno, Isus , Bog je znao da će tu biti ova Večera i ova druga, dvije će biti prisutne: „Činite ovo Meni na spomen!“ I tijekom vremena uspomena i Žrtve se obnavljaju. Isus silazi na oltar i Ja...također...i Ja dolazim s Isusom: Ja Njegova Majka i Vaša Majka.„Immi (Mamice), ti ćeš biti Majka svih ljudi...“Isus bijaše Bog, i Ja da bismo svetkovali njegovu dvadesetu godišnjicu, Ja sam Mu pripravila dobru ribu. Ja još kao da čujem mladenačke glasove Isusa, Jakova i Jude s te radosne večere. Ja sam ih posluživala s radošću. Taj jednostavni život sačinjen od malih stvari koje su izgledale velikima i također sačinjen od velikih stvari koje su mi izgledale normalnima.“
/Giuliana Buttini, Moj Život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, str.87/

petak, 1. srpnja 2016.

„Doći će jedno pročišćenje...“


Majka Božja najvješta:
„Doći će jedno pročišćenje...“
Majka Božja je rekla: „Ja vidjeh Križ, bol Moga Sina koji je u Getsemaniju gledao kako se nižu vremena i događaji: „Udalji od Mene ovaj kalež!“
Trpio je zbog onoga što je vidio kao Bog. On je također trpio i kao čovjek.
Križ je bio izdan od jednog velikog broja onih koji su trebali i koji trebaju  prije svega braniti ga.
Ateizam napreduje uvijek sve više, pomanjkanje morala, vrijedna načela ne računaju se više. Samo oni koji još vjeruju i znaju moliti podržavaju svijet.

Svijet napreduje u znanosti, ali znanost nije uvijek u službi dobra.
Ljudi trebaju postati bolji.

Već vjekovima ova se želja naša ne ostvaruje, ali spasenje se ostvaruje preko malenih, čistih i poniznih i onih s milosrdnom Ljubavlju.
Moj Sin je Srce čovječanstva i treba Ga braniti, a ne izdavati Ga, kao što se to događa u Crkvi ljudi, koji (a mnogo ih je) koji su od svoga poslanja učinili zanat komandiranja, koji daje moć i žive na zemlji.

Doći će jedno pročišćenje, da bi Crkva Kristova mogla trijumfirati, i da se oltar vrati na svoje mjesto i bude poštovana Euharistija.
Borba će biti teška, ali vi budite jaki u vjeri.“

/ Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, strana 449/

srijeda, 1. lipnja 2016.

ISUS JE HODAO PJEVAJUĆI SLIJEDEĆI APOSTOLE


ISUS JE  HODAO  PJEVAJUĆI  SLIJEDEĆI APOSTOLE

 

Gospina uspomena: „ Isus je hodao pjevajući slijedeći Apostole. Isus je imao jedan veoma lijepi glas, kad je On pjevao i u šutnji one staze, čulo se samo Njega.

U šutnji vaše duše, slušajte uvijek Njegov glas. Onoga dana – tada, Ja bijah također s njima. Oni bijahu došli do u blizini Nazareta. Isus, Šimun i Ivan zatim im se drugi bijahu pridružili.

Oni su išli zajedno do jednog kraja puta. Ja sam im se pridružila da vidim Isusa, da ostanem još nešto malo s Njim.

Ostanite s Njim kad vi to možete...

Zatim sam se vratila sasvim sama i mala kuća učinila mi se mračna i tužna. Bez Isusa, bez Svjetlosti, Svjetlosti svijeta!

Život je sačinjen od uzbuđenja i osjećaja koji nam čine vidjeti stvari prema našem stanju duše.

Malena mračna kuća... Kad je Isus bio tu, sva bijaše u svjetlosti! Tako u vašim srcima! Njegova mala obitavališta.

„Immi (Mamice), ova će kuća će letjeti!“  Danas oni govore da je to jedna legenda! Koliko zla oni čine lomljivoj vjeri mnogih htijući vidjeti i tumačiti da bi povjerovali! A oni bi trebali nositi svjetlost!

Najavljeno vrijeme je gotovo došlo! Zadnja upozorenja su dana. Ja se obraćam vama, kako to Isus želi, da vam reknem da spašavate ono što se još može spasiti.

Isus će učiniti mnogo u vama. On je Milosrdan.

Isus je pjevao, drugi su šutjeli i slušali. Čuo se je samo taj glas i ništa drugo. Šum koraka bijaše umrtvljen  zbog trave, malene trave koja je izbila nakon kiše.

Vi također čujete Njegovu pjesmu! Dođite sa Mnom slijediti Isusa i Apostole.“

/Giulinana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, str.343-344/

nedjelja, 1. svibnja 2016.

Isus je rekao svojoj Majci u Nazaretu:



Isus je rekao svojoj Majci u Nazaretu:

Immi(Mamice), tijekom vremena mnogi će Te vidjeti.“

Marija govori danas: „ - U špilji Massabielle (Lurdu), svjetlost koja je dolazila s neba me je obavila svojim zrakama. Ja sam ponovno vidjela lice Bernardice smeteno i zadivljeno.

Pa ipak ona nije odmah povjerovala. To je razumljivo. Ono što drugi nisu vidjeli, nisu držali ni mogućim. Špilja je puna cvijeća i Bernardica je s nama u Kraljevstvu. Ja sam se ukazala više puta. Isus mi je u Nazaretu rekao : Immi, tijekom vremena mnogi će Te vidjeti.“

Mnogi? Da, u Fatimi, u Lurdu jedan veliki broj  nepoznatih Me je vidio očima duše, u tajnosti. Jedan veliki broj kaže također da su Me vidjeli, ali to nije istina. Tijekom vremena ja ću se još ukazivati.  Mnogi će Me vidjeti tada ili će vidjeti znakove na suncu ili na nebu. „To će biti za to da ozdrave mnoge duše.“




Sigurno, vjera  je jedan moćni lijek i u epohi skepticizma očiti su dokazi tu, i to će biti da dadnu vjeru. Današnji svijet žedan je dokaza. Da, danas su potrebni dokazi i tumačenja! Manjka prihvaćanje. Tome je također uzrok  materijalistički mentalitet ove epohe.

Nijedan čovjek bez vjere ne može doživjeti jedno čudesno iskustvo, do onih koji istinski vjeruju, pijući s tečnih izvora Riječi Isusove... U Lurdu ima puno čudesa iznad svega duhovnog reda.

Svugdje čudesa, jer Ja ljubim moju djecu; Ja želim njihovo spasenje.“

/ Giuliana Buttini: Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014. Stranica 261/

petak, 1. travnja 2016.

VJERA JE UVIJEK NAGRAĐENA!


VJERA JE  UVIJEK NAGRAĐENA!

U Nazaretu, mi smo imali jednu kuću. Ona bijaše malena, siromašna, ali puna ljubavi. Uzajamna ljubav što smo je imali jedni za druge! U toj kući, Bog je rastao, Bog postao čovjekom iz Ljubavi za ljude. Nakon Muke, nakon Uskrsnuća, ja nisam mogla ostati u Nazaretu, to bijaše početak proganjanja Kršćana. Ja sam otišla s Ivanom u Efez, zatim u Jeruzalem. To je bila ruka Božja, za vas ona  će biti uvijek. Kao lilijan  zaodjeven svilom, kao vrabac u svom gnijezdu, stvorenja Božja koja se pouzdavaju u Njega imat će uvije ono nužno. Bog može sve, pa ako i dopušta kušnje. Pa ako i dopušta za vas mračne trenutke, poslije On će uvijek slati svoje svjetlo... Imajte povjerenje i nadu. Za Boga vi vrijedite više nego lilijani i vrapci. Da biste bili u miru i vedri, trebate biti u miru sa sobom samim.  Mi ćemo misliti za vas za sve ostalo! Vodite brigu za vašu dušu, jedinu stvar koja vam pripada i koju trebate donijeti Bog veoma bijelu. Kad je Isus bio sasvim mali i smiješeći se čineći jednu rupicu na obrazu, On je rekao jednog dana, sigurno kao Bog, ne kao dijete: „Immi, Otac nebesa pomoći će uvijek ljude koji budu htjeli čuvati čistom svoju dušu.“   Oni koji proživalvaju mračne časove gube katkada nadu što je shvatljivo i oprostivo. Ipak, tražite prvu zraku svjetla. Zgrabite je, tu zraku, to je jedan smiješak Obećanje Isusa: „Povjerite Meni vaše muke! Povjerite Meni vaše brige! Evo, Ja dolazim prema vama da ih razriješim.“  Evo, vi vjerujete potpuno bez sumnje, bez nesigurnosti. Vjera je uvijek nagrađena.

 / Giuliana Buttini: Moj život u  Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, str. 258-259/

utorak, 1. ožujka 2016.

Bogorodica na podnožju Križa

Bogorodica na podnožju Križa

Na podnožju Križa, Ja sam u Moju bol preuzela i onu čitavog čovječanstva.

Duboku ljudsku i materijalnu. Ja sam  gledala trpljenje Isusovo, ono bijaše i moje, ali još više razdirajuće, jer Ja nisam mogla ništa učiniti i Ja znadu da to treba biti tako.
 Očaj dodiruje one koji nemaju vjere, ali i bol s vjerom je  ipak uvijek bol, čak ako joj se zna uzrok (molitvi) i da tu ima i nada naknade. Ipak, bol je bol. U Meni, na podnožju Križa, ona je bila najveća: bol jedne Majke.

Ja vas shvaćam, vas koji to iskušavate na slični ili različiti način: najveću bol koja ne završava do svršetak zemaljskog života.


Na podnožju Križa, vi biste bili s nama, vi koji poznajete bol.

S odlaskom Isusovim, mladost je ostavila moj života, ali usprkos žalosti u meni je bila sreća, jer sam znala što On ide činiti za svijet.  Svjetlost, spasenje. Zatim, taj križ. Što se više ljubi, više se trpi. Vidjeti Ga na Križu! Sin Božji, Sin Čovječji! Moj Sin!

Ja bijah na podnožju Križa sa vama sjedinjenima sa Mnom po istoj boli. Najdubljom.

/Giuliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice (1973 – 2003), Zagreb 2014, strane 352-353/

ponedjeljak, 1. veljače 2016.

GOSPINA MAJČINSKA RIJEČ: „Ne pružajte ruke prema Euharistiji...“



GOSPINA MAJČINSKA RIJEČ: „Ne pružajte ruke prema Euharistiji...“

„Jeruzaleme, plači nad djecom svojom.“ – I sva djeca Božja, na čitavoj zemlji, u svim vremenima i svim različitostima, bijahu stvorena za jedinstvenu sreću...  Jeruzalem će biti točka polaska. Sve polazi od Jeruzalema kao i Betlehema... odatle je krenula povijest svijeta.  I zvijezda je sjala da navijesti Sina Božjega, Sina Čovječjega, Moga Sina!

Nakon razapinjanja i uskrsnuća Isusova, Ja sam znala da je on u Slavi i često sam Ga čula u Sebi, pa ipak sam proživljavala te ure nostalgije. I u vrtu Jeruzalemskom Ja nisam nikada poželjela uzgajati ruže.

Masline su još tu u Gecemanskomvrtu, na brežuljku jeruzalemskom. Udalji od Mene ovaj kalež...“  U isto vrijeme Isus je mislio da je za sve taj kalež... Eto zašto je, da daje snagu i utjehu, potreban je drugi kalež, blaži, da vas podsjeti na bol i slavu: EUHARISTIJA!

Ne pružajte ruke prema Euharistiji, to nije jedan običan kruh, nego to je jedan posvećeni Život, to je Bog koji vas hrani svojom Krvlju i koji vas jača Svojim Tijelom.  Sklopite ruke, naklonite glavu i gledajte Križ.  Ja također, Ja bijah tu, i vi također –vi bijaste tu. „Evo ti Majke!“ I dajući Me Ivanu, Isus Me dao vama.

Ja ne bih htjela to isticati. Pravedno je slušati Crkvu, ali ne u onome što je izdaja i hereza. Koliko suza su prolile moje slike da reknu da plačem zbog zla u Crkvi, za izdaje mnogih njezinih pastira!
Jeruzaleme, plači nad djecom svojom... Bog je milosrdan.
On pretvara suze u radost.

/ Giuliana Buttini, Moj život u N azaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, stranice 386 – 387 /

petak, 1. siječnja 2016.

Jednog dana, Crkva će ispuniti čirav svijet ...

Jednog dana, Crkva će ispuniti čirav svijet ...
ČITAV SVIJET BIT ĆE CRKVA
Kraljica Apostola svjedoči:


Matej bijaše jedna svjetovni čovjek. Imao je sredstva, jednu kuću koja je primala goste i mnogo uzvanika. Njegov posao njemu je donosio mnogo i on je znao dobro kako umnožiti dobitak... Vodio je sigurno jedan život sasvim različit od onoga što će ga provoditi nakon njegova susreta s Isusom. „Domina, ja nikada nisam mogao misliti da jednog dana neću više nikakve važnosti pridavati novcu. Moja trajna briga bijaše nagomilati i imati lijepe stvari.“   Ali njegovo srce bijaše dobro. Ako ga je moj Sin izabrao to je bilo stoga što je u sebi  imao neku jasnu stvar.
Matej je napisao svoje uspomene, na jednom velikom broju stranica, ali manje nego Ivan.  Ja također, kad sam ga vidjela bijah iznenađena.. Nitko ne bi mogao podnijeti Isusova pogleda, ako ne bi imao čisto srce...“    Apostoli su se sastali zajedno, da bi se međusobno složili o više stvari što bi ih oni trebali učiniti. Crkva se množila.  To bijaše prvi Jeruzalemski Koncil.  „To je dobro da ti dođeš DOMINA. Tko bi nas bolje od Tebe mogao savjetovati.?“ Oni su govorili satima i satima. Ja također, ja sam im  davala Moje mišljenje kad bi ga tražili.  „Među nama, mi trebamo biti kao braća, uvijek sjedinjeni u istom duhu, s pogledom uprtim na lice Isusov po uspomenama, po mišlju... Mi trebamo ići naprijed bez ikakve bojazni. On će uvijek biti s nama za reći svijetu ono što mi znamo. Takva je naša dužnost i mi je trebamo izvršiti, kao što smo to već činili. S radošću, jer mi smo našli, mi također put da uskrsnu i učiniti da uskrsnu naša braća. Mi trebamo znati  kako upotrijebiti darove Duha, uvijek za Njegovu slavu i za služenje Crkve, nikad za našu korist, ili za nas same. Sada, Crkva  je malena, mi nismo brojni, ali ako je Bog došao na zemlju, to je sigurno je On zna da će se Crkva jednoga dana proširiti po čitavom svijetu. Čitav svijet biti će Crkva!“

To je ono što je govorio Petar i svi su ga u šutnji, pažljivo slušali.  Ja sam iskusila jednu veliku nježnost prema ovim ljudima. Opora lica, žuljavih ruku. Na nekima među njima ostadoše još tragovi njihova rada. Ruke urođene i srca nježna! Kolike li nježnosti! Oni su sve ostavili za Njega, dakle također za vas, ljubite ih, to su prvi apostoli, smatrajte ih kao vašim zaštitnicima i vašom braćom. 
/Guliana Buttini, Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Zdjevice, Zagreb 2014, stranice 251-252)