Translate Language

utorak, 1. listopada 2019.

Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku


Svetu Krunicu Gospa dala Svetom Dominiku


 U poznatoj knjizi De Dignitate Psalterii bl. Alan de la Roche (1428 - 1475)  opisuje kako je sv. Dominik dobio sv. Krunicu 1214. godine. Sv. je Dominik vidjevši da težina ljudskoga grijeha sprječava obraćenje krivovjernika - katara (albigenzi), povukao se je na molitvu u šumu nedaleko grada Toulouse, gdje je neprestano molio tri dana i tri noći. Sve to vrijeme sv. Dominik nije radio ništa drugo nego moleći plakao i činio tešku pokoru želeći ublažiti Božju srdžbu. On se je trapio do te mjere da je iscrpio svoje tijelo i na kraju zapao u besvjesno stanje. Tada mu se ukazala Naša Gospa u pratnji triju anđela i rekla mu: 

"Dragi Dominiče, znaš li koje oružje želi primijeniti Sveto Trojstvo da bi promijenilo ovaj svijet?


"O draga Gospo", odgovorio je sv. Dominik, "Ti to znaš bolje od mene jer Ti si uz Svoga Sina Isusa Krista prvo i glavno sredstvo našega spasenja."

Naša Gospa je odgovorila: "Ja želim da ti znaš da je u ove vrste boju uvijek glavno oružje bio Anđeoski časoslov (psaltir), koji je temeljni kamen Novoga Zavjeta. I ako ti želiš doći do tih okorjelih duša i uspjeti ih dovesti Bogu, moli Moj časoslov (psaltir)."

Sv. Dominik je ustao utješen i pun žara želeći ostvariti cilj, obratiti ljude u tom području, otišao je pravo u katedralu. Najednom su nevidljivi anđeli pokrenuli zvona katedrale na čiji se poziv okupilo mnoštvo svijeta i sv. Dominik je počeo propovijedati. Na samom početku propovijedi nastala je strašna oluja, zemlja se je zatresla, sunce je potamnilo, učestali su gromovi, strijele i bljesak što je još više sve to učinilo zastrašujućim. Još veći strah je nastao kada su ljudi gledajući sliku Naše Gospe izloženu na istaknutom mjestu vidjeli njezine ruke kako se tri puta uzdižu prema Nebu moleći Boga da ublaži svoju srdžbu na one koji se žele obratiti, koji žele promijeniti svoj život i koji traže zaštitu i pomoć Svete Majke Božje. Bog je želio ovom nadnaravnom pojavom proširiti novu pobožnost, pobožnost sv. Krunice i učiniti je prepoznatljivom.

I na kraju nakon molitve sv. Dominika prestala je oluja i on je nastavio propovijedati. On je tako gorljivo i uvjerljivo objasnio važnost i vrijednost pobožnosti sv. Krunice da je većina stanovništva grada Toulouse to prihvatila i odbacila svoje krivovjerje. U kratkom vremenu su se vidjela velika poboljšanja u gradu. Stanovnici su počeli živjeti kao kršćani i odbacili su svoje loše običaje i navike.

Nadahnut Duhom Svetim i poučen od Blažene Djevice Marije, kao i svojim vlastitim iskustvom, sv. Dominik je do kraja života propovijedao i širio pobožnost sv. Krunice. To je propovijedao svojim životom i svojim propovijedanjem po gradovima i selima, ljudima visokoga i niskoga staleža, učenima i neukima, katolicima i hereticima. Svakodnevna molitva sv. Krunice je bila njegova priprava za svakodnevno propovijedanje i njegov susret s Našom Gospom nakon propovijedi.

Jednom je propovijedao u katedrali Notre Dame u Parizu na blagdan sv. Ivana Evanđeliste. Sv. Dominiku zanesenom u molitvi sv. Krunice u pokrajnjoj kapeli kraj glavnoga oltara, gdje se je, kao i uvijek, pripremao za svoju propovijed, ukazala se Naša Gospa i rekla:

"Dominiče, iako je ono što si planirao govoriti jako dobro, Ja ti dajem mnogo bolju propovijed."

Sv. Dominik je uzeo knjigu koju mu je dala Naša Gospa, pažljivo je pročitao propovijed i nakon što ju je razumio i nad njom meditirao, zahvalio je Našoj Gospi. I kada je došlo vrijeme da održi propovijed, sv. Dominik se je popeo na propovjedaonicu i umjesto da spomene sv. Ivana čija je bila svetkovina, on je rekao kako je utvrdio da je posebno važno, a to da je on  čuvar Kraljice Neba. Slušateljstvo u katedrali je bilo sastavljeno od mnogih teologa i ostalih uglednika koji su navikli slušati neobične i uglađene rasprave. Sv. Dominik im je objasnio da nije njegova namjera njima održati učenu raspravu, mudru u očima svijeta, već da želi govoriti u jednostavnosti i snagom Duha Svetoga. I počeo je govoriti o pobožnosti, o molitvi sv. Krunice i objasnio im riječ po riječ molitve Zdravo Marijo kao da to objašnjava grupi djece, te je upotrijebio jako jednostavne primjere kakvi su bili opisani u Knjizi koju mu je dala Naša Gospa.
Bl. Alan, kako to opisuje Carthagena, je spomenuo još nekoliko slučajeva kada se je Naša Gospa ukazala sv. Dominiku s namjerom da ga potakne i nadahne da sve više i više propovijeda o pobožnosti sv. Krunice kako bi se uništio grijeh i obratili grješnici i heretici. U  jednom od poglavlja ove knjige bl. Alan govori da je Naša Gospa objavila da se je sv. Dominiku nakon Njezina ukazanja također ukazao i Njezin Sin koji mu je rekao:

"Dominiče, radujem se kada vidim da se ne oslanjaš na svoju mudrost i da umjesto da tražiš ispraznu ljudsku nagradu, radiš s velikom poniznošću na spasenju duša. Ali mnogi svećenici hoće gromoglasno propovijedati protiv najgorih vrsta grijeha na samom početku umjesto da shvate da pred bolesnu osobu treba staviti gorki lijek, da tu osobu treba pripremiti da se postavi u ispravni okvir razmišljanja kako bi iz toga ostvarila dobrobit. To je zbog toga što prije nego bilo što učine svećenici bi trebali pokušati zapaliti u ljudskome srcu ljubav za molitvom, a posebno ljubav prema Mojem Anđeoskom časoslovu (psaltiru). A kada bi oni samo počeli govoriti  i kada bi u tome ustrajali, Bog bi u svojoj milosti teško odbio dati im svoju milost. I zbog toga Ja hoću da propovijedaš Moju Krunicu."

Sve stvari, pa i one najsvetije, su podvrgnute promjenama, posebno ako ovise o slobodnoj ljudskoj volji. Teško je zapitati se što je Bratovština sv. Krunice uspjela  zadržati svoj prvotni žar samo jedno stoljeće nakon što ju je uspostavio sv. Dominik. Nakon toga sve je bilo kao pokopano i zaboravljeno. Nesumnjivo je da su i đavolova zlobna spletkarenja i ljubomora đavolska uglavnom bili odgovorni za navođenje ljudi da zanemaruju pobožnost sv. Krunice i tako su zaustavili protok Božje milosti koja je trebala teći svijetom.

/izvor: The Secret of Rosary, Saint Louis de Montfort, MONTFORT PUBLICATIONS, New York - Nihil Obstat i Imprimatur , 1954./