Translate Language

četvrtak, 1. ožujka 2018.

„Evo službenice Gospodnje!“


Blažena Djevica Marija:

        „Evo službenice Gospodnje!“
 
Za vrijeme treće godine Kristova javnog života, u vrtu kućice u Nazaretu, pred apostolima, učenicima pastirima, učenicama i ostalima, sve u svemu četrdesetak slušatelja, Isus govori o svojoj Majci:
            „Bilo je jednog poslijepodneva u mjesecu Adaru. U tihom su vrtu bila u cvatu stabla, a Marija, žena Josipova, ubrala je bila jednu cvjetnu grančicu da bi zamijenila onu koja je od prije bila u njezinoj sobici. Marija je pred kratko vrijeme bila došla u Nazaret, pošto je dignuta iz hrama da počasti kuću svetih. I s dušom podijeljenom  između trojeg: Hrama, kuće i Neba, ona je promatrala cvjetnu grančicu, misleći koko joj je sa jednom sličnom, procvalom na neobičan način, ubranom sa stabla usred zime i procvalom kao u proljeće pred Kovčegom Gospodnjim – možda ju je ugrijalo Sunce-Bog sipajući zrake na svoju Slavu – Bog dao na znanje svoju volju .. I mislila je još kako joj je Josip na dan vjenčanja bio donio drugog cvijeća, ali nikad sličnog onom prvom koje je na nježnim laticama imalo napisano: ' Hoću da budeš združena s Josipom'… Mislila je o tolikim stvarima… I misleći uziđe k Bogu. Ruke su bile zaposlene između preslice i vretena  i izvlačile su jednu nit tanju od jednog od vlasa njezine mladenačke glave…

            Duša je tkala sag ljubavi, idući mirno, poput čunka na tkalačkom stanu, od zemlje do Neba. Od kućnih potreba, od muža, prema potrebama duše, Boga. I pjevala i molila A sag se je tkao na mističnom tkalačkom stanu, savijao se od zemlje do neba, uzdizao se i gubio tamo gore… Od čega sazdan? Od niti tananih, savršenih, jakih, njezinih kreposti, od leteće niti čunka za koji je Ona držala da je 'njezin', a bio je Božji: čunak Volje Božje na koji je bila namotana volja malene, velike Djevice Izraela, Nepoznate Svijetu, Poznate Bogu, njezina namotana volja, postala jedno s Voljom Gospodnjom. I sag je procvjetao cvjetovima ljubavi, čistoće, palmama  mira, palmama save, ljubičicama, jasminima. Svaka  je krepost cvala na sagu ljubavi koji je Božja Djevica pozvana, razvijala od zemlje do Neba. Pa budući da nije bio dovoljan sag, Ona je dala maha srcu i pjevala: 'Dođi, moj Dragane, u svoj vrt i jedi plod svojih jabuka… Neka siđe moj Dragi u svoj vrt, k lijehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima, da bere ljiljane. Ja pripadam  Dragome svome, a Dragi moj pripada meni. On pase među ljiljanima ' (pj 5,1;6,2-3). A iz neizmjernih daljina, kroz bujice Svjetla, dolazio je Glas koga ljudsko uho ne može čuti, niti ljudsko grlo oblikovati. I govorio je: 'Kako si lijepa, prijateljice moja! Kako si lijepa!.. S usana tvojih saće kapa. Vrt zatvoren ti si, studenac zapečaćen, sestro moja, nevjesto…'   (Pj 4,1 i 11-12) i dva su se glasa sjedinila u jedno i pjevala vječnu istinu… 'Ljubav je jača od smrti (Pj 8,6-7). Ništa ne može ugasiti ili potopiti našu ljubav'. 
            I Djevica se preobražavala tako…tako…tako… dok je silazio Gabriel i dozivao je, svojim plamsanjem, na Zemlju i sjedinjavao njezin duh s tijelom, da bi Ona mogla čuti i shvatiti traženje Onoga koji ju je nazvao 'Sestrom' ali koji ju je htio za 'Zaručnicu .' Evo, tu se zbilo Otajstvo… A Marija, kao u snu, blago se smiješeći, očiju raširenih od sretnoga plača: 'Evo službenice Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj Riječi!'

            Moja Majka! Ovo je moja Majka.  I dobro je da je počnete upoznavati u čitavom njezinom svetom liku….'