petak, 5. veljače 2010.

Isusovo prikazanje u Hramu

Jeruzalemski Hram - mjesto Isusvog prikazanja i nastupa

U Betlehemu iz jedne skromne kućice izleze dvije osobe. S vanjskih stepenica silazi vrlo mlada majka s djetešcom na rukama, zamotanim u bijelo platno. Majka je Marija iz Nazareta, blijeda i plava, okretna i ljupka u svakom svom činu. Obućena je u bijelu haljinu s blijedo plavim ogrtačem u koji je zamotana. S velikom brižljivošću nosi sovje Djetešce. Na podnožju stepeništa čeka je Josip pokraj smeđeg magarčića. Josip je obučen u tuniku i ogrtač, sve u jasno smeđoj boji. Gleda Mariju i smiješi joj se. Kad Marja stigne do magarčića, Josip prebaci magarčićeve uzde u lijevu ruku i uzme načas Dijete, koje mirno spava, da se Marija uzmogne bolje smjestiti na magarčevu sedlu. Zatim joj vraća Isusa i krenu na put. Josip ide uz Mariju, držeći uvijek za uzdz magarčića i pazeći da magare ide ravno i bez posrtaja. Marija drži na krilu Isusa, kao iz straha da mu ne bi hladnoća naškodila, zaogrne ga okrajkom svoga ogrtača. Dvoje supruga malo govore, ali se često smiješe jedno drugome. Cesta nije uzor-cesta, vijuga kroz ogoljenlo polje, koje godišnja dob čini takvim. Po koji putnik susreće se s njima ili ih dostiže, ali rijetko. Napokon se pokazuju kuće i zidine koje okružuju grad Jeruzalem. Marija i Josip ulaze u nj na jedna vrata i nastavljaju ići po vrlo neravnom gradskom pločniku. Put postaje vrlo težak, bilo zbog predmata koji svaki čas zaustavlja magare, bilo zato što se magare spotiče o kamenje i rupe što zamijenjuju nestale kamenove, a to uznemiruje Mariju i Dijete. Cesta nije ravna. Uzlazi, jako polagano. Uska je između visokih kuća s uskim i niskim vratašcima i s rijetkim prozorima prema putu. U visinama pokazuje se nebo u mnogo malih izrezaka plavetnila između kuća i kuća ili radije između terasa i terasa. Dolje na putu je mnoštvo ljudi i čuje se graja, i ljudi se komešaju, bilo da idu pješice, bilo da jašu na magarčićima, bilo da vode natovarene živine. Drugi se opet guraju iza jedne karavane deva koja zakrčuje put. Na jednom mjestu prolazi s velikom bukom cokula i oružja jedna patrola rimskih legionara, koji nestaju iza jednog svoda postavljenog popreko vrlo uskog i kamenitog puta. Josip skreće nalijevo i nastavlja put po jednoj široj i lijepšoj cesti. Na dnu ceste se nalazi nazupčani zid. Marija sjaši s magarčića kod jednih vratiju, gdje je mjesto za magarce. To je jedna vrsta šupe, bolje zaštitna krova, gdje je razasuta slama i gdje su kolci s kolutima da se tu mognu privezati četveronošci. Josip dade nekoliko kovanica jednom čovječuljku što je dotrčao i s njima pribavi malo sjena, te zacrpe s jednim kablom vode s primitivnog izvora koji se nalazi u jednom kutu i daje piti magarčiću. Zatim stigne Mariju i oboje ulaze u hramski prostor. Najprije se upučuju prema dvorištu gdje su oni što ih je Isus kasnije izvrsno išibao: prodavači grlica i janjaca i mjenača novca. Josip kupi dva bijela goluba. Ne mijenja novac, jer već ima što mu treba. Josip i Marija upučuju se prema pokrajnim vratima kojas imsju osam stepenica, kako to imaju sva vrata, tako da je kocka Hrama bude uzdignuta iznad tla. Ta vrata imaju veliko predvorije prostrano i ukrašeno. U njem se nalazi s desne i s lijeve strane dvije vrste oltara, dvije pravokutne konstrukcije. Jedan svećenik žuri ovamo. Marija prikaže dvije siromašne golubice. Svećenik škropi Mariju vodom Zatim Marija, koja je zajedno s golubima dala svećeniku hrpicu novca ulazi s Josipom, u pravi Hram, a prati je svećenik. Hram je vrlo ukrašeno mjesto. Skulpture od anđeoskih glava, palmi i ukrasa nalaze se na stupovima, zidovima i na stropu. Svjetlo prodire unutra kroz jedinstvene duge i uske prozore što su bez stakla i koso usječeni u zid. Na taj je način spriječeno da unutra prodire voda za pljuskova. Marija pođe sve do jednog određenog mjesta , zatim se zaustavi. Nekoliko metara udaljene od nje nalaze se druge stepenice i nad njima se opet nalazi jedna vrsta oltara. Iza njega je opet jedna druga konstrukcija. Marija predaje svećeniku svoje Dijeta, koje se sada probudilo i kruži svojim nevinim očicama začuđenim pogledom dojenčeta od nekoliko dana. Svećenik uzima Dijete na ruke i podiže ga ispruženih ruku, okrenut prema Hramu, stojeći nasuprot onoj vrsti oltara što stoji na vrhu stepenica. Obred jezavršen. Dijete bi povraćeno Mami i svećenik odlazi.

Kod prikazanja starac Šimun i proročica Ana nalaze Isusa - Mesiju

Tu ima ljudi koji znatiželjno gledaju. Kroz njih si krči put pognuti i šepavi starčić, koji se opire o štap. Sigurno mu je preko osamdeset godina. On se približi Mariji i zamoli je da mu dadne za jedan čas mališana. Marija mu ga dadne smiješeći se. Starac Šimun je obični vjernik. Uzima Dijete i ljubi ga. Isus mu se smiješi s nesigurnim smiješkom dojenčeta. Čini se da ga znatiželjno promatra, jer starčić plače i smije se zajedno, a suze su mu blistav ukras što teče između bora, i ostaju kao biseri na dugoj i bijeloj bradi, prema kojoj Isus pruža ručice. Isus je to, ali je uvijek djetešce, i što se miče pred njim privači njegovu pažnju i daje mu volju da pograbi onu stvar da bolje shvati što je. Marija se i Josip smiješe. a i prisutni koji hvale ljepotu Mališana. Kad je sveti starac Šimun progovorio Josipov je lice bilo začuđeno a lice Marijino potreseno. Marijhin se smiješak ugasi u vrlo živoj blijedoći, kad joj Šimun navješta bol. Koliko Ona o tom zna, ta joj riječ probada dušu. Marija se približi Josipu da se ohrabri. U svojoj boli Marija pritisnu Dijete na grudi i pije, kao ožednjela duša, riječi Ane, koja kao žena, ima sućuti s njezinim trpljenjenm i obećaje joj da će joj Vječni zasladiti nadnaravnom snagom čas boli. "Ženo, Njemu koji je dao Spasitelja svome narodu, neće manjkati moć da dade svog Anđela da te utješi u tovjoj boli. Nikada nije manjkala pomoć Gospodinova velikim ženama Izraela, a ti su mnogo veća od Judite i Jaele. Naš će ti Bog dati srce od najčistijeg zlata da se odupreš moru boli, po kojoj ćeš biti najveća Žena, Majka svih stvorenja. A ti , Dijete, sjeti se mene u času svoga poslanja."