nedjelja, 5. kolovoza 2012.

"Ti ćeš biti Majka i Učiteljica kršćana!"


"Učitelj! Učitelj! Učitelj!" Ta tri krika  Ivana iz Endora koji se, izlazeći iz svoje sobice da pođe u praonu, nađe pred  Isusom koji dolazi, probude Marcijama koji dotrči iz Marijine sobe u samo kratkoj haljini podržavajući je rukom, još bos, sav pretvoren u oči i usta, da gleda i da viče: "To je Isus" i sav pretvoren u noge da potrči i da Mu se popne na ruke. Krikovi probude i Sintihu, koja spava u bivšoj Josipovoj radionici i koja se do koji časak pojavi obučena, ali sa crnim pletenicama napola raspletenima, koje joj vise niz pleča. Isus, sa dječakom još na rukama, pozdravlja Ivana i Sintahu i potiče ih da uđu u kuću, jer je sjevernjak vrlo jak, i ulazi On prvi noseći napola golog Marcijama, koji cvokoće zubima uza sav svoj entuzijazam, k već užganom ognjištu gdje se Marija žuri da ugrije mlijeko i, zatim, dječakove haljine da ne uhvati kakvu bolest.  Ostalo dvdoje ne govore nego izgledaju utjelovljena radost u zanosu. Isus sjedi s dječakom u krilu dok ga Djevica - brzo, brzo - oblači u zagrijanu odjeću. Isus podiže lice i smiješi se govoreći: "To sam vam bio obećao da ću doći. A danas ili sutra dolazi i Šimun Revnitelj. On je pošao po mojem nalogu drugamo. Ali će brzo doći i bit ćemo zajedno mnogo dana."  Marcijamovo oblačenje je završeno i boja se vraća na obraze plave od zime. Isus čini da siđe s njegovih koljena te ustaje polazeći u pokrajnju sobu i svi idu za njim. Zadanja dolazi Marija s dječakom o ruku. I slatko ga opominje ovako: "Što bih ti ja sada mogla učiniti? Nisi poslušao. Bila sam ti rekla: 'Budi u krevetu dok se ja ne vratim' a ti si došao prije." -   "Ali sam se probudio na Ivanove krikove..."  opravdava se Marcijam. "Upravo si onda morao poslušati. Ostati u krevetu dok se spava, to nije poslušnost i nema nikakve zasluge da to činimo. Morao si to znati učiniti kad je zaslužno, jer zahtjeva volju. Ja bih ti bila dovela Isusa. Bio bi Ga imao svega za sebe i bez pogibelji da uhvatiš kakvu bolst."  "Nisam znao da je tako zima." "Ali sam ja znala. Žao mi je što vidim da nisi poslušan." "Ne, Mama. Meni je još više žao da te vidim takvu... Da nije bilo radi Isusa, ne bih bio ustao  ako bih u postelji zaboravio i jesti. Lijepa  moja Majko! ... Daj mi jedan poljubac, Majko! Ti znaš da sam siromašno dijete!..." Marija ga uzimlje u naručaj i poljubi ga, što je zaustavilo suze i donijelo na lice osmijeh s obećanjem: "Neću ti više biti neposlušan, nikad, nikad, nikad!"  - Isus, međutim, govori sa dvoje učenika.Daje se obavijestiti o njihovom napretku u Mudorsti pa, jer oni kažu da se u njima sve osvijetljuje po Marijinoj riječi, On kaže: "Znam. Nadnaraqvno svjetlo Mudrosti Božje postaje prihvatljivo svjetlo za najtvrđa srca, ako je rečeno po Njoj. Ali vi niste tvrda srca, pa stoga primate puno dobročinstvo Njezine pouke."  - "Sada si, Ti, Sine, tu. Učiteljica postaje opet učenica." - "Oh, ne! Ti nastavi biti učiteljicom! Ja ću te slušati kao i oni. Ja sam ovih dana samo 'Sin'. Ništa više! Ti ćeš biti majka i Učiteljica krščana. To si već od sada. Ja tvoj Prvorođenac, prvi učenik, a ovi i s njima Šimun kada dođe, drugi... Vidiš li, Majko, tu je cio svijet. Sutrašnji svijet u malenom čistom Izraelcu koji neće ni osjetiti da je posdtao 'kršćanski' ; svijet starog Izraela u Šimunu Revnitelju; Čovječanstvo u Ivanu, poganstvo u Sintihi. I svi dolaze k tebi, Sveta Hraniteljice koja pružaš mlijeko Mudrosti i Život svijetu i vjekovima. Kolika li su usta željela da se priljube bradavici tvoje dojke!. A koliki će to činiti ubuduće! Za tobom su uzdisali Patrijarsi i Proroci, jer je iz tvoga plodna krila imala izaći Hrana čovjeka. I 'moji' će tebe tražiti da im bude oprošteno, da budu poučeni, obranjeni, ljubljeni kao toliki Marcijami. I blago njima! Jer neće biti moguće usrajat u Kristu, ako se milost ne učvrsti tvojom pomoću, O Majko puna milosti!" Marija izgleda ruža u svojoj tamnoj odjeći: toliko joj se žari lice od pohvala Sina. Sjajna ruža u veoma poniznoj haljini od debele vune tamno kestenjaste boje.