četvrtak, 1. studenoga 2012.

Isus: "Vječna Ljepota Duše Moje Majke!"

Vraća se Šimun koji je porazmjestio Učenike po Nazaretu i kaže: "Nijesi me pozvao kao ostale, ali ja sam Ti brat, pa ostajem." "Dobro došao, Šimune. Htio sam da budete ovdje kako bih učinio te upoznate Mariju. Mnogi od vas poznajete 'Majku' Mariju; nekoji 'Zaručnicu' Mariju.  Ali nitko ne pozna 'Djevicu' Mariju. Ja hoću da takvu upoznate u ovom cvjetnom vrtu u koji željno dolazi vaše srce dok prevaljujete daljine i da vam bude odmor u naporima apostolata. Slušao sam kako  govorite vi Apostoli, Učenici i rođaci, i čuo sam vaše utiske, vaše uspomene, vaše tvrdnje o Mojoj Majci. Ja ću sve ovo, inače vrlo divno, ali još odviše ljudsko, preobraziti u nadnaravnu spoznaju. Da bi Moja Majka prije Mene, bila preobražena u očima najzaslužnijih, te da pokažem što je Ona. Vi vidite jednu ženu. Ženu koja vam po svojoj svetosti izgleda drugačija od ostalih ali koju u stvari gledate kao dušu ovijenu tijelom, kao što imaju i sve njezine sestre istoga spola. Ali Ja vam sada želim otkriti Dušu Svoje Majke. Njezinu pravu i vječnu Ljepotu.  Dođi ovamo, Majko Moja, Ne crveni se. Ne povlači se preplašena, mila Golubica Božja. Tvoj Sin je Riječ Božja, i može govoriti o Tebi i o tvojem otajstvu, o tvojim otajdstvima, o uzvišeno Otajstvo Božje. Sjednimo ovdje , u ovoj blagoj sjeni cvjetnih stabala, u bilzini kuće, blizu tvoje svete odaje. Tako! Podignimo ovu zavjesu što leprša i neka iz nje iziđu valovi svetosti i Raja iz ove djevičanske odaje, da se tobom ispunimo svi mi... Da. I Ja. Da se ispunim tvojim miomirisima, savršena Djevice, kako bih mogao podnositi smrad svijeta, da bih mogao vidjeti blistavu bjelinu pošto zasitim zjenicu tvojom blistavom Bjelinom... Ovamo Marcijame, Ivane, Stjepane i vi Učenice. Stanite nasuprot otvorenih vrata čistog boravišta Čiste među svim ženama. Vi, prijatelji moj, stanite otraga. A ovdje, uza Me, Ti, ljubljena Majkom Moja. Malo prije sam vam rekao: 'vječna Ljepota Duše Moje Majke'. Ja sam Riječ i zato se mogu služiti riječi bez zablude. Rekoh: vječna, ne besmrtna. A rekoh tako ne bez razloga. Besmrtan je onaj koji pošto se rodi ne umire više. Tako je duša pravednika besmrtna u Nebu, duša grješnika je besmrta u paklu, jer  kada je duša jednom stvorena, ne umire više, postoji od časa kada je Bog zamisli. Misoa je Božja stvara. Duša je Moje Majke zamišljena od Boga od vijeka. Zato je vječna u svojoj Ljepoti, u koju je Bog nanovo izlio svaku savršenost da bi u tome imao užitak i utjehu.  Rečeno je u Knjizi našega djeda Salomona, koji Te je predvidio, i zato se može nazvati tvojim prorokom:

'Jahve me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
oblikovana sam još od vječnosti,
od iskona, prije nastanka zemlje.
Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.
Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.
Kad je u visinu utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
kad je postavljao muru njegove granice,
da mu se  vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji,
bila sam kraj Njega, kao Graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan
igrajući pred Njim sve vrijeme:
igrala sam po tlu Njegove zemlje'   ( Izreke, 8,22-31)
 
Jest, o Majko, kojom je Bog, Neizmjeran, Uzvišen, Djevac, Nestvoren, bio zatrudnjen i nosio te kao svoj  najslađi teret, i kliktao osjećajući da se ti pokrećeš u Njemu, pružajući Mu osmijehe po kojima učini Stvreno. Ti koju je rodio za bol da bi te dao Svijetu, najmilija Dušo, rođena od Djevca da budeš 'Djevica', Savršenstvo Stovrenja, Svjetlo raja, Zamisli Božja, Boga, koji je gledajući tebe mogao oprostiti grijeh, jer ti sama, sama od sebe, znaš ljubiti kao što ne zna ljubiti čitavo            čovječanstvo uzeto zajedno. U tebi je Božje Oproštenje! U tebi je Božji Lijek, ti si milovanje Vječnoga nad ranom koju je čovjek zadao Bogu! U tebi je Spasenje svijeta, Majko Utjelovljene Ljubavi i danoga Otkupljenja! Dušo Majke Moje! Sjedinjen s Ocem u Ljubavi Ja sam te gledao u Sebi, o Dušo Majke moje!... Tvoj sjaj, tvoja molitva, misao da ćeš Me ti nositi, tješili su Me u vijeke poradi moje sudbine čovjeka boli i poradi nečočvječnih iskustva onoga što je pokvareni svijet za najsavršenijeg Boga. Hvala, Majko! Ja sam došao već zasićen tvojim utjehama. Ja sam sišao osjećajući tebe samu, tvoj miomiris, tvoj pjev, tvoju ljubav... Radosti, radosti Moja!"