Translate Language

petak, 1. veljače 2013.

Isus i Marija u razgovoru


U Nazaretu Isus i Marija sjede u vrtu na kamenom sjedalu uz kuću blizu vratiju sobe za blagovanje iz koje izlazi nježno svjetlo uljanice postavljene blizu vratiju. To maleno svjetlo dostatno je da osvjetli  dva profila: Isusa Krista i Majke Marije koji se stapaju u intimnom razgovru u vedroj noći punoj mirisa od jasmina i drugog ljetnog cvijeća.   - Razgovaraju među sobom o rođacima - o Josipu Alfejevu koji je uvijek tvrdoglav, Šimunu ne mnogo hrabrom u njegovom ispovijedanju vjere, podložnom najstarijem bratu koji je autoritativan i uporan u svojim idejama, kakav mu je bio i otac. To je velika bol Mariji koja bi htjela da joj svi nećaci budu Isusovi učenici.  A Isus je tješi i da ispriča rođaka, osvijetljuje jaku izraelsku vjeru: "To je jedna zapreka, znaš? Prava zapreka. Jer sve formule i zapovijedi čine prepreku prihvaćanju mesijanske ideje u njezinoj ispravnosti. Lakše je obratiti poganina, samo ako mu duh nije posve pokvaren. Poganin razmišlja i vidi razlliku između njegovog Olimpa i Mojeg Kraljevstva. Ali Izrael... Izrael u svojem najizobraženijem dijelu ... naporno slijedi novo poimanje!..." - "A ipak je uvijek isto poimanje." - "Da, uvijek je isti Dekalog, uvijek su ista proroštva. Ali ih je čovjek iskvario.  Čovjek ih je preuzeo iz nadnaravnih sfera  gdje su biuli, zatim ih je sveo na razinu Zemlje, u klimu svijeta, manipulirao njima svojom ljudskošću i iskvario ih... Mesija, duhovni Kralj velilkog Kraljevstva koje se zove Izraelsko, jer se Mesija rađa od prijestolja Izraela, ali je pravednije nazvati ga Kristovim jer Krist usredotočuje u sebi najbolje od Izraela, sadašnjeg i prošlog, te ga uzdiže u svojoj savršenosti Boga-Čovjeka. Mesija za njih ne može biti blag i siromašan čovjek, bez težnje za vlašću i bogatstvom, poslušan onima koji nad njim vladaju po božanskoj kazni, jer u poslušnosti je svetost, ako poslušnost ne oslabljuje veliki Zakon. I stoga se može reći da njihova vjera  djeluje protiv prave Vjere. A ovih tvrdih i uvjerenih da su  pravednici ima toliko...  u svim slojevima.. pa i među mojim rođacima i apostolima. Vjeruj Majko, da njihva tupost da vjeruju u moju Muku stoji u tome... Njihove zablude u vrednovanju imaju  u tome izvor... Tako i njihova zagrižljiva protivljenja da pogane idolopoklonike promatraju, ne gledajući čovjeka, kao ljudski duh, onaj duh koji ima samo jedno Podrijetlo u kojemu je Bog htio dati samo jednu Sudbinu: Nebo. Glerdaj Bartolomeja... To je primjer. Veoma je dobar i mudar, pripravan na sve  da Mi dade  čast i pomoć.... Ali njegova odvratnost prema poganima  ne pada, i niti ga moj primjer nadvladava. Pa ni moje Riječi da sam  Ja doša za sve." - "Imaš pravo. I baš Bartolomej i Juda iz Keriota, dva najučenija, ili barem: učeni Bartolomej, i Juda iz Keriota za koga  ne znam koji mu se stepen učenosti može dati, ali koji je opijen i sit od Hramskog zraka, najviše se opiru. Ipak.. Bartolomej je dobar i njegov otpor je oprostiv. Judin... ne. ... -  Pusti me da i ja idem u Tiberijadu... Samo me blagoslovi." - "Da, Mama! Svim svojim sinovskim Srcem i svom Božanskom Vlašću. Idi i nek te Anđeli prate na putu." - "Hvala, Isuse! Reci , Sine, molitvu..."  - Isus ustaje kao što ustaje i Marija i  i zajedno govore  Očenaš. Zatim ulaze u kuću, zatvaraju se vrata... Svjetla nestaje i prestaje svaki ljudski glas. Ostaje samo lagani povjetarac među lišćem i lagano klokotanje mlaza vode u malenom koritu.