MARIJA, PRIJESTOLJE
LJUBAVI!
„Malo niže od Isusa, ali samo
malo, koliko može biti obična stepenica na stubištu, bijaše Presveta Djevica.
Lijepa kako to jest na Nebu, to jest sa svojom savršenom ljudskom proslavljenom
i nebeskom ljepotom. Presveta Djevica stajaše između Oca i Sina koji bijahu
udaljeni između sebe otprilike metar. Ona bijaše u sredini i s rukama
prekriženim na prsima. 0 te njezine slatke, bijele, male i divne ruke s licem
malo uzdignutijim blagim, savršenim, ljubaznim i premilim licem u stavu
klanjanja promatrala je Oca i Sina. Puna poštovanja gledala je Oca. Nije rekla
ni riječi. Ali sav njezin izgled bijaše glas klanjanja, pjeva i molitve. Nije
klečala. Ali njezin pogled je otkrivao da se prostrla u najdubljem poklonstvu
kao savršena klanjateljica. Ona govoraše “Svet!” i “Klanjam Ti se!” upravo
svojim izgledom. Puna ljubavi gledala je svoga Isusa. Nije govorila ni jedne
riječi. Ali sam je njezin pogled bio milovanje. Ali svako milovanje njezinog
blagog oka govoraše: “Ljubim Te!” Nije sjedila. Nije doticala Sina. Ali njezin
ga je pogled primao kao da bi joj On bio na krilu opkoljen onim njezinim
materinskim rukama i više nego za Djetinjstva i Smrti. Ona govoraše: “Sine
moj!”- “Radosti moja!”- “Ljubavi moja!” samo svojim pogledom. Uživala je
gledajući Oca i Sina. No, od vremena do vremena podizala je još više lice i
pogled da traži Ljubav, koja se sjajila u visini okomito iznad Nje. I onda se
njezino blistavo svjetlo, od bisera što postade svjetlo, razbuktjelo kao da je
postalo plamen da se zapali i učini je još ljepšom. Ona primaše poljubac
Ljubavi spremna sa svojom poniznošću i čistoćom, sa svojom dobrotom, da uzvrati
milovanje milovanju i da kaže: “Evo. Tvoja sam Zaručnica, ljubim Te i Tvoja
sam! Tvoja za vječnost!” A Duh je plamtio još jače kad se pogled Marijin spajao
s njegovim sjajem. I Marija je uzvraćala svoje oko na Oca i Sina. Činilo se kao
da je učinjena spremištem Ljubavi i da je dijeli. Kako je siromašna moja slika!
Reći ću bolje: činilo se da ju je Duh izabrao, Nju – da Ona sakuplja u sebi svu
Ljubav, i da je zatim nosi k Ocu i Sinu te da se Trojica ujedine i da se
poljube postavši Jedno. Oh! Kakve li radosti shvatiti tu pjesmu ljubavi! I
gledati poslanje Marije, Prijestolja Ljubavi!“
( Marija Valtorta, Moćna
vizija Raja, bilježnica I Quademi del 1944.25.05.1944. str. 368 i dalje-
prijevod vlč. g. Josip Sukner.)
