četvrtak, 22. siječnja 2009.

Bezgrešno Začeće

Sveta Bernardica pred likom Gospe Lurdske

U Lurdu je Blažena Djevica Marija pastirici Bernardici Soubiru, najstarijoj kćerki siromašnog mlinara, otkrila svoje ime: "Ja sam Bezgrešno Začeće.“

U jednom pismu je sama vidjelica Sveta Bernardica je opisala svoj prvi susret sa Majkom Božjom:
„Jednog dana /u četvrtak, 11.veljače 1858./ pođoh k obali rijeke Gave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazi Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogama imala je zlatnu ružu, iste boje kao i njezina krunica.
Kad je ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Turnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se na čelo prekrižiti ali ne mogoh dići ruke k čelu, i ona spadne. A pošto se one Gospođa prekrižila, pokušah to i ja,premda drhtave ruke; napokon sam uspjela. Odmah poček moliti krunicu: Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu viđenja odmah nestade…
U nedjelju se navratih onamo jer sam osjećala kako me iznutra nešto poziva…
Ona mi je Gospođa progovorila tek treći put i zapitala hoću li k njoj dolaziti kroz petnaest dana. Odgovorih da hoću. Ona doda kako treba da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu; nato naredi da se napijem sa izvora. Kako nisam vidjela nikakva izvora. Uputih se k rijeci Gavi, ali mi ona dade znak da ne govori o rijeci i prstom mi pokaza izvor. Pošto mu pristupih, ne nađoh nego ustajale vode. Primakoh ruku, ali nisam mogla zagrabiti; nešto uzeh dupsti i, kad mi pođe za rukom malo zahvatiti, tri sam je puta bacila tako da sam četvrti put mogla piti. Viđenje se nato povuče i ja odstupih.
Vraćala sam se kroz petnaest dana. Ona mi se Gospođa ukazivala svaki dan, osim jednog ponedjeljka i petka, naređivala mi je da upozorim svećenike, da ondje sagrade crkvicu, da pođem k izvoru umiti se i da molim za obraćenje grešnika. Više sam je puta pitala tko je, a ona se blago smiješila; napokon podignuvši ruke i uprijevši oči u nebo reče mi:„Ja sam Bezgrešno Začeće.“

* * *

Zaista ni jednoj drugoj osobi ne pripada to ime, osim njoj samoj. Bog je rekao objavljujući svoje ime Mojsiju: ,Ja sam Onaj koji jesam" (Iz 3, 14), jer Bog postoji od vječnosti i za vječnost, postoji uvijeke. Njegova je bit postojanje bez ikakvog ograničenja, bilo s obzirom na trajanje i bilo u kojem drugom pogledu. Sve ono što postoji izvan Boga nije postojanje, nego ima postojanje, primilo ga je. I Bezgrešna je zato počela postojati u vremenu. Među bićima koja imaju početak, anđeli i praroditelji nisu počeli postojati po začeću i Isus Krist, Čovjek - Bog, počeo je postojati po začeću. Ipak, on je bio „začet", a ne samo začeće. Budući da je bio Bog, Sin je postojao već od vječnosti. Zbog toga jer je bila začeće, ona se razlikuje i od njega i slična je drugim ljudima.
No, od prvog časa svog postojanja ona se razlikuje od drugih ljudi, jer je njihovo začeće okaljano istočnim grijehom, ukoliko je riječ o začeću djece praroditelja koji su sagriješili, dok je njeno začeće bilo izuzeto od ovoga zajedničkog zakona, Ona je Bezgrešno začeće. Samo njoj pripada pravo na to ime i dosljedno to je ime bitno definira.
Bezgrešno začeće. Te su riječi izašle iz usta same Bezgrešne. One pokazuju točno i bitno tko je Ona. Ako ljudske riječi nisu uopće u stanju izreci božansku stvarnost, ni u ovom slučaju, značenje tih Riječi mora biti mnogo dublje, neusporedivo dublje, ljepše i uzvišenije od stvarnosti koju općenito izražavaju ili do čijeg značenja, može doći i najoštroumni]i razum.
Ono što je rečeno: „Što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, niti je ikada ušlo u srce čovječje" (Iz 64, 4; 1 Kor 2, 9), može se u punoj mjeri primijeniti i u ovom slučaju. Ipak, moguće je i potrebno - bar u granicama u kojima naš um i naše riječi mogu to učiniti - misliti, govoriti, pisati i čitati o Bezgrešnoj.
Jedini stvor potpuno ispunjen ovom Ljubavlju, Božanstvom, jest Bezgrešna, bez ikakve ljage grijeha, ona koja se nikada nije udaljila ni u čemu od Božanske Volje. Ona je na neizreciv način združena s Duhom Svetim, jer je njegova Zaručnica i to je Ona u neusporedivo savršenijem smislu nego što taj pojam može izraziti kod stvorova.

Isus kaže:

"Svo čovječanstvo je grešno. Samo jedno stvorenje nije okusilo, ne kažem gorki okus, već kažem i to: gorki smrad grijeha. Bila je to Marija. Marija – Moja predraga Majka, Ona za koju mi nije bilo žao napustiti Raj, i utjeloviti se među Vas i otkupiti vaše tijelo, jer u Mariji stalno sam našao vječnu čistoću sa radosnom i blistavom ljubavi, sve što je u Nebu. U Njoj je bio Otac koji Ju je tetošio kao najodličniju među svim stvorenjima. U Njoj bijaše Duh Sveti, koji je svojim ognjem uronio u Nju da od Djevice postane Majkom. Oko Nje bile su vojske Anđela, koje su častile Presveto Trojstvo u jednom stvorenju.
Marijino krilo! Marijino Srce! Ne, čovjek najprožetijim Bogom ne može sići do dna, ili popeti se do vrhunca, ovih dviju odlika čistoće i ljubavi. Ja ih obasjavam za neke od vas, Ja ih obasjavam za najdraže od onih, koji su Meni dragi. Ali samo ako budete tamo gdje se nailazi na odlično spoznanje, shvatit ćete Mariju"
(Marija Valtorta, Quaderni 1943, str.268.-7.kolovoza 1943)