utorak, 1. rujna 2015.

NITKO NIJE PROROK U SVOJOJ DOMOVINI


Nitko nije prorok u svojoj domovini

Evo jedne Marijine spomene:
„Jedne večeri u svibnju mjesecu, u vrtu osjećao se veoma jaki miris ... Isus je imao dvadeset godina i dok sam ja zaljevala ružičnjaka, On je iz radionice gdje bijaše zastao da završi jedan posao, zamišljen dolazio. On mi reče:

„Immi (Mamice), Ti znaš zašto sam ja došao. Ti znaš također da ću Te Ja jednog dana ostaviti da otiđem daleko...“
„Ako Ti trebaš donijeti ljubav svima, Sine Moj, zašto da ne započneš u tvojoj zamlji, u ovom selu?“

Immi, nitko nije prorok u svojoj domovini. Ovdje, Ja sam poznat kao stolar i oni znaju da nisam studirao, ni čitao znanstvenih i drugih knjiga...“
Istina je, nitko nije prorok u svojoj domovini! Isus nije trebao studirati: kao Bog, On je poznavao sve stvari, pa bi On trebao zauzvrat dokazati da je bio Bog, i najbliži rođaci to ne bi mogli vjerovati, izuzev jedne najniže manjine koja je imala veliku vjeru i čistu dušu.

„Zatim svi bi Me mogli  prepoznati kad bi to htjeli.“ Kad bi to htjeli! Sloboda usklađena s čovječnošću: jedan veliki dar i jedna velika odgovornost!
A vi koji govorite o Isusu, naviještate njegovu novu Riječ, ujedno staru i vječnu, vi također, jeste li to shvatili: 'Nitko nije prorok u svome kraju!'  Svijet koji vas okružuje, često ili bolje veoma često ne shvaća veličinu onoga koji vam dolazi, a dolazi kao prorok, premda su primili spoznaju poruke.  Pa čak ako je to njima bilo moguće, narod ne shvaća, jer su oni odviše materijalizirani, i zemaljske stvarnosti su još važnije njihovim očima prekrivenima materijalizmom i sebičnošću. Zemaljske stvarnosti koje prolaze imaju više vrijednosti od onih koje bi im mogle biti hrana i uzdignuće za dušu!

Vi, idite dakle k onima koje vam Isus šalje!
„Immi, to sam Ja koji idem poslati ih. Za njih popravljam putove i Ja uklanjam zapreke. Ja ću im dati snagu i mir, ne bogatstva svijeta što vam ih daju materijalisti, nego nešto malo više od onoga što je pravedno i poslije, zbog onoga što su učinili za Mene. Ja ću im dati divote moga Kraljevstva!“

To je ono što mi je Isus rekao kada mi je govorio o svima onima koji kao vi svjedočite za Istinu s ljubavlju, po žrtvama, s  oduševljenjem i poniznošću.
„Ja to znam, Immi, Ti ih želiš utješiti...“

Veoma je potrebno da budete utješeni... On očekuje mnogo od vas, a katkada vas ignoriraju: „Nitko nije prorok u svojoj domovini!“ Vi ćete naći, kao što se to već često događa iskrenih, dobro raspoloženih srdaca: oni su vaša domovina. Vaša domovina, to je onaj koji je uz vas, koji čas ljubi i koji vas shvaća.
Čitav svijet bi trebao biti jedna domovina, ali svijet je u ratu i to će biti još dugo ako čovječanstvo nastavi biti zagušeno materijalizmom... Ako budete imali ljubavi, domovina će vam biti posvuda... Voljela sam dobro kuhati i pravila pokuse kako što bolje popraviti hranu:

„Immi, Ti si stavila jedan badem u moj mali kruh.. Ljubim mnogo, to je jedan dar za Mene. Hvala, Immi!“ ......
Isus je u dobi od  dvadeset godina, jak, veoma lijep i velikodušan. U Nazaretu, govorilo se da je bio Ljubljeni sin, zatim su se čudili kad je otputovao, kritizirali su ga. Oni nisu znali tko je  On bio, nego su ga gledali drugačijeg od drugih... Isus je otputovao u zoru toga dana što ja ne mogu zaboraviti ni u moje vrijeme, ni poslije. Ja sam Ga gledala kako se udaljuje kada se i zadnja zvijezda ugasila. 'On je Bog i On nosi svijetu Svjetlost'. Prvi misionar! „......
Ja Ga ponovno gledam sa dvadeset godina i zatim onog  jutra u kojem me je ostavio--- zadnja zvijezda se je ugasila... I gledah kako se udaljuje njegova visoka svečana silueta.
„Ja odlazim nositi ljubav svijetu...“
 

 
 
 
 
 
Giuliana Buttini: Moj život u Nazaretu – Poruke Svete Djevice, Zagreb 2014, str. 136-137 i 191-192, 399.